Doktrinu Yoge povezujemo uz Indiju, uključujući i njezino ime, Yoga, koje ima sanskrtsko podrijetlo.

Ova disciplina bez sumnje nije vezana isključivo uz Indiju ili uz Istok, ako uzmemo u obzir da su mnoge stare kulture - poput Perzije, Egipta, Maya, Grka ili Etruščana - prakticirale ovu znanost iako je nisu nazivale istim imenom, a postojala su i sitna neslaganja u načinu primjene. Sve stare civilizacije poznavale su ovu znanost ujedinjenja, što i jest doslovno značenje riječi Yoga. Ona potječe od sanskrtske riječi yug, u značenju karika (ili spona), koje pokušava prenijeti ideju ujedinjenja. Tako je riječ Yoga sinonim za riječ religija, koja znači re-ligar, po-vezati, sjediniti. Yoga je disciplina koja omogućava ujedinjenje čovjeka sa samim sobom, s ostalim ljudima i s Bogom; sve ono što predstavlja povratak u prvobitnu cjelinu, vraćanje korijenima, možemo izraziti rječju Yoga ili zapadnjačkim izrazom religija, ujedinjenje, povezivanje.

Yoga je bila znanost rezervirana za one koji su je odlučili prakticirati ili, bolje rečeno, koji su odlučili ujediniti se sa samim sobom, s ostalim ljudima i s Bogom.

NETOČNE INTERPRETACIJE

Postoji opća tendencija za razumijevanjem, ne Yoge u cjelini, u svim aspektima koje obuhvaća, nego dijelova Yoge, pod -Yoga, ukoliko se tako mogu nazvati putovi koji vode ka radikalizmu i individualizmu.

Uzmimo kao primjer Hatha-Yogu, tjelesnu Yogu. Na zapadu je ona gotovo jedina poznata, a odnosi se na fizičku Yogu, pozicije i dominaciju nad tijelom. Zbog loše interpretacije, danas se Hatha-Yoga smatra metodom za povratak zdravlja, mladosti i ljepote.

Besmisleno je držati da su mudraci iz starine osmislili znanost kojoj je svrha da starci liče na djecu ili  djeca na starce. Ono što su mudraci oduvijek željeli jest da djeca izgledaju i ponašaju se kao djeca, da zreli ljudi izgledaju i ponašaju se kao takvi, i da starci izgledaju i ponašaju se kao starci tj. kao kulminacija znanja i spoznaje.

Jedna od grešaka, dakle, na koju nas navodi ova lažna koncepcija “dijelova Yoge “ jest vjerovanje da je Yoga vrsta lijeka sine qua non za bilo koju fizičku bol i da se pomoću Yoge sve može riješiti.

Također se vjeruje da je Yoga efikasan način suzbijanja tjeskoba, strahova i metoda postizanja velikog uspjeha u našoj društvenoj sredini. Kaže se da će nas Yoga osloboditi sramežljivosti, nutarnje nesigurnosti; tražimo neku vrstu čuda kako bismo mogli biti rječiti, simpatični, ugodni i nasmijani. To također nije Yoga.

S druge strane, postoje oni koji smatraju da Yoga podučava nizu moći koje nam pomažu utjecati na druge, brže ih uvjeriti, promijeniti njihove ideje i utisnuti nove. Yoga se tako predstavlja kao oblik “crne magije” pomoću koje možemo prenositi ideje i nadasve, bez napora nametnuti naše ideje drugim ljudima.

Iduća je greška mišljenje da Yoga vodi do mira i konačne sreće, a sve to bez većeg učenja i studiranja, kroz jednostavne tjelesne vježbe. Možda je to najveća zabluda, jer tko ne teži miru i sreći? Tko se ne želi ujediniti sa samim sobom? I kad se nakon vježbanja Yoge razočaramo - stoga što nismo postigli mir i sreću, nismo ostvarili mentalnu dominaciju nad drugima, kao i zbog  neuspjeha u ovladavanju našim psihičkim strahovima, dok godine na nama ostavljaju jednak trag  kao i na drugima - počinjemo smatrati da je Yoga beskorisna, da je ona samo jedan dalekoistočni mit i priča kao i mnoge druge.

ASPEKTI YOGE

Postoji prvi dio kojeg Hindusi obično nazivaju Yogin hodnik, inicijalni put koji zapravo nije Yoga - mada jest način uvođenja u nju - a naziva se Hatha-Yogom. To je hodnik u kojem se pokušava vladati svojim tijelom, disanjem, mišićima, pokretima i tjelesnom napetošću općenito. Vladanje tijelom želi se postići, ne zadovoljstvo vladanjem samo po sebi, već zbog spoznaje da umireno tijelo omogućuje čovjeku lakše korištenje te bolje razvijanje mentalne i duhovne strane, kako bi malo po malo umanjio svoje  tjelesne želje. Kakve nam probleme donosi tijelo? Ne radi se samo o njegovoj težini koju moramo nositi, o njegovim ometanjima i potrebama, nego i o njegovu običaju da prigrabi sve za sebe i onemogući svako iskazivanje drugih interesa i vrijednosti: onemogućuje, dakle,  prisutnost uma i duha.

Dovoljan je jednostavan primjer: ako želimo čitati ili učiti i stoga želimo umiriti svoje tijelo, kako ono reagira? Ono nas ometa, osjeća žeđ, svakojake boli … i  mi ostavljamo čitanje za sutra. Čini se da tijelo pokušava na sve načine smetati upravo kad ga želimo zadržati mirnim da bismo se mogli na nešto usredotočiti.

Oni koji su pripremali neku studiju ili dugačak i težak ispit znaju da tijelo ne podnosi mirovanje. Stoga Hatha-Yoga pokušava obučiti tijelo, pridobiti ga da uvijek kad se od njega traži mirnoća ili nepomičnost posluša i bude na usluzi našoj nutrini, a ne obratno.

Cilj Hatha-Yoga nije poboljšavanje ili uljepšavanje našeg tijela, ta se funkcija događa usput. Organizirano, smireno tijelo postaje harmonično, zdravo i lijepo. To nisu naše primarne namjere, ali uz harmonizaciju tijela, one dolaze same po sebi.

Prošavši ovaj hodnik, dolazimo do prvog stupnja Yoge - do Karma -Yoge ili akcije, djelovanja, što označava i sama riječ karma koja se na Istoku obično ne odnosi samo na akciju u smislu kretanja, već također i na suprotnost, reakciju.

Ono što je za Istok očigledno, mi ne možemo uvijek potpuno prihvatiti, a to je dualnost našeg svijeta. Sve što poimamo je dvostrano: svjetlo za nas postoji jer postoji tama, toplina jer postoji hladnoća, dobro jer postoji loše, muškarac jer postoji žena, tišina jer postoji zvuk. Stoga smo naviknuti promatrati stvari kao suprostavljene. Kad govori o karmi, Istok - koji shvaća dualnost - ne govori samo o akciji, već o akciji i reakciji: djelovanju i reakciji koja iz njega proizlazi. Nema akcije koja ne proizvodi reakciju, bez obzira da li u fizičkom svijetu, psihičkom ili mentalnom.

U fizičkom smo svijetu učili o zakonu kojeg točno nazivamo akcija i reakcija, naučili smo formulu koja kaže: ako na određeno tijelo djelujemo određenom silom u jednom pravcu, kao reakcija će se javiti druga jednaka sila, ali suprotnog smjera. Taj smo zakon ponavljali do besvijesti i ponosni smo što smo ga otkrili.

Istočnjaci su otišli dalje. Sve što se dogodi u fizičkom svijetu, odražava se u mentalnom i duhovnom. Svaka akcija uključuje reakciju. To je ono na što pokušava djelovati Karma -Yoga: naše akcije i prouzročene reakcije. Postoji osnovni zakon koji pokušava urediti ovo područje, a taj glasi: ako dopustimo vezanost uz ove dvojnosti mi se, poput okovanih, nikada nećemo osloboditi naših ograničenja.

Na koji se način prekida ovaj lanac ili kako se čovjek oslobađa rezultata svojih djela? Na jednostavan način: ne želeći čak ni oslobođenje kao rezultat, ne tražeći nagradu za svoja djela, jer svaka akcija ima i reakciju. Ne treba raditi zbog nagrade, već zbog samog djela. To, nesumnjivo, traži potpunu koncentraciju, odgovornost, kriterij koji podrazumijeva da sve što činimo, činimo stoga što tako treba činiti, a ne zbog nagrade koju ćemo zaslužiti.

Mirovati, ne raditi praktički ništa, ne izazivati negativne reakcije - dakle, suprotan stav - također nije koristan, jer ne radi se o ne-djelovanju. Jedna od najmudrijih knjiga Istoka, Bhagavad Gita, govori da mirovanje ne postoji. Možemo mirovati na jednom mjestu i misliti da ne radimo ništa, ali to je laž. Psihički i mentalno nastavljamo djelovati pa prema tome ipak djelujemo. Ne možemo izbjeći reakcije našeg psihičkog i mentalnog djelovanja, ne-djelovanje je za živa bića nemoguće.

Nije riječ o mirovanju ili izbjegavanju odgovornosti. Riječ je o tome da radimo normalno, kao svaki dan, ali da sve radimo na najbolji mogući način, s najvećom odgovornošću, s najvećom sviješću, vodeći računa o apsolutno svemu što smo učinili. I to je ključ, misterij, tajna Karma-Yoge.

Prelazeći ovaj stadij Karma-Yoga, dolazimo do druge razine Yoge koju Istočnjaci nazivaju Bakthi-Yogom. To je Yoga bogoštovlja, religioznosti, koja nastoji potpuno pročistiti osjećaje. To je Yoga predavanja srca.

Sada dolazimo do problema religioznosti kod ljudi. Kako bi postigao Yogu u ovom drugom koraku, čovjek mora razviti duboku religioznost, ali pri tome se ne misli na određenu religiju ili zbroj određenih definiranih religija. U ovom je slučaju nevažno izabrati neki poseban oblik, određeno ime Boga, određenu crkvu ili određeni ritual. Bit je u religiji kao dubokom osjećaju kojeg čovjek nosi u svojoj nutrini i koji mu govori da postoji besmrtna duša koja se vraća svom izvorištu i čija je priroda profinjena i duboka.

Takva religioznost često nedostaje onima koji žele prakticirati Yogu i to nije pogreška čovjeka koji, umoran od traženja, prelazi s jedne formule na drugu.

Stvarna religioznost dovodi do niza promjena koje istinskog praktikanta Yoge moraju navesti na zaključak da su u svojoj nutarnjoj prirodi, u svom korijenu, sve religije iste.

Sve one nastoje povezati, ujediniti čovjeka s njegovom dušom, s Bogom. Vanjska forma može biti različita, ovisno o ljudima koji se razlikuju jedni od drugih i imaju različite načine izražavanja. Ono što je najvažnije jest religioznost, "religiozni" osjećaj.

Prema Bakthi-Yogi, taj nutarnji osjećaj religioznosti vodi ka nutarnjoj čistoći, čistoći emocija, svaki puta sve jasnijih, čistijih. Nastoji se prije svega iskorijeniti dvije za čovjekovo ostvarenje štetne i negativne emocije: strah i bijes.

Čovjek koji se boji teško će krenuti putem Yoge, ili bilo kakvim drugim putem.

Gnjevan se čovjek osjeća napadnutim od svake pa i najmanje nedaće koja mu se ispriječi na putu, pogotovo kad znade da u životu ne postoji put na kojemu nema nevolja.

Život je put pun neprilika, od onih posve fizičkih za koje je odgovorno naše vlastito tijelo, do onih psihičkih i mentalnih koje nam nameću odnosi s drugim ljudima.

Čovjek koji se ljuti na svoje nedostatke i nevolje, koji se predaje gnjevu, vrlo vjerojatno ne može ostvariti ovaj drugi korak Yoge, Bakthi-Yogu.

Treći stupanj Yoge je Jnana-Yoga, Yoga spoznaje i moći rasuđivanja. U drevna vremena svijet se nije zadovoljavao poznavanjem, definiranjem; bilo je potrebno razabirati, razlučivati i moći odabrati. To je ono temeljno. Nije dovoljno u čovjeku razvijati samo mogućnost  spoznaje, već i odabira,  razdvajanja dobrog od lošeg.

Ta se sposobnost na Istoku naziva Viveka, a njen je simbol lik ptice, crnog labuda. Kad mu se, prema predaji, ponudi mlijeko s vodom, on ima sposobnost razdvojiti mlijeko na jednu, a vodu na drugu stranu.

To je simbol, ali ono na što se njime želi ukazati jest sposobnost odvajanja vrijednog od onoga što to nije, odvajanja istinskog od lažnog. Na tome se zasniva istinsko znanje: ne na skupljanju podataka, već na razlučivanju važnih od nevažnih, korisnih za naš duh od onih štetnih. To je put Jnana i treći korak Yoge.

Četvrti, najviši, je Kraljevska Yoga ili Raja-Yoga u sanskrtskoj terminologiji. U ovoj fazi Yoge postigla se savršena vlast nad tijelom, emocijama, umom i sada se radi s magičnim, najjačim oružjem: s voljom. Ona potječe iz onog najdubljeg u čovjeku, s njegova vrhunca, iz onoga što ga čini sličnim Bogu, mada samo na jedan kratki, iskričavi trenutak.

U Raja-Yogi tijelo je óbučeno, psiha očišćena i um miran, kako bi se ono superiorno u čovjeku moglo jasno odražavati kroz samog čovjeka. Da bi se besmrtna Duša božanskog podrijetla mogla odražavati u nižim principima, potrebno je da sve gore rečeno bude smireno poput ogledala ili vode u mirnom jezeru.

Iz svega navedenog proizlazi da je Yoga-tehnika učinkovita znanost koja čovjeku nastoji omogućiti samospoznaju: jasnu, vjerodostojnu i nadasve neprekidnu. Stalnu, trajnu spoznaju, a ne samo iskricu koja se zbog bilo čega ugasi i nestane.

To je, vjerojatno, drugi problem protiv kojega se moramo boriti: to nestabilno stanje našeg uma naviknutog na promjene, naviknutog skakati s mjesta na mjesto. Svatko je od nas imao iskustvo ili trenutak u kojem je bio svjestan samoga sebe, jedan duboki osjećaj, intuiciju o nečemu ozbiljnijem, dubljem…

Ali, koliko traju ti trenuci? Kliznu nam između prstiju poput vode. A kad ih poželimo vratiti, već mislimo na nešto drugo i …pobjegli su nam, i ponovo smo obična bića koja putuju kroz život.

Ono što Yoga nastoji jest omogućiti čovjeku djelotvornu i stalnu spoznaju samoga sebe, tj. omogućiti čovjeku neprekinuto zadobivanje spoznaje o sebi, bez gubljenja spoznanog, uz snažnu vjeru u svoja postignuća. Da bi se dosegnula spoznaja sama sebe, osnovno je htjeti, i imati transcendentne i duboke nemire koji nas dovode do samospoznaje. Dakako da spoznati sama sebe ne znači gledati se u ogledalo; to je možda čak najlažniji put do samospoznaje. Spoznaja sama sebe zahtijeva odluku, razlučivanje da li postojimo više u animalnom ili u duhovnom dijelu sebe. Potrebno je odrediti: Tko sam ja? Gdje sam ja? Koji dio mene živi, opstaje i premošćuje vrijeme? Odlučivši gdje smo i što smo, odlučujemo spoznati sebe. I ukoliko je za spoznaju potrebno nadvladati, potkresati i smanjiti animalni dio… to se učini. Na tome se zasniva jedan od temeljnih interesa Yoge: probuditi nutarnje nemire koji mogu prodrijeti dalje od naše maske, dalje od našeg vanjskog oklopa kojim se prekrivamo.

DOKTRINA YOGE

Da bismo prakticirali Yogu, osim istinske želje i spoznaje, svakako je potrebno znati nešto i o filozofskim, religijskim i znanstvenim doktrinama na kojima se Yoga zasniva. Vrlo je teško prakticirati nešto što ne poznajemo. Ukoliko, primjerice, mislimo na istočnjačku i indijsku Yogu, nužno je poznavati osnove, “abecedu” tih filozofija, kako bismo znali čemu pomoću Yoge težimo, ne gubeći iz vida naše početno objašnjenje kako je cilj Yoge mnogo više od održavanja dobrog fizičkog stanja. Stoga moramo znati što je to mnogo više, kamo ćemo stići, što tražimo i što želimo postići Yogom.

Istočnjačka filozofija zasniva se na nekoliko zakona bez kojih je praktički nemoguće razumjeti svijet, univerzum općenito ili čovjeka.

Jedan od tih zakona jest zakon Dharme. Dharma je univerzalni zakon u svom najširem smislu; Dharma se odnosi na sve: na način djelovanja mrava, drveta, sunca, planetarnog sustava, galaksije. Sve što živi, sve što postoji, sve što se kreće, sve je podvrgnuto vladavini jednog savršenog matematičkog zakona: Dharme.

Taj zakon možemo zamisliti kao dugačku cestu koja je sa strana omeđena specijalnim visokim i elastičnim zidovima s električnim nabojem.

Što se događa s nama ljudima u trenutku kad prolazimo putem Dharme, univerzalnog zakona. Događa se da smo slijepi i ne možemo razumjeti, malo znamo i još slabije rasuđujemo. Dakle, hodamo kao slijepci: najbolje kako možemo, ali ne raspoznajući da je put ravan, pa se i protiv svoje volje sudaramo s bočnim zidovima.

Što čine ti zidovi kad se s njima sudarimo? Pošto su električni doživljavamo udar koji nas odbacuje u suprotnom smjeru. To je Karma, akcija i reakcija. Karma, to je čovjekova primjena Dharme. Ne razumijevajući taj jedinstveni, savršeni zakon, primjenjujemo ga sukladno našoj koncepciji dvojnosti: trebamo akciju i reakciju, nagradu i kaznu, a najviše trebamo te udarce o bočne zidove koji nas primoravaju vratiti se na sredinu puta.  

Ti udarci bole, međutim jedan od orijentalnih aforizama poučava da je bol dobro sredstvo za postizanje spoznaje i tamo gdje nema bola rijetko ćemo nešto naučiti. Treba znati da ovi udarci i sudaranja s elastičnim zidom koji ispravlja pravac našeg puta ne služe da bi nas kažnjavali, ni da bi nanosili bol: načinjeni su da bi nas usmjeravali i da bi čovjeka na prirodan način vratili u sredinu puta.

Kad shvatimo Dharmu i Karmu postaje nam jasno da je čovjek biće u evoluciji koje, putujući ovim putem, često zaluta i zaustavlja se, ali se  - pomoću svoje snage, svoje ustrajnosti u koračanju, svog ustajanja -  nesumnjivo i razvija.

Shvaćamo također i zašto nam Istok govori o reinkarnaciji, o neprestanom povratku u život. On polazi od postavke da Život zapravo nikada ne napuštamo, već živimo uvijek, ponekad s tijelom, a ponekad bez njega. U svrhu našeg istraživanja, mi ponekad zatrebamo taj pokrivač, kao da ulazimo u zimu postojanja i utopljujemo se, pokrivamo se tijelom. Kada nastupi ljeto postojanja, sve nam to postaje suvišno i mi se odvajamo od tijela kako bismo nastavili istraživati po neumitnom putu Dharme.

Yoga je metoda, disciplina koja čovjeku omogućava harmonizaciju sa samim sobom i s Univerzumom, tako da putujući stazom Dharme izbjegne moguće bolne sudare s nevoljama koje nas neprekidno podsjećaju: "Pogriješio si, pogriješio si".

To je sinteza Yoge, taj za nju karakteristični osjećaj ujedinjenja, i stoga mu trebamo težiti, mada je Zapadu teško razumjeti način razmišljanja Istoka. Ne treba također ni pojednostavljivati i misliti da će nas, otputujemo li u Indiju, već netko podučiti Yogi. To bi bilo slično očekivanju da svi Španjolci znaju o čemu se radi u osmom dijelu Don Quijotea. I kao što u Španjolskoj postoje stručnjaci koji puno znaju o El Quijoteu, tako u Indiji postoje stručnjaci koji puno znaju o Yogi.

Općenito gledano, naše XX. stoljeće pretvorilo nas je u materijaliste, poremetilo nas je -  kako na Istoku, tako i na Zapadu - i stoga se, nažalost, pojavljuje  lažna popularizacija Yoge koja je uništava, umanjuje i iskrivljuje. Naš svijet brine samo o materijalističkim pitanjima, što je komercijaliziralo Yogu i pretvorilo je u još jednam trgovački proizvod. I što onda preostaje od "djeluj bez opterećivanja nagradom"?

Postojeća komercijalizirana Yoga koja se javlja zapravo i nije Yoga: ona pomalo nalikuje onome što su znala gospoda iz starine, ali to nije Yoga.

Ukoliko je Yoga samo razbibriga, to također nije Yoga. Da bi se mogla prakticirati, Yoga zahtijeva potpunu i odlučnu posvećenost, čak i ako se ne provodi na istočnjački način.  Yoga je sjedinjenje, ona zahtijeva odluku za sjedinjenjem i ozbiljnu težnju tome, jer ona nije bijeg niti način izbjegavanja problema, već suprotno, način sučeljavanja. Umjesto bijega, ona daje formulu za rješavanje problema.

Ujedinjenje zahtijeva napor i od toga nas nitko ne može spasiti. Ako, dakle, smatramo da su  istočnjački mudraci doista oni koji su uspostavili ove doktrine, tada ćemo se prisjetiti još jednog  njihova aforizma: "Učitelj može podučiti učenika putu ali ne može proći put umjesto njega". Svatko tko se smatra učenikom i tko želi nešto naučiti, taj  mora hodati svojom vlastitom sredinom puta i uložiti potreban napor.

Primjena Yoge ne može izbjeći akciju: djelovanje mora postojati. Kada govorimo o različitim oblicima Yoge, mislim da je nama koji smo se odlučili donekle promijeniti - biti nešto drukčijima, živjeti nešto smisleniji život, ne zadovoljiti se vegetiranjem, nastajanjem i nestajanjem iz života pukim slučajem - najdragocjeniji oblik Yoge zapravo Karma-Yoga, Yoga akcije, ona koja zahtijeva djelovanje bez očekivanja nagrade, koja od nas traži barem malo velikodušnosti i malo davanja, bez razmišljanja što ćemo dobiti zauzvrat.

Malo velikodušnosti srca, malo otvorenosti prema svijetu, prema drugim ljudima, razumijevajući i uviđajući istinu koja kaže da je ljubav mnogo više od jedne riječi i da svi ljudi imaju dušu koja vibrira, koja pati, koja ima iste ili veće potrebe od naših.

Naučeni smo promatrati stvari kao gotov čin: Povijest je završena, nalazi se u knjigama i veličanstvena je... Otvorimo oči i shvatimo što su drugi učinili za nas. I kad se govori o budućoj povijesti, mi najčešće upravljamo pogled na druge koji čine nešto za nas, dok mi promatramo kako život prolazi.

Yoga akcije pretpostavlja nešto potpuno drugo: ostvariti, učiniti, odlučiti se, biti odgovoran, spoznati da po zakonu uzroka i posljedica svijet u kojem živimo nije ni dobar ni loš, već je točno onakav kakvog zaslužujemo. To je svijet kojeg smo stvorili. Loš je? Treba ga nastojati popraviti. Dobar je? Mirno uživajmo u tome.

Kako smo većinom složni da je ovaj svijet nepodnošljiv, bolan i donosi beskrajne sukobe, treba preuzeti odgovornost kojoj nas uče stari mudraci Yoge i reći: "To što imam je ono što mi pripada. A ako želim promjenu, tada ću ja to svojim rukama, u skladu sa svojim mogućnostima, svojom snagom i svojim djelovanjem promijeniti na bolje. Ono što mogu učiniti jest malo, ali je nešto: jer kad se puno maloga sjedini, dobije se nešto veliko".

Ujedinjeni sa svime, spojit ćemo ruku s rukom, srce sa srcem. S ovom sponom koju smo danas nazvali Yogom, možemo stvoriti novi svijet. Nije dovoljno da on bude nov, on također mora biti i bolji.

Delia Steinberg Guzmán

Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 15

Prevela Nataša Rapajić

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Kultura/Detail.aspx?Sifra=2120155714