PROČITANO

573

PUTA

OD 14.01.2018.

Zašto cijeli svijet svoje tajne kaže baš njemu

Zašto cijeli svijet svoje tajne kaže baš njemu

Piše: Karmela Devčić

http://www.jutarnji.hr/jutarnji2/clanak/art-2008,6,5,,121970.jl

Zamisao Franka Warrena da potakne ljude da nekom ispričaju svoju tajnu postala je svojevrsno socijalno zrcalo. Tajne mu šalju žene, mladi ljudi, homoseksualci, pripadnici etničkih i nacionalnih manjina, ostavljeni, zaljubljeni, svi

Počelo je na jednoj umjetničkoj izložbi u Washingtonu - američki umjetnik Frank Warren tad je posjetiteljima podijelio 3000 na sebe adresiranih razglednica, moleći ljude da mu pošalju neku svoju tajnu koju još nikad ni sa kim nisu podijelili.

Danas Warren ima web site, razglednice stižu iz cijelog svijeta i dnevno ih u svojoj kući u Marylandu, kaže, primi oko 200 komada.

U međuvremenu je, dok je još projekt bio u začecima, prazne i adresirane razglednice, s molbom da mu pošalju tajnu znao umetati po knjigama u knjižarama i knjižnicama.

Danas više ne treba animirati potencijalne pošiljatelje tajni - jer sva sila tajni svijeta sručila se na njegovu adresu.

Tajna kao tabu u društvu

Čitajući tuđe tajne Warren je dobio materijal za pravu sociološku studiju - što je kome tajna, a što nije, kakve sve male i velike stvari znaju godinama pritiskati nečiju savjest, je li tajna baš jednako veliki tabu u svakom društvu, i zašto bismo, na koncu, pristali dijeliti taj intimni teret s nekim sasvim nepoznatim strancem koji nam ne obećava otkupljenje grijeha?

Sudeći po tajni koju Warren najčešće dobiva ('Pišam u tuš kabini ili kadi…') ovaj je svijet benigno mjesto.

No, što s onima razglednicama na kojima piše da je negdje netko nekoga, recimo, skratio za glavu?

“Dobio sam malo takvih tajni, samo nekoliko komada. Od stotinu tisuća razglednica s tajnama koje sam dobio bila je jedna na kojoj je pisalo:

‘On je u zatvoru za nešto što sam ja uradio prije tri godine i robijat će još devet godina.’

Na jednoj razglednici piše: ‘Nikada nisam nikoga ubio, ali sam jednom pomogao nekome da sakrije dokaze…’’”, , rekao je u razgovoru za BBC.

Većina tajni koje Warren dobiva su - rečenice o depresiji, suicidima, ljutnji na samog sebe.

“Svi pitaju za tajne o ubojstvima, nikad me ne pitaju koliko primam razglednica na kojima ljudi pišu o - samoubojstvu. Jer samoubojstvo u Americi je tabu, to je naša ‘nacionalna tajna’. To je veliki problem Amerike o kojemu u zemlji nitko javno ne govori, a mediji šute.

Anonimnost otvara vrata

Ključ uspjeha njegovog projekta je, naravno, anonimnost. Anonimnost otvara vrata do ljudskih tajni. Nalik je to povjeravanju strancu koji se slučajno zatekao do vas na dosadnom prekooceanskom letu ili u istom, polupraznom, kupeu vlaka.

Warrenov projekt može trajati beskonačno dugo, tajni je dovoljno da se nikad ne iscrpe.

Te razglednice, možda kakvih desetak centimetara dugačke i pet široke, otvor su u nečiju dušu… na tim nevelikim prostorima ljudi ne pišu priče, naprave nekakav kolaž, napišu rečenicu ili dvije, dovoljno da vam nagovijeste priču, a Warren onda može sjediti i razmišljati što se krije iza tajne, u kojim se sve pravcima tajna može razviti, koga unesrećiti, koga tajna štiti i koga opterećuje.

Anonimna gospođa poslala je razglednicu na kojoj stoji: “Kad mi muž nije u autu dopustim djeci da slušaju punk!”, jedna druga kaže: “Draga biološka majko, ja imam divne roditelje.

Pronašla sam ljubav. Sretna sam.” “Ruke kojih sam se bojao kao dijete, sad su samo dio jednog krhkog, tužnog i usamljenog čovjeka”, stoji na razglednici koja pokazuje nečije otvorene dlanove.

“Smrt svojeg supruga planiram 24 godine”, kaže razglednica s fotografijom nekoliko redova praznih crkvenih klupa.

“Znam da me on više ne voli”, tekst je na razglednici-fotografiji nečijeg vjenčanja. Nekad valjda sretnom paru su, predvidljivo, skrivena lica.

‘Mrzim svoju ženu’
“Bacam uredski pribor jer mrzim šefa.” “Pišem poeziju po posuđenim knjigama iz knjižnice…”, “Mrzim svoju ženu, ali ne mogu je napustiti jer sam dijabetičar, a imam zdravstveno osiguranje preko nje”, “Ti to ne znaš, ali da nisi ostala budna to jutro do 4.30, da nisi bila sa mnom, ja bih se ubio”, “Psihoterapeut sam koji radi s parovima, a nisam imao seksualni odnos već šest godina”, “Zovem policiju na sve tvoje tulume na koje me ne pozivaju”, kakvih sve tajni ima! Warren kaže da se “slučajno našao usred misterije koju ne razumije”.

Što dobivaju pošiljatelji tajni? Kakva je njihova zadovoljšina? Ima li smisla Warrenu poslati razglednicu, bi li mi to olakšalo? Nalijepim čupavo stvorenje i dopišem: 'Nekad se ne znam nositi s djevojčicom od dvije godine koja me manipulira.'…

“Često mi ljudi, nakon što pošalju razglednicu, pišu i e-mailove. Kažu da im je slanje razglednice bio tek prvi korak da se u životu suoče s nekim teretom koji ih je davno pritiskao.

Kažu da je to bilo terapeutski”, komentira Warren. Dosad je primio oko 250.000 razglednica i sve ih čuva. “Ima dana kad dobijem dvije razglednice s dva različita kontinenta, napisane na dva različita jezika koje izražavaju istu poruku tj. istu tajnu, bilo da je ista briga, ista želja, isti strah…

To govori da smo svi mi, iza svih vanjskih podjela u ovom svijetu, na koncu ipak povezani.

Tajne koje nas pritišću i zbog kojih se osjećamo sami na svijetu zapravo žive i negdje drugdje, u nečijem drugom životu. Puno se ljudi osjeća slično.”

Warren je izdao dvije knjige u kojima su izabrane razglednice i tajne. Njegov projekt postao je i neka vrsta socijalnog zrcala, dobiva puno razglednica od ljudi koji ne spadaju u povlaštene društvene skupine. Tajne mu šalju žene, mladi ljudi, homoseksualci, pripadnici etničkih i nacionalnih manjina.

“Mislim da ako živite u Americi i bijelac ste u srednjim godinama, ne morate čuvati svoju tajnu - možete kazati što hoćete, možete učiniti što želite.

No, pripadate li nekoj od manjinskih skupina, to je puno kompliciranije, vaše tajne ne možete govoriti glasno….”, komentira Warren.