Koja je naša uloga u životu? Ima li uopće ljudski život smisla? Ima li svaki pojedinačni život smisla?
Kažu da živimo u svijetu dramatičnih paradoksa. Gradimo sve više zgrade, a sve smo nižeg praga tolerancije. Autoceste se šire, a pogledi na svijet sužavaju. Trošimo i kupujemo više, ali u tome sve manje uživamo. Imamo veće stanove, a u njima živi manje ljudi. Obitelji su bogatije, ali se parovi sve češće razvode. Raste broj lijepih kuća, ali raste i broj razorenih domova.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Naučili smo žuriti, a zaboravili strpljivo čekati. Daju nam više obrazovanja, a manje smisla. Više znamo, ali slabije prosuđujemo. Raste broj stručnjaka, ali i neriješenih problema. Sve je više medicine, a sve manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, smijemo se premalo, vozimo prebrzo. Previše se ljutimo, prekasno liježemo, preumorni ustajemo, premalo čitamo, previše gledamo televiziju, prerijetko razmišljamo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Jedni pate zbog gladi, a drugi zbog bolesne debljine. Gutamo lijekove i droge koje trebamo da čine umjetna "čuda" jer smo u prirodna čuda prestali vjerovati.
Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo svemu smanjili vrijednost. Često se svađamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo. Bili smo na Mjesecu, a imamo problem upoznati najbliže susjede. Osvajamo Svemir, a izmiče nam neistraženi "Svemir" u nama.
Živimo u svijetu brze hrane i spore probave. Raste broj visokih ljudi i sitnih duša. Okruženi smo materijalnim bogatstvom i duhovnom prazninom. Bavimo se pročišćavanjem zraka, a mediji nam zagađuju duh. Stvorili smo kompjutere u koje pohranjujemo sve više informacija, a sve manje komuniciramo.
Ako je sve tako loše, kako to promijeniti?
Ovog ljeta sam je napisao, sad je u tisku i uskoro izlazi, knjiga pomalo čudnog naslova: Život kao igra - kako pobijediti. Na gornje pitanje i paradokse koji mu prethode taj je tekst ponudio jednostavni odgovor: Možda ne možemo promijeniti svijet, ali možemo promijeniti sebe! Da bismo to postigli valja nam istraživati, razmišljati, raditi na sebi, živjeti težeći skladu s okolinom i vlastitom prirodom. Da svi to radimo, svijet bi bio mjesto s manje paradoksa, a kriza ne bi izgledala nimalo zastrašujuća, već bismo joj se veselili kao prigodi koja će nas potaknuti da radimo na sebi i budemo bolje osobe.
prof. dr. Velimir Srića
irida
bglavac
