Živa je vrlo zanimljiva. Sjajna srebrna tekućina fascinirala je ljude tisućljećima, te su je upotrebljavali za liječenje gotovo svega. 

Ogrebli ste koljeno? Nema problema, evo vam malo žive. Muči vas opstipacija? Zaboravite vlakna, popijte se čašicu žive. Imate 100 godina? Naprosto ne možete poživjeti niti jedan dan više ako ne uzmete malo žive. 

Danas znamo da je živa otrovna ko vrag. Simptomi trovanja živom uključuju bolove u prsima, probleme sa srcem i plućima, kašljanje, tremor, spazam mišića, psihotične reakcije, delirij, halucinacije, suicidalnost, testikularnu feminizaciju, abrupciju rektuma, hemoroidalnu invaginaciju…...Ok, zadnjih nekoliko je možda izmišljeno, no dobili ste sliku.

Najzanimljivija i vrijedna divljenja je upornost ljudi koji su nastavljali liječiti živom, čak i nakon što su primijetili da je svako tko ju je uzeo naprosto umro. „Da gospodaru. Nažalost, još jedan vaš dvoranin je preminuo. Obdukcija je pokazala da se radilo o Sindromu Srebrne Jetre. Čak niti litre čarobne žive nisu mu uspjele pomoći.“

Ipak, živa je pomogla u nečemu. U sprečavanju sifilisa. Živa se upotrebljavala za liječenje sifilisa, tako da je zahvaljujući njenom fatalnom učinku na čovjeka smanjen broj ljudi koji su prenosili sifilis. Pretpostavlja se da je čak i slavni Mozart umro zbog toga jer je zbog sifilisa uzimao preparate na bazi žive.

Izvor www.mojdokotr.hr

Autor:Lovro Lamot, dr.med.