Odbor za osuvremenjivanje medicinskog istraživanja

KRITIČKI OSVRT

NA POKUSE NA

ŽIVOTINJAMA

A Critical look at Animal Experimentation

Christopher Anderegg, M.D., Ph.D.

Kathy Archibald, B.Sc.

Jarrod Bailey, Ph.D.

Murry J. Cohen, M.D.

Stephen R. Kaufman, M.D.

John J. Pippin, M.D., F.A.C.C.

© Medical Research Modernization Committee, 2006.

informacije:

Odbor za osuvremenjivanje medicinskog istraživanja (mrmc) neprofi tna je organizacija koja zagovara zdravlje, a u njoj su aktivni medicinski profesionalci i znanstvenici koji prepoznaju i promoviraju učinkovite, pouzdane i troškovno učinkovite metode istraživanja. mrmc se fokusira isključivo na znanstvenim meritumima različitih istraživačkih pristupa, premda neki od njih nedvojbeno izazivaju ozbiljnu i važnu etičku zabrinutost. Aktivnosti koje sponzorira mrmc uključuju istraživanje, publikacije i edukaciju studenata.

Ako želite naručiti dodatne primjerke ove brošure, primati redovite izvještaje elektroničkom poštom i/ili saznati više informacija o pokusima na životinjama možete se obratiti na kontakt:

u sad-u:

Medical Research Modernization Committee,

P.O. Box 201791, Cleveland, Ohio 44120, U.S.A., Tel./Fax. 216-283-6702,

Email: stkaufman@mindspring.com, www.mrmcmed.org

u ujedinjenom kraljevstvu:

Europeans for Medical Progress, P.O. Box 38604,

London W13 0YR, U.K., Tel./Fax. 020 8997 1265,

Email: info@curedisease.net, www.curedisease.net

u švicarskoj:

Association for the Abolition of Animal Experiments, Ostbuhlstrasse

32, CH-8038 Zurich, Switzerland, Tel./Fax. +41 (0)44 482 73 52,

Email: ch.anderegg@freesurf.ch, www.animalexperiments.ch

Sve veći broj znanstvenika i kliničkih specijalista osporava pokuse na životinjama na medicinskim i znanstvenim temeljima.

1-3 Prema nadzoru kojega je 2004. godine  u Ujedinjenom Kraljevstvu provela udruga Europljani za medicinski napredak4, primjerice, 82% liječnika opće prakse tvrdi da su „zabrinuti jer podaci dobiveni testiranjem na životinjama mogu biti zavaravajući kada se primjenjuju na ljude”. Značajni dokazi pokazuju da je testiranje na životinjama neučinkovito i nepouzdano, dok su nove, nedavno razvijene metodologije daleko bolje i stoje znatno manje od testiranja na životinjama.

POVIJESNI UČINAK

EKSPERIMENTIRANJA

NA ŽIVOTINJAMA

Zagovornici eksperimentiranja na životinjama (pokusi, eksperimenti i „edukativni” praktični rad koji podrazumijeva ozljeđivanje životinja) tvrde da je ono odigralo ključnu ulogu u gotovo svim medicinskim naprecima.5,6 Međutim, nekolicina medicinskih povjesničara to osporava navodeći da su ključna otkrića u područjima kao što su srčane bolesti, rak, imunologija, anestezija i psihijatrija zapravo ostvarena kroz kliničko istraživanje, opservaciju pacijenata i autopsiju ljudi. 7-16 Ljudski podaci povijesno su bili interpretirani u svjetlu laboratorijskih podataka dobivenih od ne-ljudskih životinja. To je imalo pogubne medicinske posljedice. Primjerice, do 1963. godine planirane i izvršene studije na ljudskim pacijentima već su pokazale snažnu povezanost cigareta i raka pluća.17,18 Oprečno tome, gotovo svi eksperimentalni napori pobuđivanja raka pluća u životinja bili su neuspješni. Kao rezultat toga, vodeći eksperimentator na životinjama za rak, Clarence Little, napisao je: „Neuspjeh mnogih istraživača u eksperimentalnom induciranju raka, osim u zanemarivom broju slučajeva, tijekom pedeset godina Odbor za osuvremenjivanje medicinskog istraživanja kritički osvrt na pokuse na životinjama pokušavanja baca ozbiljnu sumnju na valjanost teorije o raku pluća.”19 Zato što se ljudski i životinjski podaci nisu poklapali, ovaj istraživač, kao i drugi, nisu vjerovali daleko pouzdanijim ljudskim podacima. Kao rezultat toga, zdravstvena upozorenja kasnila su godinama, a za to vrijeme tisuće ljudi umrlo je od raka pluća.

Do ranih 1940-ih godina kliničko istraživanje na ljudima snažno je ukazivalo da azbest uzrokuje rak. Međutim, istraživanja na životinjama nikako nisu uspijevala to dokazati, a pravilne mjere predostrožnosti na radnom mjestu nisu bile propisane u SAD-u još desetljećima nakon toga.20 Slično tome, istraživanja na ljudskoj populaciji pokazala su očiti rizik od izlaganja ionizirajućoj radijaciji niske razine rendgenskim zrakama i nuklearnom otpadu21-24 ali, proturječno, istraživanja na životinjama odgađala su primjenu pravilnih upozorenja i regulativa.25 Isto tako, dok je poveznica između konzumacije alkohola i ciroze jetre nesporna u ljudi, opetovani napori u pobuđivanju ciroze prekomjernim unosom alkohola bili su neuspješni u svih ne-ljudskih životinja osim babuna, a čak su i podaci dobiveni na njima nedosljedni.26

Mnogi drugi važni napreci u medicini kasnili su zbog zavaravajućih informacija dobivenih na životinjskim „modelima”. Primjerice, životinjski model za istraživanje dječje paralize rezultirao je pogrešnim shvaćanjem mehanizma infekcije.

Istraživanja na majmunima pogrešno su ukazivala da se virus dječje paralize prenosi  respiratornim a ne probavnim putem.27,28 Ovaj pogrešan zaključak rezultirao je pogrešno usmjerim preventivnim mjerama i odgodio razvoj metodologija kulture  tkiva ključnih za otkriće cjepiva.29,30 Dok su stanične kulture majmuna kasnije korištene za proizvodnju cjepiva, istraživanja na ljudskim staničnim kulturama bila su ta koja su prva pokazala da se virus dječje paralize može uzgojiti u ne-živčanom tkivu.31 Slično tome, razvoj kirurgije u svrhu zamjene začepljenih arterija vlastitim venama pacijenta kasnio je zbog pokusa na psima koji su pogrešno indicirali da se vene ne mogu upotrebljavati.32 Isto tako, transplantirane bubrege, koje su zdravi psi brzo odbacivali, ljudski pacijenti zadržavali su daleko dulje.33 Danas znamo da zatajenje bubrega potiskuje djelovanje imunološkog sustava, što povećava toleranciju prema stranim tijelima.

Žrtva dječje paralize u SAD-u 1948. godine.

Majmunski model za istraživanje virusa dječje paralize doveo je istraživače u zabludu glede mehanizma infekcije i kliničkog smjera dječje paralize, odgađajući napredovanje u borbi protiv bolesti.

Odbor za osuvremenjivanje medicinskog istraživanja kritički osvrt na pokuse na životinjama

Pa ipak, društvo i dalje podržava pokuse na životinjama, prvenstveno zbog toga što mnogu ljudi vjeruju da su oni odigrali ključnu ulogu u većini medicinskih otkrića.34 Međutim, nameću se neka pitanja o tome je li takvo istraživanje bilo nužno ili uopće korisno za napredak medicine.