Draga Vesna,

Sjećam se jedne davne tv emisije na HRT-u u kojoj smo nekim slučajem (ah, nema slučaja) obje gostovale, svaka sa svojim područjem. Ja sa svojim snovima, Ti sa svojim. Naime, u emisiji si predstavljala svoju mega-knjigu 108X108.. Znam da sam bila fascinirana, a u sebi sam se pitala kako si je uopće tako tešku (da ti ruke otkine) donijela do stola.

Sa tvojim stihovima sam se rano susrela i odmah bila očarana i začarana. U svojem (tada) turbulentnom životu uspjela sam doći na samo jednu tvoju promociju, i tad u toj emisiji smo se prvi put doista upoznale.

Silno me razveselio tvoj pristanak da nakon emisije popijemo čaj u televizijskom caffe-u. Fascinirala me tvoja jednostavnost i neposrednost. Na tom čaju sam doista naučila da su istinski veliki ljudi najjednostavnija bića na svijetu.

Malo smo pričali o Tvojim djelima, njih treba čitati i napajati se na njima svaki dan. Spomenula sam ti portal Magicus i pitala za dopuštenje za objavu tvojih tekstova, na što si bez premišljanja pristala. Mi smo ezoterijski portal, a tvoja poezija jest duhovna, ezoterijska i mistična (svaki stih je jedno mistično iskustvo), pa mi se činilo da nekako spada i na naš portal.

Malo si se žalila na nedostatak vremena, ali si mi zato toplo preporučila Josipa Jankovića, koji je od pronošenja tvojih riječi svijetom napravio svoju životnu misiju. S toliko topline i oduševljenja si o njemu govorila, da je naša suradnja s njim krenula već drugi dan. Upravo on je donio na Magicus tvoje najljepše stihove, najdivotnije priče,  na čemu smo beskrajno zahvalni...

Zahvaljujući tvojoj velikodušnoj dobroti i njegovom silnom trudu, tvoja svjetiljka na magicusu neprekidno svijetli i svojim sjajem obasjava svijet.

Sada osjećamo kao da smo izgubili nekoga svoga.

Ti jesi naša,  zauvijek. 

Koliko si nas obogatila. 

Koliko si nas zadužila.

Koliko si nas promijenila.

Tvoje riječi će i dalje mijenjati Svijet i Svijest.

Hvala ti naša draga Vesna!

Samo će ljubav pristati

Samo će ljubav pristati da ništa ne pita, i ništa ne traži; razum će iskati potvrde i jamstva, i mnoga objašnjenja. Ako joj pružim trn, nož, ili plamen, ljubav neće oklijevati, prihvatit će pruženo.

        Jer ma što od Mene dolazilo, njoj je dobrodošlo; ona ni birati ne umije, kad je jednom izabrala Mene. Kad je jednom izabrala Mene, Meni je prepustila da za nju biram; pa i ne pita što, da je ne bi ometalo u poslu duboke odanosti.

 

"Bijela kula", knjiga 29. Zapisala Vesna Krmpotić

Zbogom draga Vesna.

Čekaj nas na drugoj obali.