Oni teže smrti, žele smrt, idealiziraju smrt kao oslobođenje od patnje života. Iznutra mrtvi, uzimaju životnu energiju drugih kako bi sami preživjeli. Vampiri. Vamp-žene i vamp-muškarci. Privlačni, hladni, udaljeni, nadmoćni... Ranjeni.

Vampiri su izvrsna metafora za narcistički povrijeđene ljude koji su poistovjetili sebe, svoj izvor, svoje postojanje s vlastitom ranom. Oni žeđaju za što ljepšim, što blještavijim odrazom sebe u očima drugog koji sam po sebi kao da ni ne postoji. Taj drugi je mrtvo zrcalo i tu je kako bi pokazao željeni odraz. Ako takvog odraza nema, zrcalo onda ne vrijedi - može se i razbiti.

Vampiri se ne hrane krvlju, već pozitivnom, snažnom, lijepom slikom o sebi. No, zar svatko od nas ne traži bilo prijateljsku, bilo partnersku bliskost među ljudima za koje osjećamo nas doživljavaju pozitivnima, snažnima i lijepima? Osnovna razlika između čovjeka i vampira je ta što je vampir slijep za pozitivnost, snagu i unutarnju ljepotu drugoga. Njegovu percepciju ometa vlastita žeđ. Što je povrijeđeniji to je žedniji – žeđa za onim što mu fali, a to je najčešće upravo ono oružje kojim je i sam bio povrijeđen.

Uzmimo primjerice muškarca koji ima izuzetno ambicioznu ženu pored koje se osjeća nesposobnim. Kako bi nahranio svoj narcizam pronalazi ljubavnicu koja nije ambiciozna i vjeruje u njegov uspjeh. Sama po sebi, ljubavnica ima samo uporabnu vrijednost – svojim vjerovanjem ispunjava i jača onaj dio koji je njegova žena učinila praznim i slabim. Ili, primjerice, uzmimo ženu koju je partner naglo zamijenio s drugom, privlačnijom. Nakon toga žena počinje “trošiti” muškarce jer joj trebaju samo u funkciji potvrde njene poželjnosti.

U takvim odnosima upoznavanje se ne temelji na iskrenom zanimanju za drugu osobu, već je u funkciji restauracije oštećene slike o sebi. U tom smislu, biti vampir je sasvim ljudski. Kada smo kroz neki odnos povrijeđeni, dijelom je naše ponašanje uvjetovano tom ranom koja ima tendenciju prenošenja u druge odnose. Zato vampiri svojim ugrizom čine i druge takvima, čine ih sličnima sebi samima. Žena koja hrani sliku vlastite poželjnosti brzim napuštanjem daje do znanja tim “drugima” da joj nisu nešto naročito poželjni. Muškarac koji hrani sliku svoje poslovne uspješnosti to radi u odnosu na ljubavnicu koja je po tom pitanju u njegovoj sjeni.

Čovjek sa zdravim narcizmom koji uočava unutarnju ljepotu osjeća se dobro kada ju podržava i razvija i u sebi i u drugima. No, nismo svi, u svim periodima života jednako spremni i sposobni za to. Ono što možemo je osvijestiti svoje trenutno stanje i sagledati što je ono što nas čini nemirnima i rastrganima, a što je ono što nas čini mirnima i prisutnima. Ovo prvo nas vuče dublje u iluziju koju potpomažemo vlastitim (auto)destruktivnim ponašanjima, a ovo drugo vodi ka transcendenciji vlastite povrede i unutarnjem oslobođenju. Ponekad rješenja uopće nisu tako komplicirana - zdravije životne navike, micanje iz lošeg društva, opraštanje iz suosjećanja... Detalji života koji naše živote u cjelini čine smislenijima i ispunjenijima, kako za nas same, tako i za druge.

Tomica Šćavina


www.poticaj.net

www.poticaj.net