Konferenciju SplitTalks, koja se otvara u srijedu, organizira splitsko Sveučilište i portal pogledaj.to

ZAGREB - Strategija razvoja hrvatske obale specifična je po izoliranju turizma u izdvojene turističke zone: u njima nema stanovanja, dok u stambenim područjima nije dopuštena gradnja hotela.

Kempinski je dobar primjer

U šest godina, koliko ova strategija postoji, od sedamstotinjak previđenih zona ni jedna se nije približila realizaciji - navodi arhitekt Saša Randić u povodu SplitTalksa, trodnevnog događanja u organizaciji Sveučilišta u Splitu i arhitektonskog portala pogledaj.to, koje počinje u srijedu. Arhitekti će izazvati postojeću strategiju razvoja, koja datira u 2004.: iako je njome stihijska i nekontrolirana gradnja, posve opravdano, usporena, ona je, smatraju iz današnjeg kuta gledanja zastarjela, konzervativna, i temelji se na postavkama urbanizma iz sedamdesetih godina.

- Pojedinačni slučajevi poput Vrtova sunca ili Kempinski Resorta započeti su u prijašnjim razdobljima, i nisu potvrda ispravnosti koncepcije. Istovremeno, objekti i zahvati koji su podigli vrijednost nautičkog turizma proteklih nekoliko godina, od Kornata do Paklenih otoka, po sadašnjoj regulativi ne bi smjeli biti sagrađeni - navodi Randić, koji je na čelu SplitTalksa. I dok su Amerikanci zainteresirani za gradnju muzeja Guggenheim u Puli, ali i za druga ulaganja na obali u Istri, što bi po svojoj prilici donijelo povećani broj turista (brojka Bilbaa je milijun posjetitelja godišnje), s istim pitanjem, o turizmu kao o pokretaču naše obale, suočit će se i sudionici SplitTalksa.

Ambivalentan odnos

- Naš odnos prema turizmu je ambivalentan i određen nizom nesporazuma. Protiv gradnje novih stanova ogroman je dio javnosti. Apartmane nitko ne želi, strance još i manje. Ovaj je stav atipičan za turističke destinacije, primjerice portugalska šira javnost izjednačava prosperitet s gradnjom i podržava je.

Novi stanovi jednako novi Englezi jednako prihodi - nastavlja Saša Randić. Randić smatra kako i današnju turističku populaciju ne razumijemo: - Izdvajanje turizma u posebne zone motivirano je željom da se očuva autohtona vrijednost urbanističke strukture koju bi nove zgrade dovele u debalans. To je vrijeme puno jednostavnijih odnosa u društvu, a mi i dalje stanovnike na obali dijelimo na domaće stanovništvo i turiste koji noće u hotelima, dok se pojam povremenog stanovanja uopće ne uzima u obzir.

Najmanje izgrađena obala

Slika današnjih gradova je sasvim drukčija pa je i model neprimjeren i operativno neuspješan. No, gradnju nije moguće zaustaviti jer je pritisak prevelik. Mi smo usporili procese, ali njih nije moguće zaustaviti, oni su jednostavno prejaki. Hrvatska obala je među najmanje sagrađenim obalama Mediterana, a u našem zaleđu živi 400 milijuna stanovnika koji na nju žele doći.

- Primjera gradova koji su se razvili na osnovi turizma je mnogo. Las Vegas je možda najekstremniji primjer grada koji je nastao na kocki i prostituciji, a danas je poželjan sveučilišni grad s jednom od najvećih stopa rasta u SAD-u. Ne tvrdim da trebamo graditi novi Vegas na našoj obali, ali ovaj primjer svjedoči o snazi fenomena turizma - navodi Randić. Pritisak turističke gradnje zapravo bi trebalo promatrati kao izuzetnu priliku, ali je istovremeno izuzetno opasan: graditi se može samo jednom. Ne postoje gotovi recepti, a još manje takvi koji bi se jednostavno prepisali na naš prostor. Rješenje je, navodi, stvaranje nove inteligencije zasnovane na lokalnom iskustvu. To je i razlog organizacije skupa.