Prema jednoj teoriji mozak se upravo u snu, kada osjeti gotovo ne šalju nikakve podatke, reprogramira, a to, očito, postiže tako da se oslobađa svih zastarjelih i nepoćudnih informacija. A što su neuspjeli snovi?  Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali tijelo se nikada sasvim ne isključuje. Za vrijeme sna mozak je izuzetno aktivan.

Postoje dva tipa spavanja: non REM (NREM) i REM spavanje. Oba su naznačena s karakterističnim fiziološkim promjenama.

NREM čini 75-80% čitavog spavanja u odraslih. To je tzv. ortodoksno spavanje karakterizirano opadanjem metaboličke aktivnosti, krvnog tlaka i broja otkucaja srca. Ortodoksno spavanje možemo dalje podijeliti na dvije faze: lagan ortodoksni san i dubok ortodoksni san. U lakom ortodoksnom snu tijelo tijekom noći do 40 puta promijeni svoj položaj, kako bi se cirkulacija krvi odvijala nesmetano, a mišići ostali pokretni. No u duboku ortodoksnu snu i mišići i mozak su do krajnosti opušteni. Noću, dok spavamo, obično oko pet puta prelazimo iz ortodoksnog u paradoksalni san.

Za paradoksalno spavanje je karakteristično nepravilno disanje i puls, kao i brzo kretanje očiju (REM). REM spavanje slijedi nakon svakog ciklusa NREM spavanja. Većina snova se javlja tijekom REM faze sna. Moguće je da se gore navedeno reprogramiranje odvija upravo tijekom takozvanog paradoksalnog sna (REM).

Eksperimentalno je dokazano da spavači mogu vrlo vjerno opisati svoje snove ukoliko ih probudimo za vrijeme takva spavanja. S druge strane, nakon što mine samo pet minuta od REM spavanja sjećanje na ono što smo sanjali je maglovito, a ako prođe deset minuta ne sjećamo se više ničega. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju su oni što se ne bude odmah nakon REM spavanja, već ulaze u novu fazu ortodoksnog spavanja. REM spavanje u prosjeku traje oko 15-20 minuta, zatim slijedi 60-90 minuta ortodoksnog spavanja. Tijekom jedne noći na snove otpada čak dva sata spavanja.

Spavači koji su eksperimentalno bili lišavani REM spavanja, tako što ih se budilo kad god bi ušli u REM fazu, postajali su sve tjeskobniji, razdražljiviji i agresivniji, a teško su se koncentrirali. Neki su imali halucinacije. Kasnije su to nadoknađivali dodatnim i duljim razdobljima spavanja.

Navedeni dokazi navode nas na zaključak da u mozgu postoji sustav koji regulira ponašanje vezano uz porive – glad, spolni nagon, agresivnost, a tijekom sna se obično "prazni". Ako se funkcioniranje toga sustava poremeti, do nekontrolirane REM aktivnosti dolazi u budnu stanju. Očito je da bismo tome mogli pripisati halucinacije koje su neki ispitanici doživljavali nakon što bi bili lišavani sna.

Kvaliteta i kvantiteta sna je određena vremenom kada se odlazi spavati, vremenom od lijeganja do usnivanja, brojem i vremenom buđenja tijekom sna, vremenom konačnog jutarnjeg buđenja te učestalošću i trajanjem dnevnog sna. Potrebno je uzeti u obzir hranu te konzumiranje alkohola prije odlaska na spavanje, fizičku ili mentalnu aktivnost, uzimanje ili izostavljanje lijekova, kofeina i nikotina te također razinu i vrijeme fizičke aktivnosti. I organske bolesti (kardiovaskularne, plućne bolesti, Parkinsonova bolest, druge kronične bolesti) te psihički simptomi (kao što su: depresija, anksioznost, manija i hipomanija) također utječu na kvalitetu sna.

Nekoliko zanimljivosti vezanih uz spavanje i sanjanje

Tumačenje snova
Prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pozornost bio je Sigmund Freud. Po njegovu mišljenju, snovi su izraz – ponekad do krajnosti simboličan – poriva neprihvatljivih našoj svjesnoj, odgovornoj ličnosti. Jedna od njegovih funkcija je, dakle, oslobađanje potisnutih napetosti. Freud je također smatrao da su snovi, obzirom na to da za vrijeme spavanja slabi budnost našeg stražara Superega, naše društvene i moralne svijesti, prilika za ispunjenje potisnutih želja.

Snovi i razlike među spolovima
Godine 1966. dvojica američkih psihologa, Calvin Hall i Robert van de Castle, razvili su metodu praćenja sadržaja snova i primijenili je na ispitivanje snova 100 studenata i 100 studentica koledža. Ustanovili su da se radnja ženskih snova obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mjestima, na otvorenom. Muškarci češće sanjaju o skupinama ljudi, žene o pojedincima koji su im dobro poznati. U muškim snovima prisutnije je nasilje, seks, fizička aktivnost i uspjeh; u ženskim finiji oblici nasilja, više osjećaja i verbalnih aktivnosti.

Neuspjeli snovi
Prema Freudu, noćne more su neuspjeli snovi. Snivač se budi jer su njegove misli tako zastrašujuće, da mora pokrenuti svjesne obrambene mehanizme i staviti ih pod kontrolu. Psihološki gledano, noćne more se razlikuju od noćnih strahova. Prve mogu povećati puls snivača s 64 na oko 80 otkucaja u minuti, dok ga druge mogu povećati čak do 150 otkucaja u minuti. Obično se smatra da su noćni strahovi silni napadaji tjeskobe, a češći su u djece no u odraslih, vjerojatno stoga jer su oni razvili druge mehanizme hvatanja u koštac s tjeskobom.

Spavanje i smrt
Što smo stariji spavamo lošije, a najnovije istraživanje američkog Nacionalnog instituta za starenje je pokazalo da postoji veza između trajanja sna i dužine života. Stariji ljudi koji spavaju više od deset i pol sati ili manje od četiri i pol sata možda spavanju "patološkim snom", što pokazuje da im je zdravlje ugroženo. Ovu povezanost potkrepljuju i dokazi da pojavljivanju bolesti kao što je rak ili srčane smetnje prethodi sklonost nenormalno dugotrajnom, odnosno kratkotrajnom spavanju.

Izvor(DobreVijesti.info/Net.hr)

Autor Sanda