Drugi je razlog da se na taj dan u cijelome Božjem narodu promiče poznavanje i poštovanje prema posvećenome životu. Posvećeni život vjernije oponaša i u Crkvi trajno predstavlja oblik života koji je prihvatio Isus i predložio ga svojim učenicima. Stoga je posvećeni život po djevičanstvu živi spomen Božjega Sina kojemu je Otac jedina ljubav, po siromaštvu živi spomen Sina koji isključivo bogatstvo nalazi u Ocu, a po posluhu živi spomen Sina koji u Očevoj volji nalazi jelo kojim se hrani (usp. Ivan 4, 34).

Treći se razlog izravno tiče posvećenih osoba. Pozivam ih da zajedno svečano slave čudesa koja je Gospodin učinio u njima, da vjerom otkriju zrake božanske ljepote koje Duh širi u njihovu životu i da steknu snažniju svijest o svome nezamjenjivu poslanju u Crkvi i svijetu. Uronjenima u svijet koji je često nemiran i rastresen, ponesenima ponekad pritiskom odgovornosti, proslava ovoga godišnjega Svjetskog dana pomoći će im da se vrate izvoru svoga zvanja, posvijeste svoj životni odabir, potvrde predanost vlastitom posvećenju. Tako će radosno muškarcima i ženama našega doba u različitim situacijama moći svjedočiti da je Gospodin – Ljubav koja može ispuniti srce ljudske osobe. Doista je velika potreba da se posvećeni život pokaže pun radosti i Duha Svetoga jer „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje ili, ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci“ (Pavao VI., 2. listopada 1974.).

Na dan Gospodinova prikazanja u Hramu. Svjetski dan posvećenoga života slavit će se na Svijećnicu, blagdan kojim se obilježava kako su Marija i Josip donijeli Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu (Luka 2, 22). Taj evanđeoski prizor pokazuje Isusa, posvećenoga Ocu, koji je došao na svijet vršiti njegovu volju (usp. Hebrejima 10, 5-7) kao „svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Luka 2, 32). Prikazanje u Hramu rječita je slika posvemašnjeg prinošenja pojedinčeva života za sve koji su u Crkvi i svijetu pozvani pokazivati naprijed po evanđeoskim savjetima, karakterističnim osobinama Isusa – neporočnoga, siromašnoga i poslušnoga.

Iz poruke od 6. siječnja 1997. za Prvi svjetski dan posvećenoga života