PIŠEM O SEBI

7. VELJAčE 2008. 00:44h

Zapisivanje svega i svačega odavno je jedna od razbibriga čovječanstva, a među hrpom gluposti nađu se pravi književni biseri.

Budale pamte, a pametni zapisuju, davno je netko rekao. I doista, s obzirom da nas se većina ne može sjetiti što smo ono jeli za doručak, ideja o zapisivanju bitnih stvari u našem životu vjerojatno je nastala tri sekunde nakon što su ljudi otkrili pismo.

Naravno, nisu samo pametne stvari ono što završi na do maloprije djevičanski bijelim listovima papira. Ljudi su često skloni pisati svakakve gluposti, od toga što su taj dan jeli do svojih upitno pametnih razmišljanja o svjetskim događajima. Čak smo toj skribomanskoj navici zapisivanja svega i svačega nadjenuli ime i prozvali je 'dnevnikom', čime smo zapisivanje nepotrebnih bilješki nadobudnih tinejdžerica i tinejdžera pretvorili u pravu književnu instituciju.

Cinizam na stranu, dnevnici su kao književna grana često upitne kvalitete, jer su zamišljeni da budu psihološki ispušni ventil osobe koja ih piše. Možda zbog istinskog nadahnuća ili zakona statistike u hrpetini iz nekog razloga objavljenih dnevnika ponekad se pronađu pravi književni biseri.

Najpoznatiji dnevnik svih vremena vjerojatno je onaj Anne Frank. Objavljeni 1949. godine, zapisi ove židovske djevojčice opisuju njen život pod nacističkim režimom koji je vladao Nizozemskom u koju su njeni roditelji, neformalni židovi, nekoliko godina ranije pobjegli. Uvjereni kako su sigurni od progona, Frankovi su se okupacijom Nizozemske našli u stupici, te su nemajući drugog izbora odlučili pričekati priliku za bijeg u skrovištu koji su napravili u bivšoj tvornici koju je osnovao Otto Frank. U svom dnevniku, Anne opisuje strahote koje je morala proživjeti kao bjegunac od totalitarnog režima, ali također, na izuzetno dubok način, nesvojstven osobama njene dobi, govori o svojim mislima i razmišljanjima. Njen izuzetan stil govori nam kako je Anne Frank bila nadaren autor, što čini i njenu smrt pred kraj rata individualnim gubitkom za svakog čitatelja.

Dok je Anne Frank posthumno postala slavna, jedna je druga osoba stekla kultni status mnogo prije nego što su se njene privatne misli našle u knjižarama diljem svijeta. Ernesto Che Guevara desetljećima je bio ikona borbe protiv imperijalizma, a majice s njegovim likom postale su zaštitnim znakom alternativaca diljem svijeta. Dnevnici koje je Che napisao kao 23-godišnjak na svom osmomjesečnom putovanju diljem Južne Amerike otkrivaju stranu ličnosti slavnog revolucionara koju mnogi nisu poznavali. Dok mnogi nisu bili pretjerano iznenađeni očekivanim prikazima požrtvovnosti koje mladi Ernesto pokazuje za vrijeme svog putovanja, njegova privatna razmišljanja o crncima, židovima i homoseksualcima nemalo su iznenadile njegove idealizmom zaslijepljene obožavatelje. Upravo zbog toga, a ne unatoč tome, dnevnici budućeg revolucionara imaju veliku književnu vrijednost, jer iz prve ruke pokazuju kako smo, patetiku na stranu, svi mi ljudi sa svojim manama i vrlinama. Dnevnici Che Guevare posebno su zanimljivi zbog života koji mladog revolucionara, koji toga još nije ni svjestan, očekuje te su puni naznaka osobe u koju će se kroz nekoliko godina pretvoriti.

Ali, nisu samo stranci pisali dnevnike koje vrijedi pročitati. Miroslav Krleža, pisac koji je vjerojatno najviše obilježio hrvatsku književnost, također je pisao dnevnik. Tipično za Krležu, on je taj posao očito shvaćao vrlo ozbiljno te ih je pisao preko pola stoljeća, od 1917. godine do 1977. godine. Kada su konačno objavljeni, u knjižarama su se pojavili u pet knjiga. Krleža se svojim dnevnicima vraćao u nekoliko navrata i kombinirao ih s autobiografskim zapisima i memoarima. Čitatelj koji se dohvati Krležinih intimnih razmišljanja otkrit će cijeli svijet posvećen promišljanju snova, komentiranju političkih događanja, filozofskim zaključcima…. Ako vam nije dosta Krleže, ili ako vam jednostavno nije jasno koji mu je vrag bio kada je napisao tolike knjige, njegovi dnevnički zapisi pravo su štivo za vas.

Dnevnici, kao književni žanr, nisu mogli promaknuti oku 'pravih' književnika, pa su se u moru pravih dnevničkih zapisa ušetale i prave knjige. Najpoznatiji takav primjer, dovoljno se samo prisjetiti ženskih časopisa od prije koje godine, vjerojatno je dnevnik Bridget Jones. Nastao pod perom Helen Fielding u vidu strahovito uspješne kolumne, opisivao je život njenih vršnjakinja opsjednutih modnim časopisima i životom u velikom gradu. Bridget u svom 'dnevniku' opisuje nastojanja da pronađe smisao i pravu ljubav. Kroz svoj lik Fielding je opisala svijet u kojem se nalaze mlade i zaposlene žene, sa svim njihovim manama i vrlinama. I sa svim vrlinama i manama njihove bliže rodbine, a pogotovo majki punih 'dobrih' savjeta. Iako ga je vrijeme možda 'pojelo', 'Dnevnik Bridget Jones' daje dobar uvid u razmišljanja jedne obične, a opet moderne žene.

Dnevnika, naravno, ima još mnogo. Brojne su slavne osobe pisale svoje dnevnike, od satiričara Bernarda Shawa, nacista Josepha Goebbelsa do američkog predsjednika Johna Adamsa. Tu naravno, opet nije kraj, jer su se dnevnici razvojem tehnologije preselili na internet u vidu blogova.

A onda je stvarno svako počeo čitati svakoga i svi su barem pet minuta bili slavni.

http://dalje.com/hr-scena/najpoznatiji-dnevnici---privatne-misli-slavnih/121456