Rizici
eksperimentiranja
na životinjama
Pored traćenja oskudnih sredstava i pribavljanja zavaravajućih rezultata, eksperimentiranje na životinjama predstavlja stvaran rizik za ljude. Stav da znanstvene spoznaje opravdavaju i iziskuju ozljeđivanje nedužnih pojedinaca ugrožava sve koji su ranjivi. Čak i nakon što su nacistički i japanski eksperimenti na životinjama užasnuli svijet, američki istraživači uskratili su Afroameričkim muškarcima liječenje od sifilisa kako bi odredili prirodni razvoj bolesti,
149 namjerno su izložili studente i manjine otrovnim kemikalijama kako bi odredili razine neškodljivosti pri izlaganju pesticidima,150 kako bi istražili posljedice biološkog rata tisuće građana koji ništa nisu sumnjali ciljano su izložili smrtonosnim bakterijama,151 pacijentima u oporavilištima ubrizgavali su stanice raka,149 pacijente su bez njihova znanja i odobrenja izlagali opasnim radioaktivnim pokusima152 i, usprkos tome što nisu imali nikakvih šansi za uspjeh, transplantirali su neljudske organe primata i svinja djeci, kao i kronično bolesnim i siromašnim ljudima153. Psihijatar Robert Jay Lifton smatra da je takav mentalitet „znanosti po svaku cijenu” možda pribavio medicinsko opravdanje za holokaust.154Ksenotransplantacije mogle bi pokrenuti epidemije smrtonosnih virusa poput Ebole.
Nadalje, kroz istraživanje životinja, ljudi su bili izloženi čitavom nizu raznoraznih smrtonosnih neljudskih virusa primata. Otprilike šesnaest laboratorijskih djelatnika smrtno je stradalo od Marburgovog virusa i drugih majmunskih virusa, a dvije erupcije Ebole pojavile su se upravo u američkim majmunskim kolonijama.
155-157
Cjepiva protiv dječje paralize uzgajana na majmunskim bubrežnim stanicama izložile su milijune Amerikanaca majmunskom virusu 40, koji uzrokuje da ljudske stanice trpe malignu transformaciju in vitro i koji je pronađen u nekoliko ljudskih oblika raka.158 Ignorirajući očite opasnosti po javno zdravlje, istraživači su transplantirali stanice koštane srži babuna u jednog pacijenta koji je bolovao od AIDS-a. Eksperiment je bio neuspješan;159 štoviše, veliki broj virusa babuna, koje je pacijent mogao prenijeti na druge ljude, moglo se nalaziti u koštanoj srži. Zaista, možda je baš eksperimentiranje na životinjama pokrenulo epidemiju AIDS-a. HIV-1, primarni virus AIDS-a, izrazito se razlikuje od drugih virusa koji se mogu naći u prirodi, a postoje i dokazi da potječe iz proizvodnje cjepiva protiv dječje paralize u kojima su se koristila majmunska tkiva160, 161 ili je proizveden u američkim laboratorijima, gdje su viruse slične virusu HIV-a proizvodili istraživači raka i bioloških oružja početkom 1970-ih godina.162Propustivši priliku da išta nauče od epidemije AIDS-a, mnogi kreatori politike, kao i industrijske interesne grupacije, podržavaju transplantaciju životinjskih organa u ljude (od svinja i primata), poznatu pod imenom ksenotransplantacija. Ovi postupci bili su neuspješni u prošlosti a vjerojatno će i ubuduće nastaviti trpjeti neuspjehe zbog odbacivanja tkiva, nemogućnosti testiranja životinjskog tkiva na nepoznate patogene te previsokih troškova.
163-165Slično tome, područje genetske modifikacije koje se rapidno širi, uključuje i ubacivanje genetičkog materijala u stanice životinja kako bi se izmijenili modeli rasta u životinja ili kako bi ih se induciralo da proizvode ljudske bjelančevine u svojem mlijeku, mesu ili urinu. Prikupljanje takvih bjelančevina predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje, kao što je izlaganje patogenima (virusima, prionima i drugim mikroorganizmima)
166,167 ili razvoju malignih oboljenja,168,169 alergijskih reakcija, 170 ili otpornosti na antibiotike.171 Zabrinutost za ove okolnosti pridonijela je da Europska Unija zabrani rBGH, genetički modificirani hormon za rast goveda koji povećava proizvodnju kravljeg mlijeka.172