Suvremeno
eksperimentiranje
na životinjama
A. Odabrane bolesti
1. Rak
1971. godine Nacionalni program protiv raka pokrenuo je „Rat protiv raka” za kojega su mnogi sponzori predviđali da će izliječiti rak do 1976.godine. Umjesto toga, ovaj istraživački program vrijedan više milijardi dolara pokazao se kao promašaj.
Ukupna dobno prilagođena stopa smrtnosti od raka desetljećima je bilježila stabilan rast sve do ranih 1990-ih godina,
35,36 kada je počela sporo opadati, ponajviše zbog smanjenog pušenja cigareta.37Kako bi potaknuli kontinuiranu podršku istraživanju raka — koja sada prelazi dvije milijarde dolara godišnje samo u SAD-u — istraživači i rukovoditelji istraživanja zavarali su javnost. 1987. godine Glavni računovodstveni ured (GAO) u SAD-u otkrio je da je statistika Državnog instituta za rak (NCI) „umjetno napuhala vrijednost
stvarnog napretka”, zaključujući da se manipuliralo čak i jednostavnim petogodišnjim statistikama preživljavanja.38 Prije svega, NCI je nazivao petogodišnje preživljavanje „lijekom” čak i ako bi pacijent preminuo od raka nakon tog petogodišnjeg perioda. Također, ignorirajući dobro poznata statistička odstupanja, NCI je lažno sugerirao da je postignut napredak u terapijama određenih vrsta raka.38 Komentirajući obeshrabrujuće rezultate istraživačkog programa nakon 15 godina, epidemiolog i rukovoditelj programa John C. Bailar III. izjavio je 1986. godine: „Gubimo rat protiv raka. Čini se da je zaokret u naglasku istraživanja, od istraživanja tretmana do istraživanja prevencije, nužan ako očekujemo značajan napredak u borbi protiv raka.”39 U jednom osvrtu na smrtnost od raka više od desetljeća nakon toga, Bailar je 1997. godine ponovio: „Područja koja više obećavaju su u prevenciji raka”.35Zbog čega napredak protiv raka nije bio razmjeran uloženim naporima (i sredstvima)?
Jedno od objašnjenja je neopravdano fokusiranje na istraživanje na životinjama. Ključne genetske
40, molekularne41, imunološke42 i stanične43 razlike između ljudi i drugih životinja spriječile su da životinjski modeli za istraživanje posluže kao učinkovito sredstvo za traženje lijeka protiv raka. Najviše se koriste miševi, iako vlastiti časopis te industrije Lab Animal priznaje: „Miševi su zapravo loši modeli za istraživanje većine ljudskih oblika raka.”44 Vodeći istraživač raka Robert Weinberg komentirao je: „Predklinički [životinjski] modeli za istraživanje ljudskih oblika raka velikim dijelom su izrazito loši... Farmaceutske tvrtke svake godine profućkaju stotine milijuna dolara na korištenje takvih modela.”45 Prema riječima Cliftona Leafa, koji je i osobno prebolio rak: „Ako želite shvatiti gdje se pogriješilo u ratu protiv raka, miševi su jako dobro mjesto za početak.”45