Zašto bih se udala za Immanuela Kanta

Ines Pepić

Šteta što je čovjek živio krajem 18. stoljeća, jer mislim kako me se ne bi tako lako riješio. Sagledavajući moje raznorazne simpatije tijekom ovih 36 godine, smatram kako bi se on fino uklopio među te moje porculanske figurice, no on bi sigurno imao pečat, za razliku od nekih.

Immanuel je rođen u Königsbergu u Pruskoj 1724. godine, a zanimljivo je kako se iz rodnog mjesta nije maknuo nikamo umrijevši 1804. godine. Za razliku od mene on je bio navezan na svoje rodno mjesto, a ja bih bila navezana na njega, no on to na žalost nikada nije imao prilike saznati.

Godinama je čekao mjesto sveučilišnog profesora u  Königsbergu. Vodio je vrlo miran i organiziran život, negdje sam pročitala podatak kako je bio toliko točan da su mještani rodnog mu grada, mogli po njemu namiještati svoje satove. To mi se jako sviđa, volim točnost, iako smatram kako bi mu život bio turbulentan i  živopisan da me je oženio.

Ovdje želim navesti par stvari koje mi se kod njega sviđaju. Mnogi od vas će reći kako nije bio nikakav, i kako je bio dosadan, glumio nedostižnog (iako je i bio nedostižan) i kako me ne bi ni primjetio, ali znam ja takvih puno, pa su pokleknuli.

Jedan je od najznačajnijih predstavnika klasičnog njemačkog idealizma. Smatra se kako uparavo njegovim djelom, Kritikom čistog uma, započinje razdoblje klasičnog njemačkog idealizma u filozofiji koje je trajalo 50 godina, a završava Hegelovom smrću 1831. godine. To je razdoblje uslijedilo nakon prosvjetiteljstva, koje nije doseglo problem mogućnosti ljudske spoznaje a to znači govor o odnosu svijesti i svijeta tj. odnosu subjekta i objekta. Iako su predstavnici prosvjetiteljstva naglašavali moć ljudskog razuma, smatrali su ga samo oruđem kojim se dohvaća stvarnost, ljudska svijest nije imala svoju samostalnost, nego je ovisila o stvarnosti koja ju okružuje – tabula rasa (John Locke)- ploča koja čeka da ju se ispisuje.

Kant je svojim razmišljanjem doveo do, čuli ste za to već, Kopernikanskog obrata, a to znači da se stvarnost okreće oko naše svijesti, a ona ih dohvaća i uređuje. Svijest nije oruđe, nego ima svoju samostalnost i kao takva može utjecati na stvarnost oko sebe i na svoj način razumijevati stvarnost. Ono što svijest ne može, veli Immanuel, je spoznati svaku stvar onakvom kakva je u sebi. Može ju spoznati samo onakvom kakovom se prikazuje, ali što je ona u sebi, u svojoj biti, to mi ne možemo znati.

Prije nego je dobio posao sveučilišnog profesora, Kant je bio kućni učitelj, a s obzirom kako je završio studij matematike, filozofije, teologije, klasičnih jezika i prirodnih znanosti, to je uvelike utjecalo na njegove stavove i početke kriticizma. Kritika za njega ne znači kritizirati, već uvidjeti koje su granice i mogućnosti uma. Što je tako dobro istaknuto u ovoj misli: “Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam – zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni” (Kritika praktičnog uma, 1788.) – primjer kako svijest dohvaća i razumijeva stvarnost, a ujedno i kako se filozofska misao kreće u drugom pravcu prevladavajući emipiričku sumnju i ispitujući granice ljudskog uma.

Osvojio me (prodornim pogledom koji zamjećujete) subjektivnim formama a priori - a to su prostor i vrijeme, ali i objašnjenjem kako do nekih spoznaja ne možemo doći samim teoretskim mišljenjem.

Prostor i vrijeme, smatra Kant, postoje u svijesti, dani su nam, kao mogućnost doživljaja ali prije samog doživljaja. One su prirođene ljudskom umu i one su prije svakog iskustva – zato su a priori. One omogućuju iskustvo, stoga ljudska svijest nije tabula rasa, niti je osoba instrument.

S druge starne, smatra kako ne možemo doći do spoznaja koje leže izvan realne predmetnosti kao što su: Bog, besmrtnost duše i cjelina svijeta. Po njemu se sva ljudska spoznaja osniva na iskustvu, a o navedenim stvarima nemamo predmetno iskustvo, pa ne možemo logičke veze i odnose miješati s realnim vezama i odnosima. O tome ću vam malo opširnije idući puta kao i o kategoričkom imperativu.

A sada da zaključim zašto bih se udala za njega:

1. Bio je tajanstven!

2. Bio je povučen i šutljiv, što znači kako bih u potpunosti došla do izražaja!

3. Raspravljali bismo u nedogled – a ako bi on bio u pravu gadno bih se naljutila i morao bi popustiti.

5. Kada bih nešto pogriješila sudio bi mi taman kako meni odgovara:

 “Kad bi žena mogla birati da li da o njenom prijestupu sudi muški ili ženski sud, za svog bi suca sigurno izabrala prvi” (Immanuel Kant)

http://www.vjeraidjela.com/zasto-bih-se-udala-za-immanuela-kanta/