Ono što nazivamo "poviješću" je po konvenciji humana povijest - sve ono što smo stvorili i učinili od trenutka kada smo se ljestvici evolucije popeli posljednju stepenicu prema svjesnom. Ipak, povijest nije samo to. Čovjek pamti svega posljednjih par tisućljeća, a Zemlja je tu već 4.500.000.000 godina... Osim nas, na ovom lijepom plavo-zelenom planetu žive milijarde drugih neprocjenjivih bića. Koliko god čovjek mislio kako je poseban i važan, tako je poseban i važan svaki cvijetak, bakterija ili divovski ljenjivac.

 

Brz razvoj i napredak ljudske civilizacije na žalost je sa sobom donio i priličan dar-mar. Gdje god se čovjek našao, od prirode je samo uzimao, a sada mnogo toga dolazi na naplatu. Jedine koji su živjeli u harmoniji s prirodom i samima sobom - Indijance, smo uništili umjesto da naučimo nešto od njih. A sve to zbog potrage za profitom. (To esencijalno nije loše, no zaraditi na uštrb prirode i drugih bića s kojima živimo je veliko zlo.)

 

Ljudski imperij

 

Svi moramo jesti. To je jedna od glavnih karakteristika živih bića, a u isto vrijeme i osnova ekonomije. Utrka za hranom i drugim resursima oduvijek je prisutna, tu činjenicu niti malo nije promijenio dolazak ljudi na globalnu scenu. Čovjek je samo nastavio po starom, a u jednadžbu je dodao još dvije stvari: politiku i novac.

 

Veći napredak društva je obilježio i karakterističan početak industrijske proizvodnje - nije bilo teško neprekidno uzimati, jer priroda je bila toliko silna. Dok je od nje stalno otkidao i slabio ju, čovjek je cijelo vrijeme postajao sve moćniji u svojim metodama i mogućnostima. Industrijski i znanstveni razvitak čovječanstvu je donio prosperitet i napredak i omogućio je velikom broju ljudi miran i lagodan život, ali uz vrlo visoku cijenu.

 

Mora današnjice više nisu ona ista mora od prije nekoliko stotina godina. Izlovljavali smo iz njih koliko god smo mogli i možemo. Atmosfera je zagađena i izmučena, nestaju močvare i jezera, a pustinje zamjenjuju nekada plodna tla. Velika prašumska područja se krče zbog pohlepe za materijalnim, a nerijetko se događaju i ekološke katastrofe. Sve što se zbiva direktno je uzrokovano čovjekovom nepažnjom i nemarom.

 

Ako se već zanosimo mišlju kako smo imperatori i neprikosnoveni vladari ove malene oaze u svemiru, onda bi bilo krajnje vrijeme početi se ponašati odgovorno. Ništa nam ne daje pravo uništavati Zemlju, jer u krajnoj liniji nije ona naša, već smo mi njeni. Moramo se potruditi svoje politike ekonomije promijeniti na način koji će nam omogućiti miran suživot s drugim ljudima i bićima, bez ratova i patnji i u harmoniji s prirodom, inače bi nam se lako moglo dogoditi da ostanemo zaboravljeni u dugoj, pravoj povijesti Zemlje.

 

Čini se kako ljudi zaboravljaju kako iz jedne sasvim lijepe i vrlo vrijedne poluge zlata ne može izrasti niti jedna jedina, pa niti sasvim mala i neugledna - mrkva.

 

Sveta krava

 

Živjeti i proizvoditi ekološki ne znači kako bi smo se svi trebali vratiti u kameno doba i prestati uživati u napretku koji nam je omogućio razvoj znanosti i tehnologije. To znači samo kako bi smo ono što smo naučili trebali početi koristiti do punog potencijala.

 

Dobar početak bi bilo pokušati zauzdati primjenu pesticida (i umjetnih gnojiva); ako se već zna kako pesticidi korišteni u obrani od nametnika i štetočina vrlo nepovoljno djeluju na okoliš, ili kako kontinuirana i masovna sadnja usjeva iste vrste iscrpljuje zemlju i uzrokuje kontaminaciju vode, onda treba početi koristiti alternativne i prirodne metode za postizanje istog cilja. Mnoge znanstvene studije su pokazale kako gospodarstva na kojima su prihvaćene metode potpuno ekološkog načina proizvodnje hrane, imaju finalni proizvod koji je bitno ukusniji, nutritivno vrijedniji i bez ostatka pesticida u sebi.

 

Industrija mesa još je jedan velik energetski, etički i sve više ekološki problem. Tele je svima lijepo i simpatično, no o tome nitko previše ne razmišlja kada je teletina na meniju. Kako bi se jedan čovjek prehranio mesom, potrebna je 10 puta veća površina obradive zemlje (kako bi se prehranile životinje) nego kada bi se taj isti čovjek hranio vegetarijanski. Pored toga, goveda su zaslužna za oko 18% od ukupne količine svih stakleničnih plinova u atmosferi. To je više nego što je uzrokuju svi automobili, brodovi i avioni na svijetu. Treba napomenuti kako staklenični plinovi nisu esencijalno loši. U Zemljinoj atmosferi uvijek se nalazi određena količina stakleničnih plinova koji Zemlju griju i održavaju život na njoj. Do problema je došlo kada je zagrijavanje postalo previše jako. To znači kako je 18% od ukupne količine izuzetno mnogo. Industrijskim uzgojem životinja u okoliš se oslobađa i velika količina amonijaka koji uzrokuje kisele kiše. Enormna količina antibiotika koja se upotrebljava u prevenciji i tretmanu bolesti životinja, omogućava štetnim mikroorganizmima iz okoliša brzo sticanje otpornosti na njih. - Tako se s novom snagom vraćaju već zaboravljene i prije lako izlječive bolesti.

 

Oko 40% žitarica proizvedenih na globalnoj razini koristi se za prehranu životinja. Samo pola od te količine bi bilo dovoljno kako bi se nahranili svi gladni ovoga svijeta. Zabluda je kako hrane nema dovoljno, to je pitanje isključivo raspodjele. Dok jedni hranu bacaju, drugi umiru od gladi. Po UN-u, svakih pet sekundi od gladi umre jedno dijete. 16.000 dnevno. Nije li i jedno dijete previše?

 

Nema se smisla prema Zemlji ponašati kao da je kakva sveta krava, a istovremeno ju musti dok ne krepa. Kada bi velike industrije od svog profita davali dio novca u globalni fond koji bi se potom koristio za modernizaciju i adaptaciju ekološki sukladnih načina proizvodnje kod onih manje razvijenih, onda bi ubrzo imali čistu proizvodnju diljem svijeta.

 

Mogu li i ja nešto učiniti?

 

Vrlo je mnogo rečeno i napisano o problemima s kojima je čovječanstvo suočeno. To je vjerojatno zbog toga što je puno lakše napisati nešto pa imati dojam kako je nešto učinjeno, nego zaista pokušati učiniti nešto.

 

U krajnjoj liniji, svi smo mi žrtve neimaštine. Svatko barem jednom u životu nije imao, a onda svi to nadoknađujemo kasnije kada steknemo. Kada bi bili svjesni koliko smo zapravo bogati, onda niti ne bi bilo tolike potrebe za prekomjernim grabljenjem i mogli bi uživati u stvarima koje život čine lijepim.

 

Koliko košta litra vode? A kolika je cijena te iste litre vode samo malo iznad Zemlje u Internacionalnoj svemirskoj postaji? Ili negdje dalje u svemiru gdje je žedan astronaut? Čak i kada se čini kako nemamo, samo se trebamo osvrnuti oko sebe i pogledati sva bogatstva koja nas okružuju.

 

Lijep dan ili bistra rijeka se ne može se prodati ili kupiti. Čuvajte ovo što imamo jer to nije naše, tu smo samo u prolazu!

 

Naš odnos prema okolišu je ekspresija našeg odnosa prema nama samima. Ako se prema okolišu i drugim bićima koja nas okružuju budemo pažljivije odnosili, mijenjati će se i naš pogled na svijet i biti ćemo zadovoljni u sebi.

 

U Hrvatskoj i drugim zemljama postoje mnoge udruge koje se bave ekologijom, pridružite im se! I vozite se biciklom! - To je vrlo zdravo, brzo i izuzetno jeftino prijevozno sredstvo. Ako automobilom putujete negdje, povedite još nekoga sa sobom. Upotrebljavajte ekološka sredstva za pranje! Štedite papir. - Koliko se od jednog stabla koje ljeti pruža duboku sjenu može napraviti A4 papira za printanje? Razvrstavajte smeće kada ga bacate i odnesite ga u reciklažno dvorište. Probajte se hraniti vegetarijanski, ili jednostavno jesti manje mesa. - To nije samo zdravo, već ćete se i osjećati bolje i moći ćete lakše ukrotiti svoju kilažu. Kada perete ruke, zube, auto, kamion, svemirski brod... - zaustavite vodu kada vam ne treba. Probajte izbjeći nepotrebne troškove - radije uštedite nešto i poklonite si putovanje u prirodu. Ona je prekrasna.

 

Najvažnije što trebamo pokušati je ostvariti uvjete kako bi oni koji dolaze iza nas imali nešto što će im omogućiti otići dalje nego što smo to mi uspjeli.

 

I u dobru i u zlu

 

Ljudi nisu izdvojen sustav. Svi smo dio iste cjeline i svi smo povezani i u dobru i u zlu. Po jedan dio nas nestane sa svakom izumrlom vrstom. Veličanstveno što nas okružuje treba njegovati, jer je period kada smo mogli samo uzimati pri kraju. Ako sada ne počnemo vraćati, nestati ćemo kao da nas nikada nije bilo.

 

Na sreću, sve još uvijek nije tako crno. Uz sve negativno što ide uz čovjeka, dolazi i nešto predivno - velika moć stvaranja i svijest o našoj okolini, koje nas izdvaja od svih ostalih bića s kojima zajedno živimo. Leda ima još mnogo i ako se samo malo potrudimo sačuvati ćemo ovo naše opće dobro i sebe same.

 

Istina, bilo bi puno lakše kada bi planet mogao vrištati. Do sada smo mu nanijeli toliko boli da se sigurno ne bi mogli oglušiti.

________

 

Reference::

 

    * Leitzmann, C. (2003) Nutrition ecology: the contribution of vegetarian diets. Am J Clin Nutr, 78, 657S-659S.

    * United Nations Development Programme (2005) Human development report 2005. Hoechstetter Printing Co., New York.

 

 

www.borislavdopudja.net