Novi broj lista dubrovačke Katedrale

Iz tiska je izašao 45-ti broj Naše Gospe, lista dubrovačke Katedrale. Na 72 stranice sadržava 58 članaka, dvije pjesme i 81 ilustraciju.

Na naslovnici je Gospa s djetetom, detalj slike Sveti razgovor Nikole Božidarevića iz 1513., a na naslovnici podizanje stijega svetoga Vlaha na Orlandov stup 1991. U bloku posvećenoj Godini Caritasa list donosi misli papea Benedikta XVI. o kršćanskoj ljubavi, a tu su i prilozi o proslavi Božića i proslavi Parčevih festa, te depopulaciji povijesne jezgre Dubrovnika.

Časopis je u digitalnom obliku besplatno dostupan na internetu na: www.tonimir.hr/NasaGospa45.pdf.  

Godina Caritasa u Dubrovačkoj biskupiji 11. XII. 2011. ・ 11. X. 2012.

 

Značenje riječi caritas

 

Caritas (čita se: kȁritas), pisano malim početnim slovom, jest latinska riječ za ljubav. Njome je sveti Jeronim u Vulgati preveo hebrejsku riječ ahabà i grčku agápē, izraze karakteristične za biblijsko shvaćanje ljubavi: stanje i iskustvo takvog otkrivanja drugoga koje nadilazi sebičnost: skrb o drugome i za njega; ljubav koja ne traži više samu sebe, nije uranjanje u opijenost srećom, nego, naprotiv, traži dobro drugoga: postaje radost darivanja, predanost odricanja i spremnost na žrtvu. Ljubav je „ekstaza・, ali ne u smislu opijenosti, nego kao putovanje, trajno izlaženje iz sebe; oslobađanje kroz sebedarje i tako ponovno otkrivanje samoga sebe, štoviše, Boga.

Prvim kršćanima agape ili caritas bila je gozba na koju su se primali prijatelji i siromasi.

U dubrovačkome govoru od riječi caritas, osim novopridošle imenice muškoga roda (kȁritas), postoji i riječ karìtāt koja je, kao i u latinskom, ženskoga roda, a znači milosrdnu ljubav (Dȃj mi ì tī nȅšto za karìtāt! Učìnila san tȏ is karìtāti). Svojim životom za druge blažena Marija Propetoga Petković (1892.-1966.) nedavni je i domaći primjer toga.

Karitat osim toga znači i sućutnu ljubav zbog koje prijatelji i rodbina na vijest o čijoj smrti odmah dolaze u pokojnikovu kuću i tamo budu do dana ukopa, pa se govori:

Skȕpili su se na karìtāt.

Stari su Rimljani ljubav definirali kao „isto željeti, isto odbacivati・. Riječ „ljubav・ danas je postala jedna od najkorištenijih, ali i najviše zloupotrebljavanih riječi, uz koju se povezuju različita značenja. Podlogu za to predstavljaju različiti sadržaji koji se podvode pod riječ ljubav, a u davnini su ih jasno razlikovali. Tako grčki jezik ima tri izraza za ljubav: éros (putena, tjelesna ljubav, pohota, požuda), filía (prijateljska ljubav) i agápē (zajednička gozba). Slično i latinski: ȃmor (koja može biti dobrohotna ljubav amor benevolentiae, dopadna ljubav amor complacentiae, nezaslužena ljubav amor gratuitus, domoljublje amor patriae, ljubav prema roditeljima amor parentium, prema književnosti amor literarum, bračnih drugova međusobno; engleski love, affection, infatuation, passion), pīětās (pobožnost, ljubaznost, osjećaj dužnost; roditeljska, djetinja, bratska ljubav; engleski dutifulness, piety, devotion, kindness) i cārǐtās (poštovanje, štovanje, odanost, dragost, dobročinstvo, dobrotvornost, darežljivost, milosrđe; ljubav prema djeci, roditeljima, Bogu; engleski dearness, affection, charity).

Caritas se od drugih ljubavi razlikuje po nesebičnosti, to je izraz ljubavi zasnovane na vjeri i njome oblikovane (bogoslovna krjepost). Utoliko je danas oprečan erosu koji, sveden na čisti seks, kako ističe Benedikt XVI., postaje roba, puka „stvar・ koja se može kupiti i prodati, pa i sȃm čovjek postaje roba; u stvarnosti se to teško može nazvati čovjekovim „prihvaćanjem・ tijela. Danas se tijelo i spolnost često promatraju kao materijalni dio ljudi koji treba proračunato upotrijebiti i iskoristiti. Čovjek tada tijelo ne promatra kao područje ostvarenja vlastite slobode, nego kao nešto što pokušava učiniti ugodnim i neškodljivim. Takvim poniženjem ljudskoga tijela, koje više nije uključeno u potpunu slobodu življenja, ono prestaje biti živi izraz našega cijelog bića i svodi nas na golo biološko područje. Prividno uzdizanje tijela može se brzo pretvoriti u mržnju prema tjelesnosti. Kršćanska vjera, naprotiv, promatra čovjeka kao biće jedinstva i dvojnosti, u kojem se duša i tijelo uzajamno prožimaju i u kojem se oboje oplemenjuje. Istina, eros nas hoće uzdići „u ekstazi・ prema božanskom, povesti nas izvan nas samih, ali upravo zbog toga zahtijeva put uzdizanja, odricanja, čišćenja i ozdravljenja. Premda je eros u početku označen požudom i uzlazan ・ zbog očaranosti velikim obećanjem sreće ・ u približavanju drugom sve će manje i manje postavljati pitanje o samome sebi, tražit će sve više sreću drugoga, sve će se više brinuti za njega, darovat će se i željet će „biti ondje za・ drugoga. Na taj način eros prerasta u agape. Ako to nije slučaj, ljubav osiromašuje, propada i gubi se. S druge strane, čovjek ne može živjeti isključivo u nesebičnoj ljubavi. Ne može uvijek samo darivati, mora i primati.

Onaj koji hoće davati ljubav, mora je i sam primati kao dar.

Eros je sadržan u samoj čovjekovoj naravi.

Adam je onaj koji traži i „ostavlja oca i majku・ da pronađe ženu; samo će zajedno oni predstavljati čovještvo u njegovoj punini i cjelovitosti i postati „jedno tijelo・. Eros usmjerava čovjeka prema braku, prema vezi koja je jedna i konačna; tako, i samo tako, ostvaruje se njegova najdublja svrha. Slici jednoga (monoteističkog) Boga odgovara jednoženstvo (monogamija).

Brak zasnovan na isključivoj i pravoj ljubavi postaje slika odnosa Boga i njegova naroda i obratno: način na koji Bog ljubi postaje mjera ljudske ljubavi.

U osnovi „ljubav・ je jedna stvarnost, ali s različitim dimenzijama koje, ovisno o prilikama, mogu jasnije doći do izražaja. Kad se taj opseg potpuno odjeljuje jedan od drugoga, dolazi do izobličenja ili osiromašenja ljubavi.

Biblijska vjera ne gradi paralelan svijet, suprotan onom iskonskom ljudskom fenomenu ljubavi, nego prihvaća čitava čovjeka intervenirajući u njegovu traženju ljubavi kako bi je pročistila i otkrila mu njezine nove dimenzije.

Naša Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45 5

Lanjski i preklanjski božićni broj su na: www.tonimir.hr/NasaGospa43.pdf i www.tonimir.hr/NasaGospa41.pdf