Vreli ljetni dan na ranču O'Kuje uz nasip kanala Sava-Odra u blizini Velike Gorice. Obavljaju se zadnje pripreme pred izlazak na prvi dio natjecateljskog turnira u dresurnom, preponskom i terenskom jahanju.

Rasni konj na gornjoj slici zove se Lukas i kao da kaže svojoj jahačici: "Daj mi vode, gazdarice, prije nego što izađemo iz hladovine."

Konji su odmoreni, istimareni, opremljeni štitnicima na nogama i na ušima. Pitala sam se čemu služe te "kapice" na ušima i saznala da štite konja od dosadnih muha...

I jahači izgledaju impresivno s onim džokejskim kapicama i jahačim čizmama baš kao na velikim konjičkim priredbama koje samo gledamo ponekad na televiziji i u filmovima.

Iz ormara sam izvukla već zaboravljeni slamnati šešir iz doba Lady Di. Prohujalo s vihorom...Mogla sam zamišljati da sam u Ascotu...zove li se tako mondeno konjičko stjecište na kojem dame pokazuju svoje šešire? 

Kako mi je samo dobro došao! Švrljala sam nasipom, promatrala okupljene fanove, prijatelje i natjecatelje na turniru pokušavajući osjetiti energiju događaja i sudionika.

Usprkos nesnosnoj nedjeljnoj vrućini koja je spržila inače zelenu travu nasipa, okupilo se stotinjak ljudi da bi uživali u prizorima veličanstvenih plemenitih životinja i njihovih jahača.

Jahački sport je kod nas slabo razvijen, a potencijala je mnogo. Ljubitelji se trude - što dokazuju i ovakvi mali turniri s desetak konja - a gdje je ljubavi i predanosti, ima i uspjeha.