AKTUALNO - UZ PREDSTOJEĆI BLAGDAN
|
|
Piše vlč. Marijan JELENIĆ
Recesija prema latinskom pojmu recedere znači nazadovanje. Mi je nazivamo krizom, svi o njoj govore, mnogi je se boje. Ipak je nazadovanje ljudska pojava, stara koliko i čovjek. Zato se o njoj govori i u najdomišljatijoj knjizi čovječanstva, Bibliji. O njoj je proročki sanjao egipatski moćnik kada je u snu vidio sedam debelih i sedam mršavih krava koje su progutale debele. Lako za krave i Egipat. Recesija se tiče svih ljudi i svih vremena. Nakon lijepih trenutaka dolaze krizni. Nakon obilja zdravlja i snage u mladosti, dolaze godine bolesti i starosti. I starost pojede mladost. S recesijom se, dakle, treba znati nositi cijelog života.
Opasna stranputica
Prirodni tijek trošenja života nije propast, nego poticaj mladenačke sile koju valja mudro upotrijebiti. Podignuto potomstvo i učinjena dobra u snažnim godinama u starosti na drugačiji način postaju radost. Uživa se ponos što se obilje izlilo na druge i što je dobrotom prevaziđena fizička prolaznost.
Suvremena ekonomska kriza nije zla, već dobra. Dok poduzeća idu u stečaj, a radnici na ulice, takva izjava na prvi pogled nije primjerena. No nije moguće živjeti prazno i trošiti samo da se troši. Nije normalno svakog proljeća odlagati garderobu u smeće zbog modnih hirova niti je moguće rasipanje novca jer se autom vozi od ugla do ugla, a potom odlazi na razgibavanje. Zar je normalno obilaziti restorane, a onda farmaceutskim sredstvima tjerati organizam u neki zadani oblik? Nije dobro da se djeca rasiplju brbljanjem na mobitelima niti im je normalno oduzimati čar djetinjstva i pretvarati ih u najvjernije potrošače megatrgovina, interneta i perverzija potrošenih ljudi.
Takav život jednostavno nije moguć. Zato imamo otpadnike od života, ovisnike i bezdušne kriminalce kojima žuti tisak pravi reklamu na njihovim naslovnicama.
Mladi shrvani potrošivošću ne preziru pred zlom da konačno i za njih netko sazna. Niti pet posto bogataša u svojim rukama drže glavninu svjetskog bogatstva. Čovječanstvo je zašlo stranputicom. Drugo je kad netko stekne bogatstvo štednjom kao jedna cvjećarica u Ljubljani koja je skromno živjela pa je životnom ušteđevinom u crkvi podigla mramorni oltar, ili pak dr. Giacomo Bembo i udovica Tonighelli u Vodnjanu ili pulski zubar koji je svaki mjesec gladnima slao golem novac…
Suvremena ekonomska kriza nije zla, već dobra. Dok poduzeća idu u stečaj, a radnici na ulice, takva izjava na prvi pogled nije primjerena. No nije moguće živjeti prazno i trošiti samo da se troši. Nije normalno svakog proljeća odlagati garderobu u smeće zbog modnih hirova niti je moguće rasipanje novca jer se autom vozi od ugla do ugla, a potom odlazi na razgibavanje. Zar je normalno obilaziti restorane, a onda farmaceutskim sredstvima tjerati organizam u neki zadani oblik? Nije dobro da se djeca rasiplju brbljanjem na mobitelima niti im je normalno oduzimati čar djetinjstva i pretvarati ih u najvjernije potrošače megatrgovina, interneta i perverzija potrošenih ljudi.
Takav život jednostavno nije moguć. Zato imamo otpadnike od života, ovisnike i bezdušne kriminalce kojima žuti tisak pravi reklamu na njihovim naslovnicama.
Mladi shrvani potrošivošću ne preziru pred zlom da konačno i za njih netko sazna. Niti pet posto bogataša u svojim rukama drže glavninu svjetskog bogatstva. Čovječanstvo je zašlo stranputicom. Drugo je kad netko stekne bogatstvo štednjom kao jedna cvjećarica u Ljubljani koja je skromno živjela pa je životnom ušteđevinom u crkvi podigla mramorni oltar, ili pak dr. Giacomo Bembo i udovica Tonighelli u Vodnjanu ili pulski zubar koji je svaki mjesec gladnima slao golem novac…
Kako graditi drugačiji svijet?
Potrošački svijet se urušio i treba graditi novi. Kako ljude odviknuti od ispraznosti, samodostatnosti, bez osjećaja za druge? To se ne može represivnim mjerama, stezanjem remena ni kukanjem. Još manje lažnim i nerealnim obećanjima. Potrebno je prosvjetljenje ljudi. Kako?
Treba obuzdati teror nihilizma i konzumerizma. Čovjeku je potreban autentični, stvaralački život, osobno dokazivanje. Ne može se živjeti samo za trošenje i protuprirodno uživanje. Time se napušta osobno dostojanstvo i pretvara u destruktivnu nakazu. Čovjekovo su dostojanstva sloboda, kreativnost, invencija, zdravi odnos prema drugome, vjerovanje u vječni život, odnosno vjera. Zdrava osoba oplođuje svijet i ljudsku zajednicu. Kad pak postane uživalac, potrošač i teret, teški je bolesnik. Sve se pozitivno nalazi u Bogu pa je vjerniku već utrt put. Vjernik postaje model drugima, a njegov život zdrav i sretan.
Treba obuzdati teror nihilizma i konzumerizma. Čovjeku je potreban autentični, stvaralački život, osobno dokazivanje. Ne može se živjeti samo za trošenje i protuprirodno uživanje. Time se napušta osobno dostojanstvo i pretvara u destruktivnu nakazu. Čovjekovo su dostojanstva sloboda, kreativnost, invencija, zdravi odnos prema drugome, vjerovanje u vječni život, odnosno vjera. Zdrava osoba oplođuje svijet i ljudsku zajednicu. Kad pak postane uživalac, potrošač i teret, teški je bolesnik. Sve se pozitivno nalazi u Bogu pa je vjerniku već utrt put. Vjernik postaje model drugima, a njegov život zdrav i sretan.
Jedini čovjekov problem
Čovjek kao osoba čezne za vječnom srećom. Zato nikakva naravna ravnoteža među ljudima nije dostatna. Lijepo reče filozof: »Jedini je čovjekov problem transcendencija, odnosno kako biti zauvijek sretan!«. To je problem svih razvijenih i zdravih ljudi. Na to pitanje odgovara Uskrs. Isus je nakon sjajnog života u očima ljudi završio u recesiji, krizi, osudi, ubojstvu. No za njega recesija nije bila zlo, već proslava. Uskrsnuo je. Suvremena recesija nije dobra za dio ugroženog stanovništva, ali izmjene li se ljudski odnosi u cjelini, bit će za opće dobro.
Pitanje jest kako ljude motivirati na zajedništvo, pravednost, suosjećanje prema drugima? Prije svega to su odlike zdrave ličnosti. Lijepo kaže filozof Janžeković: »Smisao je ljudskog života jedino u tome da čovjek svojim sposobnostima svijet poboljša bar za dlaku.« Kako inače osjetiti ponos? Drugo, čovjek je neuništiv, stvoren za vječnost, pozvan na uskrsnuće.
Poteškoća je što mnogi ne vjeruju u uskrsnuće. Sedamdesetogodišnjak je u trenutku iskrenosti rekao svom župniku: »Ni vi ne vjerujete u uskrsnuće. Samo to govorite. To je vaše zanimanje.«. Čovjek koji ne vjeruje u uskrsnuće, razvojno ostaje u pubertetu. Tko ne raščisti egzistencijalna pitanja, kako će graditi svoj život? U tome je izvor svih kriza. Lijepo kaže filozof i svetac Toma Akvinski: »Ako neki čovjek za života ne sretne pitanja odakle svijet i kamo ide, odakle čovjek i kamo ide, što je iza smrti, onda taj nije čovjek, nego životinja koja govori.«.
Uskrsnuće je činjenica zasjala u Kristu. Čovjeka se ne može uništiti. Ni materiju nije moguće uništiti, a kamoli čovjeka koji je materijalno-duhovni bitak. Suvremena je recesija bez sumnje jedna od najdubljih i najspasonosnijih kriza čovječanstva. Ljudsko će društvo uzdrmati do srži ili na sveopće sukobe ili za sveopću obnovu. Ivan Pavao II. je pretkazao »duhovno proljeće«. Vjerujemo da su ovo njegovi znakovi.
Sretan Ti Uskrs, čovječe!
Pitanje jest kako ljude motivirati na zajedništvo, pravednost, suosjećanje prema drugima? Prije svega to su odlike zdrave ličnosti. Lijepo kaže filozof Janžeković: »Smisao je ljudskog života jedino u tome da čovjek svojim sposobnostima svijet poboljša bar za dlaku.« Kako inače osjetiti ponos? Drugo, čovjek je neuništiv, stvoren za vječnost, pozvan na uskrsnuće.
Poteškoća je što mnogi ne vjeruju u uskrsnuće. Sedamdesetogodišnjak je u trenutku iskrenosti rekao svom župniku: »Ni vi ne vjerujete u uskrsnuće. Samo to govorite. To je vaše zanimanje.«. Čovjek koji ne vjeruje u uskrsnuće, razvojno ostaje u pubertetu. Tko ne raščisti egzistencijalna pitanja, kako će graditi svoj život? U tome je izvor svih kriza. Lijepo kaže filozof i svetac Toma Akvinski: »Ako neki čovjek za života ne sretne pitanja odakle svijet i kamo ide, odakle čovjek i kamo ide, što je iza smrti, onda taj nije čovjek, nego životinja koja govori.«.
Uskrsnuće je činjenica zasjala u Kristu. Čovjeka se ne može uništiti. Ni materiju nije moguće uništiti, a kamoli čovjeka koji je materijalno-duhovni bitak. Suvremena je recesija bez sumnje jedna od najdubljih i najspasonosnijih kriza čovječanstva. Ljudsko će društvo uzdrmati do srži ili na sveopće sukobe ili za sveopću obnovu. Ivan Pavao II. je pretkazao »duhovno proljeće«. Vjerujemo da su ovo njegovi znakovi.
Sretan Ti Uskrs, čovječe!
bglavac
edin.kecanovic
