Trafficking polako postaje globalni problem primarne prirode i kao takav zahtjeva širokopojasne strategije. Jedna takva je famozno planiranje o održivom razvoju koje bi do 2030. trebalo riješiti neke od stavki problema.

Biznis u kojem se godišnje okreće i do 200 milijardi dolara profita

Trgovanje ljudima u principu obuhvaća vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta i prihvat osoba pomoću prijetnje ili uporabe sile, drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zlouporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja. Ta službena definicija obuhvaća glavne stavke, a ‘trafficking’ najviše pogađa one najnemoćnije – djevojke i djecu. Smatra se da kriminalni karteli godišnje zarade i do 200 milijardi dolara, i to samo prisilnim radom. Širenje mreže, sve nehumaniji uvjeti i povećanje potreba za suvremenim robovima srušilo je i cijenu ‘ljudskih resursa’ – procjenjuje se da današnji rob košta oko 90 dolara dok je u kolonijalnom dobu iznosio oko 40.000 dolara. Iako su otmice djece i danas pod velom etikete ‘teorije zavjere’, podaci s terena jasno impliciraju da rastući trend nestanka najmlađih.

Oteta djeca služe za eksploataciju, prodaju, dječju pornografiju, prostituciju i podvođenje pedofilima. Ropstvo, prodaja organa, vojna regrutacija, prodaja u brak i služenje također su uhodane uloge u biznisu koji u vrtoglavih 35% slučajeva uključuje pojedince ispod praga punoljetnosti, a u tome prednjače Tajland i Brazil gdje je takva praksa uhodana još iz doba portugalskih konkvistadora. Najteže zvuče statistike po kojima se može zaključiti da u cijelom procesu u određenom broju slučajeva postoji i suradnja od strane roditelja – bilo da očiste dugove kod kamatara ili vjeruju da je to praktički jedini način da njihovo dijete dobije kakvu takvu životnu priliku izvan okvira slamova, građanskih ratova i favela. U principu razlikujemo trgovinu ljudima radi seksualnih usluga, prisilnog braka, rada i radi prodaje organa. Radi svega navedenog logično je zašto su uobičajene žrtve žene i djeca.

U Hrvatskoj zabilježeni slučajevi ropstva, prostitucije i prisiljavanja na kriminalne radnje

Najveći izboj ‘traffickinga’ proteklih godina vidjeli smo tijekom imigrantske krize i Balkanske rute, iako se problem nije rješavao na adekvatan način pošto je zbog političkog okvira u danom trenutku bilo politički nekorektno tvrditi da u ruti nisu samo sirijske žene i djeca. Tako je ruta poslužila za ulazak tisuća ljudi čiji je izostanak slobode ‘de facto’ legalizirao trgovinu ljudima – javni prostor bio je otvoreno izložen cijenama kompletnog transfera nesretnih ljudi i gotovo da se sve smatralo normom. To nije pomoglo žrtvama već je pomoglo u promociji i reklami kanala za šverc i transport ljudi. Mediji preko kojih se trgovina ljudi (i sve što iz toga proizlazi) odvija najčešće su usmena predaja ili Dark Web. Cijena prosječnog seksualnog i konvencionalnog roba iznosi do 30.000 dolara, a pretpostavlja se da robovlasnik po djetetu može okrenuti i do 150.000 dolara.

Trgovina organima isto tako buja, a cijene samo rastu. Sektor dječje pornografije samo preko ‘trafficking’ obrasca godišnje popunjava bazu s milijunima novih fotografija i videa, a posebno težak zločin su plaćena silovanja djece u Aziji kojima gotovo da je nemoguće ući u trag, a iznose samo stotinjak dolara. Ilegalne stranice na kojima se provode eksperimenti nad ljudima (beskućnici, djeca, trudnice) nisu potvrđene kao legitimne, no sam spomen izaziva jezu. 80% žrtava trgovine ljudima oboli od blaže ili teže forme psihičkih bolesti.

U Hrvatskoj su najzabilježeniji slučajevi ilegalnog rada, prisilne kriminalne aktivnosti i seksualne eksploatacije (35 državljana prošle godine), a pretpostavlja se da ljudi najčešće ili odbijaju prijaviti osobno iskustvo ili isto još nije ni otkriveno. Hrvatska je tranzitna zona za ‘trafficking’ koja je sve značajniji dio Balkanske rute zbog mađarskog režima na granici. Kako tema zahtjeva promptnu detabuizaciju, Međunarodni dan borbe protiv trgovine ljudima zasigurno će pomoći u osvještavanju zajednice i pravovremenim reakcijama, te prevenciji.

Autor:Ratko Martinovic

Prenijeto sa: Dnevno.hr