Kada je u pitanju opstanak, SIM-ovi bi se mogli utjeloviti na različite načine. Na ljudskoj razini cilj bi trebao biti da se, unatoč smrtnosti biološkog organizma, osigura preživljavanje onoga što nas čini jedinstvenima - naše osobnosti, individualnih karakteristika te osobnog načina na koji doživljavamo svijet i procesuiramo iskustva.

Kako bi se ovi SIM-ovi mogli realizirati? Postoje dva različita pristupa tom problemu. Jedan je emulacija, odnosno kopiranje cijelog mozga, a drugi simulacija, odnosno nastojanje da se konstruira opći model funkcija mozga. Primjer simulacije je projekt Blue Brain koji vodi Henry Markram s École Polytechnique Fédérale u Lausanni.

U prvom koraku ovog projekta švicarski je tim krajem 2006. uspio mapirati neokortikalnu kolumnu štakora koja se može smatrati najmanjom funkcionalnom jedinicom neokorteksa – dijela mozga odgovornog za više funkcije poput svjesnog razmišljanja. Do srpnja 2011., tim je konstruirao prvi umjetni krug od stotinu neokortikalnih kolumni sastavljen od milijun stanica, do 2014. planira izgraditi mozak štakora od sto milijuna stanica, a do 2023. ljudski mozak od sto milijardi stanica. Godine 2009. Markram je na konferenciji TED u Oxfordu ustvrdio da nije nemoguće izgraditi ljudski mozak te da bi se to moglo učiniti za desetak godina. U jednom razgovoru za BBC objasnio je: 'Ako ga ispravno izgradimo, trebao bi posjedovati inteligenciju, moći govoriti i ponašati se poput ljudi.'

Na raznorodnim, ali sličnim projektima širom svijeta radi cijeli niz znanstvenika.

Primjerice, Ted Berger s University of Southern California u Los Angelesu razvija čip, odnosno usadak s umjetnim živčanim stanicama koji bi ljudima oboljelima od Alzheimera i sličnih neurodegenerativnih bolesti trebao vratiti izgubljene funkcije mozga. David Dalrymple počinje rad na emulaciji mozga valjkastog crva Caenorhabditis elegans koji ima samo 302 neurona kako bi odredio funkcije, ponašanje i biofiziku svakog od njih te konstruirao potpunu simulaciju živčanog sustava ovoga stvorenja.

Članovi projekta Systems of Neuromorphic Adaptive Plastic Scalable Electronics (SyNAPSE) rade pak na stvaranju supstrata koji bi oponašao mrežu milijardi neurona mozga bez programiranja. Drugim riječima, cilj projekta u koji su uključeni HRL Laboratories (HRL), Hewlett-Packard i IBM je stvaranje računalnog mozga koji bi po obliku, funkciji i arhitekturi bio vrlo sličan mozgu sisavaca, a ugrađivao bi se u robote.

Prošle godine Kevin Briggman i njegovi kolege s Instituta za medicinska istraživanja Max Planck u Heidelbergu predstavili su dokaze za postojanje principa emulacije cijelog mozga – pokazali su da je na temelju skeniranja mozga moguće rekonstruirati živčane krugove i predvidjeti njihovo funkcioniranje.

 Kakva nam je perspektiva?

Nema sumnje da su i mozak i njegove interakcije sa svijetom vrlo složeni. No za simulaciju cijelog mozga zapravo nije neophodno potpuno shvaćanje svih njegovih dijelova i funkcija. Umjesto toga, smatraju stručnjaci, potrebno je opisati ponašanje funkcionalnih komponenti mozga i otkriti kako one komuniciraju. Ostalo – uspostavljanje veza, odnosno sinapsi te formiranje pamćenja i svijesti mogao bi odraditi sam umjetni mozak.