'Svi koji su gledali dr. Housea ili Indianu Jonesa znaju da ništa nije tako cool kao znanost'
Piše: Tanja Rudež
Foto: Paun Paunović/CROPIX
Njegovo ime i lik na naslovnici prestižnog stručnog časopisa Genome Technology donijelo je Bojanu Žagroviću velik osjećaj odgovornosti jer nitko ne želi iznevjeriti očekivanja
Mladi hrvatski znanstvenik dr. Bojan Žagrović (34) iz Splitskog MedILS-a (Mediteranski institut za istraživanje života) nedavno je u izboru američkog časopisa Genome Technology (GT) proglašen jednom od 30 mladih, nadolazećih zvijezda na području molekularne biologije. Genome Technology slovi za vrlo ugledan popularno-znanstveni magazin koji prati nove trendove i tehnologije u molekularnoj biologiji, ali i izvanredne mlade znanstvenike pa tako već treću godinu bira 30 znanstvenih nada čije vrijeme tek dolazi. Koliko je prestižno naći se na listi GT-a, najbolje govori podatak da mlade znanstvene zvijezde mahom dolaze s poznatih svjetskih institucija, poput Harvarda, MIT-a, sveučilišta Toronto i Washington i drugih. Zanimljivo je da su na listi samo trojica mladih Europljana, Paul Flicek i Wolfgang Huber iz Europskog bioinformatičkog instituta u Cambridgshireu te naš Bojan Žagrović.
Molekularna biologija danas je jedna od najpropulzivnijih znanstvenih disciplina u kojoj vlada žestoka konkurencija. Je li vas iznenadilo priznanje s obzirom na to da radite u malom i tek utemeljenom institutu?
- Priznanje me iznenadilo, definitivno je to velika čast... No, kad te nazovu “nadom” ili “mladom zvijezdom” i postave ti pitanje za koji rad bi mogao dobiti Nobelovu nagradu, to stvara odgovornost, gotovo obavezu da se svojski potrudim i opravdam sva očekivanja. Nitko ne želi biti bivša nada i ne ispuniti svoj potencijal i zato svoju dosadašnju karijeru vidim tek kao početak - pravi rezultati, prava otkrića su, nadam se, tek ispred mene.
Kad ste shvatili da se želite baviti znanošću?
- Ideja sudjelovanja u važnim znanstvenim otkrićima, pustolovina istraživanja privlači me još od djetinjstva. No, pravo skretanje u tom smjeru dogodilo se tek u srednjoj školi. Glavni “krivci” su prijatelji iz razreda i škole te profesori iz MIOC-a, moje gimnazije u kojoj je definitivno vladao duh da je znanost cool. Ne neko štrebanje za ocjene, ne suha znanost, nego kopanje po najdubljim i najopasnijim pitanjima. Što je to stvarnost? Zašto postojimo? Kad rascijepimo sve atome i dođemo do dna, što nas čeka tamo? Što je “izvan” svemira? Što je to čovjek? Ova pitanja, u suštini filozofska, možda nekome zvuče jako općenito, ali zbog njih sam u znanosti.
Kao osamnaestogodišnjak otišli ste na studij u SAD. Koliko je ta odluka promijenila vaš život?
- Vrlo snažno. U Americi sam proveo 10 godina i na mene je snažno utjecala činjenica da mi je Amerika nesebično dala najbolje obrazovanje na svijetu. Tamo samo stekao brojne prijatelje i mogućnost da se razvijem i promijenim. Stoga sam joj zahvalan. S političke i društvene strane, postoji puno aspekata po kojima me Amerika živcira, a ponekad i plaši, s kojima se ne nikad nisam mogao poistovjetiti. Ali, mnogi od najpametnijih, najpoštenijih, izrazito istinoljubivih i slobodnih ljudi koje sam upoznao bili su Amerikanci. Američko iskustvo svakome bih preporučio, pogotovo znanstvenicima.
No, 2007. godine donijeli ste odluku da se vratite u Hrvatsku, bez obzira na brojne inozemne poslovne ponude?
- Nakon postdoktorske specijalizacije u Zürichu, dobio sam ponudu za profesorsko mjesto na Washington University u St. Louisu u Americi i neke druge ponude, a mogao sam i ostati u Zürichu. Ali, na povratak u Hrvatsku potakli su me osobni razlozi - želja da budem bliže obitelji, prvenstveno, a zatim i veliki pozitivni potencijal koji sam vidio u MedILS-u, njegovoj znanstvenoj i široj viziji i ambiciji. U Hrvatsku se nisam vratio da bih došao na nešto lošije od onog što sam imao u Zürichu, već da bih pomogao graditi nešto što u nekim segmentima može biti i bolje, naprednije, kreativnije, produktivnije, čak i od Harvarda, Stanforda ili ETH na kojima sam studirao i radio. Malo utopijski, da, ali u to još vjerujem i u tom smjeru se trudimo svi na MedILS-u.
Jeste li se pokajali zbog povratka, jesu li se ta vaša iščekivanja pokazala utopijskima?
- Niti u jednom trenutku. Povratak u Hrvatsku bio je moja osobna odluka, i to sam bio sam sebi dužan. Napredak s projektima na MedILS-u je dobar, a pogotovo sam zadovoljan rastom svoje istraživačke grupe koja već ima pet članova, a krećemo i s novim projektima. Osim toga, podrška koju sam dobio za svoj rad je stvarno odlična. Želio bih posebno istaknuti financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, fondacije Jedinstvo uz pomoć znanja te Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske. Njihova podrška je stvarno ključna za brzi rast i pokretanje Laboratorija za računarsku biofiziku koji sam osnovao na MedILS-u, i nadam se da ćemo im moći vrlo brzo uzvratiti dobrim znanstvenim rezultatima. Također, istinski bih želio zahvaliti svim donatorima MedILS-a koji na nesebičan način pomažu i potiču rast znanosti na institutu.
Kako je život i rad u MedILS-u utjecao na vas?
- Tijekom godinu i pol dana, koliko sam na MedILS-u, postao sam zreliji, upoznao niz iznimnih ljudi i mnogo naučio. Ali, nije sve bilo jednostavno. Iz jedne relativno zaštićene znanstvene sredine došao sam u situaciju u kojoj sam se morao nositi s mnogo novih problema i izazova koji su prvenstveno organizacijske, rukovodeće ili jednostavno međuljudske prirode. MedILS raste, mijenja se i pokušava mnogo toga novoga. U takvim situacijama normalno je da iskre ponekad frcaju na različitim stranama. Ali, ono što je najbitnije, a to je sama znanost i rad sa studentima, ide u dobrom smjeru i zbog toga se sve druge stvari lakše prebrode.
Danas sve manje mladih ljudi odlazi u znanost, pogotovo u tranzicijskim zemljama. Mladi ljudi biraju biznis jer žele što brže zaraditi mnogo novca, ta se zanimanja glamuriziraju u medijima. Može li znanost biti zabavna i seksi?
- Znanost može biti itekako zabavna i seksi. Pitajte dr. Indianu Jonesa, pa i dr. Housea. Po meni zabavno i seksi je sve ono što budi čovjekovu strast, ono zbog čega ne može spavati. A znanost kao konstanta borba s nepoznatim, neobjašnjenim u svijetu što nas okružuje definitivno budi moju strast. Osim toga, može li se išta usporediti s onim osjećajem da si došao do spoznaja koje mogu imati dalekosežnu praktičnu primjenu, pomoći izliječiti neku bolest ili podići našu opću kvalitetu življenja. Definitivno seksi. Siguran sam da je inteligentan pračovjek koji je svojom kreativnošću prvi napravio praćku ili kotač bio itekako popularan kod suprotnog spola.
Pa ipak, ostaje otvoreno pitanje može li znanost donijeti i zaradu adekvatnu uloženom trudu i strasti pretočenoj u jedan projekt?
- Što se, pak, zarade tiče, većina znanstvenika doista ulazi u znanost prvenstveno zbog strasti za znanjem, spoznajom. Ali, znanost danas definitivno nudi i neslućene mogućnosti za zaradu. Nanotehnologija, biotehnologija ili kompjutorske znanosti su privredne grane budućnosti u kojima se već vrti golemi novac. Svijet postaje sve više orijentiran na znanje, nova otkrića i znanje je danas novac. A znanstvenici, kao tvorci novog znanja, na samom su izvoru i od toga sigurno mogu profitirati.
U vrijeme blagdana zasigurno vam je drago biti doma, u Hrvatskoj?
- Da, Božić sam proveo u Zagrebu s obitelji, a Novu godinu čekat ću s djevojkom u Splitu. Božić i Nova godina su mi dragi u Hrvatskoj zbog druženja, kuhanog vina i općenite atmosfere opuštenosti i smirenosti u zraku. Kraj godine meni još nosi obećanje nečeg novog i boljeg što čeka iza ugla.
Što biste željeli da vam se ostvari iduće godine?
- Prvenstveno, zdravlje i sreća za obitelj i drage ljude. Drugo, poželio bih MedILS-u da ojača i naraste. To je, dakako, nešto što želim i svojoj istraživačkoj grupi i Laboratoriju za računarsku biofiziku. Nadam se da će neki od znanstvenih projekata koje smo započeli ove godine, tijekom 2009. godine, uroditi plodom, a možda nas i odvesti u nekim uzbudljivim novim smjerovima.
Molekularna biologija danas je jedna od najpropulzivnijih znanstvenih disciplina u kojoj vlada žestoka konkurencija. Je li vas iznenadilo priznanje s obzirom na to da radite u malom i tek utemeljenom institutu?
- Priznanje me iznenadilo, definitivno je to velika čast... No, kad te nazovu “nadom” ili “mladom zvijezdom” i postave ti pitanje za koji rad bi mogao dobiti Nobelovu nagradu, to stvara odgovornost, gotovo obavezu da se svojski potrudim i opravdam sva očekivanja. Nitko ne želi biti bivša nada i ne ispuniti svoj potencijal i zato svoju dosadašnju karijeru vidim tek kao početak - pravi rezultati, prava otkrića su, nadam se, tek ispred mene. Kad ste shvatili da se želite baviti znanošću?
- Ideja sudjelovanja u važnim znanstvenim otkrićima, pustolovina istraživanja privlači me još od djetinjstva. No, pravo skretanje u tom smjeru dogodilo se tek u srednjoj školi. Glavni “krivci” su prijatelji iz razreda i škole te profesori iz MIOC-a, moje gimnazije u kojoj je definitivno vladao duh da je znanost cool. Ne neko štrebanje za ocjene, ne suha znanost, nego kopanje po najdubljim i najopasnijim pitanjima. Što je to stvarnost? Zašto postojimo? Kad rascijepimo sve atome i dođemo do dna, što nas čeka tamo? Što je “izvan” svemira? Što je to čovjek? Ova pitanja, u suštini filozofska, možda nekome zvuče jako općenito, ali zbog njih sam u znanosti.
Kao osamnaestogodišnjak otišli ste na studij u SAD. Koliko je ta odluka promijenila vaš život?
- Vrlo snažno. U Americi sam proveo 10 godina i na mene je snažno utjecala činjenica da mi je Amerika nesebično dala najbolje obrazovanje na svijetu. Tamo samo stekao brojne prijatelje i mogućnost da se razvijem i promijenim. Stoga sam joj zahvalan. S političke i društvene strane, postoji puno aspekata po kojima me Amerika živcira, a ponekad i plaši, s kojima se ne nikad nisam mogao poistovjetiti. Ali, mnogi od najpametnijih, najpoštenijih, izrazito istinoljubivih i slobodnih ljudi koje sam upoznao bili su Amerikanci. Američko iskustvo svakome bih preporučio, pogotovo znanstvenicima.
No, 2007. godine donijeli ste odluku da se vratite u Hrvatsku, bez obzira na brojne inozemne poslovne ponude?
- Nakon postdoktorske specijalizacije u Zürichu, dobio sam ponudu za profesorsko mjesto na Washington University u St. Louisu u Americi i neke druge ponude, a mogao sam i ostati u Zürichu. Ali, na povratak u Hrvatsku potakli su me osobni razlozi - želja da budem bliže obitelji, prvenstveno, a zatim i veliki pozitivni potencijal koji sam vidio u MedILS-u, njegovoj znanstvenoj i široj viziji i ambiciji. U Hrvatsku se nisam vratio da bih došao na nešto lošije od onog što sam imao u Zürichu, već da bih pomogao graditi nešto što u nekim segmentima može biti i bolje, naprednije, kreativnije, produktivnije, čak i od Harvarda, Stanforda ili ETH na kojima sam studirao i radio. Malo utopijski, da, ali u to još vjerujem i u tom smjeru se trudimo svi na MedILS-u.
Jeste li se pokajali zbog povratka, jesu li se ta vaša iščekivanja pokazala utopijskima?
- Niti u jednom trenutku. Povratak u Hrvatsku bio je moja osobna odluka, i to sam bio sam sebi dužan. Napredak s projektima na MedILS-u je dobar, a pogotovo sam zadovoljan rastom svoje istraživačke grupe koja već ima pet članova, a krećemo i s novim projektima. Osim toga, podrška koju sam dobio za svoj rad je stvarno odlična. Želio bih posebno istaknuti financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, fondacije Jedinstvo uz pomoć znanja te Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske. Njihova podrška je stvarno ključna za brzi rast i pokretanje Laboratorija za računarsku biofiziku koji sam osnovao na MedILS-u, i nadam se da ćemo im moći vrlo brzo uzvratiti dobrim znanstvenim rezultatima. Također, istinski bih želio zahvaliti svim donatorima MedILS-a koji na nesebičan način pomažu i potiču rast znanosti na institutu.
Kako je život i rad u MedILS-u utjecao na vas?
- Tijekom godinu i pol dana, koliko sam na MedILS-u, postao sam zreliji, upoznao niz iznimnih ljudi i mnogo naučio. Ali, nije sve bilo jednostavno. Iz jedne relativno zaštićene znanstvene sredine došao sam u situaciju u kojoj sam se morao nositi s mnogo novih problema i izazova koji su prvenstveno organizacijske, rukovodeće ili jednostavno međuljudske prirode. MedILS raste, mijenja se i pokušava mnogo toga novoga. U takvim situacijama normalno je da iskre ponekad frcaju na različitim stranama. Ali, ono što je najbitnije, a to je sama znanost i rad sa studentima, ide u dobrom smjeru i zbog toga se sve druge stvari lakše prebrode.Danas sve manje mladih ljudi odlazi u znanost, pogotovo u tranzicijskim zemljama. Mladi ljudi biraju biznis jer žele što brže zaraditi mnogo novca, ta se zanimanja glamuriziraju u medijima. Može li znanost biti zabavna i seksi?
- Znanost može biti itekako zabavna i seksi. Pitajte dr. Indianu Jonesa, pa i dr. Housea. Po meni zabavno i seksi je sve ono što budi čovjekovu strast, ono zbog čega ne može spavati. A znanost kao konstanta borba s nepoznatim, neobjašnjenim u svijetu što nas okružuje definitivno budi moju strast. Osim toga, može li se išta usporediti s onim osjećajem da si došao do spoznaja koje mogu imati dalekosežnu praktičnu primjenu, pomoći izliječiti neku bolest ili podići našu opću kvalitetu življenja. Definitivno seksi. Siguran sam da je inteligentan pračovjek koji je svojom kreativnošću prvi napravio praćku ili kotač bio itekako popularan kod suprotnog spola.
Pa ipak, ostaje otvoreno pitanje može li znanost donijeti i zaradu adekvatnu uloženom trudu i strasti pretočenoj u jedan projekt?
- Što se, pak, zarade tiče, većina znanstvenika doista ulazi u znanost prvenstveno zbog strasti za znanjem, spoznajom. Ali, znanost danas definitivno nudi i neslućene mogućnosti za zaradu. Nanotehnologija, biotehnologija ili kompjutorske znanosti su privredne grane budućnosti u kojima se već vrti golemi novac. Svijet postaje sve više orijentiran na znanje, nova otkrića i znanje je danas novac. A znanstvenici, kao tvorci novog znanja, na samom su izvoru i od toga sigurno mogu profitirati.
U vrijeme blagdana zasigurno vam je drago biti doma, u Hrvatskoj?
- Da, Božić sam proveo u Zagrebu s obitelji, a Novu godinu čekat ću s djevojkom u Splitu. Božić i Nova godina su mi dragi u Hrvatskoj zbog druženja, kuhanog vina i općenite atmosfere opuštenosti i smirenosti u zraku. Kraj godine meni još nosi obećanje nečeg novog i boljeg što čeka iza ugla.
Što biste željeli da vam se ostvari iduće godine?
- Prvenstveno, zdravlje i sreća za obitelj i drage ljude. Drugo, poželio bih MedILS-u da ojača i naraste. To je, dakako, nešto što želim i svojoj istraživačkoj grupi i Laboratoriju za računarsku biofiziku. Nadam se da će neki od znanstvenih projekata koje smo započeli ove godine, tijekom 2009. godine, uroditi plodom, a možda nas i odvesti u nekim uzbudljivim novim smjerovima.
Harvard, Stanford, ETH, MedILS Bojan Žagrović rođen je u Zagrebu, gdje je završio MIOC. Nakon što je od Tatjane Grgić, bivše supruge poznatog vinara Miljenka Grgića, dobio stipendiju Pacem in terris, otišao je na studij u SAD. Dvije godine studirao je kemiju i biologiju u Pittsburghu, a zatim je nastavio studij na Harvardu, gdje je 1997. diplomirao biokemijske znanosti. Doktorirao je 2004. na Stanfordu, a zatim je bio na postdoktoratu na ETH (Švicarski federalni tehnološki institut) u Zürichu. Od ljeta 2007. godine radi u MedILS-u gdje je osnovao grupu iz računarske biofizike. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
