Optimizam?

Ovaj esej napisao je znanstvenik iz Moldavije koji nudi pogled na globalno preuzimanje od strane tehnokrata i transhumanista.

1. Privrženost religiji covidizma kao dokaz lojalnosti globalistima

U ovom eseju osvrnut ću se na dvostruku neprilagođenost novim stvarnostima, određenu nizom duhovnih, ekonomskih i tehnoloških čimbenika. Naime, na lažnu alternativu globalističkom sustavu, za koju se zalažu brojne zemlje ujedinjene unutar BRICS-a, te na neučinkovitost legalističkog otpora koji prakticiraju oni koji se sustavu pokušavaju suprotstaviti.

Osobno pratim alternativne medije na četiri jezika, engleskom, francuskom, ruskom i rumunjskom. Pogotovo nakon pokretanja specijalne operacije ubojstava injekcijom, genetskom modifikacijom i kontrolom uma, koja se provodila pod kodnim nazivom “Covid-19 pandemija”. Prošlo je više od tri godine od početka ove zlokobne farse koja je otkrila novu geopolitičku stvarnost, koja je do tada izmicala našoj pozornosti. Naime, sve države vidljive kao geopolitički uteg pokazale su apsolutnu poslušnost jedinstvenom svjetskom zapovjednom centru.

Jedine države koje su se pod medicinskom izlikom pokušale oduprijeti totalnoj agresiji globalističko-sotonskih snaga platile su životima vlastitih vođa. I svaka im čast, svi su bez iznimke bili afrički crnci. Ovim primjerima bismo mogli dodati Švedsku i Bjelorusiju, gdje su vlasti izbjegavale terorizirati vlastito stanovništvo drakonskim ograničenjima i uništavati vlastita gospodarstva blokadama.

Inače, SAD, Kanada, zemlje EU, Rusija i Kina, zajedno s ostalim zemljama BRICS-a, dokazano su predvođene nekakvim marionetskim vladama, koje kontrolira jedan centar moći koji bez pretjerivanja možemo nazvati Svjetska vlada koja djeluje kroz UN pridružene agencije poput WHO-a.

Zajednički nazivnik svih država podložnih globalističkom zapovjednom centru je UN sa svojim politikama utvrđenim Agendom 21 i Agendom 2030 za održivi razvoj.

Ovdje još jednom navodimo samo glavne elemente Velikog reseta kao kraja ljudske civilizacije i ulaska u apokaliptičnu fazu TEHNOKRACIJE i TRANSHUMANIZMA, koja ima za cilj dva glavna prioriteta, DEPOPULACIJA i KONTROLA, promovirana posvuda u svijetu, bez države koje tvrde da predstavljaju alternativu “kolektivnom zapadu” kako bi pokazale velika neslaganja:

– Organiziranje lažnih pandemija kao što je Covid-19 kako bi se uveli smrtonosni serumi, impregnirani komponentama kao što su šiljasti proteini, nanočestice, fluorescentne tvari sugestivno nazvane luciferaza, stanice pobačenih ljudskih fetusa itd., a sve zajedno proizvodi nepopravljive genetske promjene, povećane ogromne stope smrtnosti, uključujući među maloljetnicima i mladima, spontani pobačaji i iznenadne smrti, raširen razvoj raka i AIDS-a, kao i sterilizacija svjetske populacije;

– Privrženost klimatskom mitu koji nameće neistinu o globalnom zatopljenju, efektu staklenika kao izgovoru za potpuno uništenje svjetske ekonomije zabranom tradicionalnih goriva (nafta, plin, ugljen), kao i nametanjem „zelene ekonomije“, „ugljičnog otiska” itd.;

– Promicanje politike eliminacije likvidnog novca i nametanja digitalne valute središnje banke (CBDC);

– Uspostavljanje totalnog sustava nadzora masovnom upotrebom nadzornih kamera, programa za prepoznavanje lica, QR kodova, digitalnih novčanika itd.;

– Totalna digitalizacija društva;

– Masovno uvođenje umjetne inteligencije i robotike koji će uzrokovati, uz totalni nadzor i kontrolu, globalnu nezaposlenost kolosalnih razmjera;

– Genetski inženjering s ciljem preoblikovanja cjelokupne kreacije, od biljaka i životinja do čovjeka, uključujući kloniranje životinja i ljudi;

– Ljudsko povećanje kroz fuziju fizičkog, digitalnog i biološkog unutar Četvrte industrijske revolucije;

– Konvergencija između znanstvenih disciplina nanotehnologije, biotehnologije, informacijske tehnologije i kognitivne znanosti, skraćeno NBIC;

– Zabrana normalne konzumacije mesa životinjskog podrijetla pod sanitarnim izgovorima (svinjska gripa, ptičja gripa, emisija plinova kod goveda kao uzrok globalnog zatopljenja i dr.);

– Nametanje insekata i crva pod naslovom prehrambenih proizvoda.

Dobro je zapamtiti da je u današnje vrijeme brz prijelaz iz “civilizacije novca” u “civilizaciju tehno-znanosti” i posthumanosti. U tom smislu sva predviđanja Jacquesa Ellula o “izdaji tehnologije” točno se ostvaruju. Opsjednutost osvajanjem prirode od strane čovjeka pretvorila se u osvajanje čovjeka tehnologijom.

Gore navedena lista košmarnih stvarnosti mogla bi se nastaviti. Primjerice, umjetno začeće djece, seksualizacija maloljetnika, legalizacija pedokriminalizma, LGBT revolucija itd. Istina je da se niz muslimanskih zemalja, Kina i Rusija protive sodomiji i razaranju obitelji, ali s obzirom na razorne sile masovne kulture koju promiču suvremene tehnologije i totalnog kognitivnog rata koji vode globalistički centri moći, određena desinhronizacija u stupnju društvene izopačenosti bit će prevladana u roku od najviše desetljeća ili dva. Zapad je postao globalan, uspio je zaraziti cijeli svijet svojim bolestima.

Dinamika i razmjeri gore nabrojanih pojava su naprosto diluvijanski ili, točnije, doslovno apokaliptični. Iz te perspektive potrebna je ispravna i duboka procjena te međunarodne stvarnosti koja se ne uklapa u klasične geopolitičke sheme, prevladavajući horizontalne rascjepe između država i skupina država. Također, nužna je inventura metoda borbe pokreta otpora protiv tehno-znanstvene tiranije koja se munjevito uspostavlja.

Da bismo testirali stupanj lojalnosti bilo koje države i državnog vođe globalističkom centru moći koji općenito nazivamo Svjetska vlada, dovoljno je poduzeti sljedeću intelektualnu vježbu. Projicirajmo na njih gore predloženu mrežu čitanja, koja će s maksimalnom preciznošću razviti pravu prirodu dotičnih političkih režima i dostojanstvenika u državnim hijerarhijama.

Prva vježba. Je li se dotična država/vođa pridružila globalnom genocidu pod okriljem lažne pandemije Covid-19 ili ne? I ovdje – oh, kakvo šokantno iznenađenje! – nalazimo u istoj zbirci lutaka Svjetske vlade Donalda Trumpa i Joea Bidena, Vladimira Putina i Xi Jinpinga, Justina Trudeaua i Narendra Damodardasa Modija, Emmanuela Macrona i Ursule Gertrud von der Leyen, Vladimira Zelenskog i Viktora Orbana.

Iz ovoga proizlazi da je svaki postojeći sukob između “kolektivnog Zapada” i Rusije/Kine/BRICS-a – ideološki, diplomatski, ekonomski ili vojni – sekundaran u usporedbi sa zajedničkom agendom koju im nameću globalističke organizacije kao što su UN i WHO. I to zato – najveća pažnja!!! – snažno širenje tsunamija globalističke agende uzrokovat će neke ogromne transformacije na svjetskoj razini koje će ubrzati dolazak završne faze ljudske civilizacije. Svi distopijski romani i horor filmovi s funkcijama prediktivnog programiranja ne samo da će postati stvarnost brže nego što mi anti-Sistemski disidenti možemo zamisliti. Ako ne dođe do radikalnog pomaka, do većeg prekida međunarodnog poretka, čovječanstvo će se suočiti s neumoljivim izumiranjem. Tada će se čak i ateisti i slobodoumnici odjednom sjetiti Apokalipse i zavapiti Bogu. Iz jednostavnog razloga što će svojim očima vidjeti ove transcendentalne stvarnosti nedostupne modernom čovjeku.

Što treba učiniti država/politički režim/vođa neovisne nacije?

1) Čvrsto osuditi zločine protiv čovječnosti što je operacija masovnog ubijanja čovječanstva pod okriljem pandemije Covid-19?

2) Odmah napustiti Svjetsku zdravstvenu organizaciju i otkazati svaki odnos s GAVI-jem, Globalnom alijansom za cjepiva i imunizaciju.

3) Prekinuti svaku suradnju s Big Pharmom otkazivanjem svih sporazuma s transnacionalnim korporacijama koje proizvode cjepiva.

4) Ukinuti svako obavezno cijepljenje stanovništva, od novorođenčadi do starijih osoba.

5) Pokrenuti kaznene istrage protiv uglednika koji su uspostavili odnose suučesništva s kriminalcima globalističke elite radi počinjenja masovnih ubojstava.

Više od tri godine nakon izbijanja plandemije Covid-19, je li ijedna država poduzela takve mjere? Očito ne. I čemu onda toliki entuzijazam u međunarodnim krugovima otpora protiv američke hegemonije nad Putinovom Rusijom, Xijevom Kinom ili BRICS-om? Pokušavam odgovoriti na ovo pitanje.

1. Naši zapadni prijatelji u disidentskoj mreži toliko mrze vladajući sustav da padaju u stanje slijepog obožavanja ovih gore spomenutih zemalja i njihovih formalnih vođa, čak dosežući stanja idolopoklonstva.
2. Tu zbrku masovno raspiruje službeni diskurs paravan s Istoka, koji osporavaju “zapadne vrijednosti”, tvrdeći da brane alternativne civilizacijske vrijednosti. Naime, intelektualci u antizapadnom otporu upadaju u zamku službene retorike i ne prave razliku između riječi i djela.
3. U svakom sukobu između dvije strane dolazimo u iskušenje da stanemo na stranu jedne od njih. Sindrom je to gledatelja nogometne utakmice ili birača u obračunu vlasti i oporbe. U takvim situacijama teško je prihvatiti ideju da dotična politička fauna ne predstavlja nikakvu pozitivnu figuru.
4. Propaganda prijestolnica poput Moskve, preko RT-a, Sputnika itd. dosta je učinkovita u održavanju iluzije o alternativi Zapadu. Tome govori i činjenica da studiji dotične medijske kuće koji postoje u zapadnim zemljama stalno pozivaju intelektualce zabranjene u mainstream medijima, a veleposlanstva se brinu za njihovu prisutnost na svim svjetskim događanjima.
5. Moskva pribjegava staroj strategiji koju je tijekom 1920-ih-1930-ih primjenjivala Kominterna, koja se znala dodvoriti i korumpirati velikom broju zapadnih intelektualaca koji su se pretvorili u trube sovjetskog režima, “alternativnog” kapitalističkom.
6. Trenutačno se cijeli niz pobunjenika angažiranih u borbi protiv Sustava smjestio u Moskvu ili tamo redovito posjećuje, pretvarajući nolens-volensu neokominterne u službi Kremlja.
7. Imajući izvanredan kritički duh i pokazujući hvalevrijednu moć analize u svojim člancima, javnim predavanjima i knjigama, naši zapadni prijatelji često pokazuju zapanjujuću sljepoću za realnost Rusije ili Kine. S njima je nemoguće raspravljati o prirodi političke moći, strukturi državnih institucija, procesu donošenja odluka, strukturi nacionalne ekonomije, uređivačkoj politici dominantnih medija u tim zemljama itd. Ljudi su spremni beskrajno gajiti vlastite iluzije kada jednostavno ne moraju slijediti viziju s kojom su se složili njihovi istočni sponzori.
8. 2. Klimatizam kao oružje masovnog uništenja u rukama globalista

Sada nekoliko riječi o mitu o klimi i njegovim implikacijama za uspostavu Novog svjetskog poretka. Neću ulaziti u dubinu o ovoj temi, umjesto toga preporučio bih niz knjiga o ovoj temi izuzetne akademske vrijednosti:

François Gervais: “L’urgence limatique est un leurre”, “Merci au CO2: Impact limatique et conséquences: quelques points de répères”, “Impasses-climatiques-contradictions-discours-alarmiste”; Christian Gerondeau: “Le CO2 est bon pour la planète: Climat, la grande manipulation” “La religion ecologiste”, “La voiture électrique et autres folies: la religion écologiste”; Tim Ball; “Namjerna korupcija znanosti o klimi”; Calude Allegre: “L’climate imposture”; Rémy Prud’homme: “L’ideology of warming”, “Warmism as an ideologija: soft science and hard doktrina”, “Le mythe des energies rénovéables”, Marc Morano, “Climate Change”, “Green Fraud”.

Ovdje podsjećamo na trivijalnu istinu, poznatu svima u intelektualnom miljeu antiglobalističkog disidentstva. Desuverenizacija država stari je plan globalističkih elita koji je u potpunosti realiziran. A ako znamo da svijetom upravljaju neke mreže utjecaja, tajna društva i transnacionalne korporacije, zašto tu aksiomatsku istinu ograničavamo samo na zapadni prostor?

Podsjećamo i na činjenicu da je diverzija globalnih razmjera s velikim strateškim ulogom s pravom nazvana “ekološka religija” ili “ideologija globalnog zatopljenja” nametnuta državama kao rezultat promišljanja Rimskog kluba koji je stvorio klan Rockefeller kako bi se potkrijepila teorija depopulacije. Ova lažna teorija postala je međunarodna konvencija nakon Earth Summita u Rio de Janeiru 1992. godine, koji je održan pod pokroviteljstvom UN-a. Tako su klimatske promjene postale međunarodna norma, a koncept održivog razvoja migrirao je u nekoliko akata istog UN-a. Naš tabor vrlo dobro razumije svrhu ovih projekata – uspostavu Novog svjetskog poretka. No protivi li se ijedna država ovoj strategiji? Ne. Kako onda objasniti da predobro vidimo kako se taj plan provodi na Zapadu, a propuštamo da se isto događa i na Istoku?

Što je neovisna i domoljubna država/vlada trebala učiniti da odbaci globalističku agendu temeljenu na vjeri zaštite okoliša?

1. Otkazati sve međunarodne konvencije donesene u UN-u i ratificirane od strane država članica, koje daju pravni izgled klimatskom mitu i izdajničkoj strategiji zvanoj Održivi razvoj?
2. Pokrenuti službenu raspravu na međunarodnoj razini, uz uključivanje poštenih stručnjaka iz tog područja, da se osudi ova diverzija koja za cilj ima smanjenje broja stanovnika i uspostavu svjetske tiranije.

Je li neka država ili njezin čelnik pokazao namjeru da se povuče iz međunarodnih obveza koje poništavaju nacionalnu neovisnost, uništavaju gospodarstvo i dovode do masovne depopulacije? Ne. A ako je to slučaj, zašto preferiramo selektivan pristup i ovom velikom problemu čovječanstva?

Ili, recimo, koja bi država (skupina država) s pretenzijama na neovisnost mogla priuštiti napuštanje Svjetske trgovinske organizacije i Banke za međunarodna poravnanja? Ni jedna? O kakvoj bi se onda ekonomskoj neovisnosti moglo govoriti? No, upravo ekonomska neovisnost određuje političku neovisnost. Da ne spominjemo raširenu opsjednutost ovisnošću nacionalnog gospodarstva o stranim tržištima i vanjskoj trgovini, svaku ideju ekonomskog protekcionizma ili ekonomije blizine koju zaboravljaju i male i velike zemlje.

U istom smislu ističemo da izlazak iz smrtonosnog zagrljaja Globalističkog sustava ide kroz odlučno i službeno odbacivanje plana eliminacije likvidnog novca (bezgotovinskog društva), tehnokratskih opsesija koje postaju pravna norma i praktična stvarnosti kao što su “15-minutni gradovi“, “pametni gradovi – pametne stvari – pametna tijela – pametni umovi” itd.

U takvim uvjetima, ako je globalizacija sudbina, neumoljivi zakon u smislu progresivizma kao jedine vizije svijeta, zašto bismo pokazivali toliki žar za njegovanje civilizacijskih, vjerskih ili ideoloških razlika? Sve to odlazi u drugi plan da bi se trajno otopilo u kotlu tehnološke, ekonomske i kulturne globalizacije. Uniformizacija, homogenizacija, dehumanizacija i ulazak u terminalnu paradigmu dvaju blizanaca zla – tehnokracije i transhumanizma pojavljuju se kao neminovnost, kao predodređenost koja će završiti povijest čovječanstva tragično i na ubrzani način.

3.Neadekvatnost metoda političke borbe u uvjetima tiranije

S obzirom na novu međunarodnu realnost i činjenicu da je globalistička diktatura potisnula sva zakonska prava i slobode, što se u potpunosti vidjelo tijekom lažne pandemije Covid-19, moramo priznati da su tradicionalne metode političke borbe postale totalno neoperativne. Sanitarna tiranija koju nameće globalistička hiperklasa popraćena je terorom bez presedana protiv onih koji ne prihvaćaju službenu liniju. Metode uspostave globalnog totalitarnog režima kreću se od cenzure na dominantnim digitalnim platformama, preko uhođenja, javne stigmatizacije i ostracizma, do izravnih atentata, koji se prikazuju kao srčani udar ili prometna nesreća. Zločin od misli i nametanje “jedne misli” nije samo prerogativ kineskog režima već se podjednako proteže na zapadni prostor i Rusiju.

U tim uvjetima, s obzirom na ubrzani tempo nametanja Novog svjetskog poretka, pojedinci i društvene skupine koje predstavljaju Otpor nalaze se u potpunom ćorsokaku. Pribjegavanje starim metodama političke borbe u novim uvjetima nema šanse za uspjeh. Koristiti se demokratskim i legalističkim metodama u uvjetima državnog terora apsurdno je kao što je bilo u Rusiji nakon puča u listopadu 1917. ili u nacističkoj Njemačkoj nakon 1933.

Stvaranje stranaka, izlazak na izbore, organiziranje uličnih prosvjeda, prikupljanje potpisa, slanje e-mailova ili peticija uglednicima, sve to u novim uvjetima više nema svrhe. Još gore, cjelokupan posao informiranja i buđenja društava u stvarnost, koji mi, anti-sistemci, radimo ima ograničen učinak i ne može dovesti do preokreta situacije. To je zbog kontrole nad kolektivnim umom koju desetljećima vrše glavni mediji i masovna kultura, manipulacija i upravljanje percepcijom, društveni mediji i hedonistički individualizam.

A beskrajni apeli nekih aktivista na građansku savjest građana koji su pozvani da se probude imaju ograničen utjecaj, spadaju u marginu greške koja nije uznemirujuća za globalističku vlast. Suočeni s potpunom neučinkovitošću legalističkih metoda, rješenje preostaje pribjeći političkom nasilju. No, čini se da i tu opciju uzima u obzir svjetska oligarhija. “Upravljanje kroz kaos” (L. Cerise) upravo je ono čemu teži.

Pod tim uvjetima samo Božji zahvat u povijesti može preokrenuti sadašnje stanje stvari i čovječanstvu otvoriti svjetliju perspektivu. Ali Zapad koji je postao globalan, izdao je Boga, ponosi se vlastitom duhovnom sljepoćom i ustraje u zabludi samodostatnosti autonomnog čovjeka. Čak se i velika većina nas, antiglobalista i suverenista, definitivno sekularizirala, imajući horizontalnu percepciju svijeta. I to za razliku od naših neprijatelja, duboko vezanih za Sotonu, koji dobro znaju protiv koga se bore. Dakle, dok su se sotonisti udružili s knezom ovoga svijeta, mi, njihovi neprijatelji, odbijamo savez s Kraljem neba i zemlje, Isusom Kristom.

U ovim okolnostima, kada se nađemo izdani od svih državnika, obespravljeni, nesposobni za političko nasilje i tuđi božanskom izvoru, što nam preostaje?

Rekao bih da nastavimo s odvažnim radom i odlučnom afirmacijom istine unatoč svim rizicima. Razotkrijmo izdajničke državnike i političare, potaknimo sljedbenike da se pripreme za dugu i požrtvovnu borbu. Ali također, biti u stanju pune budnosti. U ratnoj vještini kao i u boksu uspjeh ovisi o intuiciji i maksimalnom iskorištavanju pogodnog trenutka. Moj boksački trener učio nas je ovako: “Kad si u ringu s protivnikom ispred sebe, ne zatvaraj oči. Riskirate propustiti najzanimljiviji trenutak”. Odnosno, dobivanje coup de grâce i poraz.

4.Rat kao završna faza svijeta ili prilika i novi početak?

Možda nema drugog izlaza iz ove povijesne slijepe ulice osim rata. Ne želimo to. Ali ako su ga globalisti već isprovocirali, nadajmo se da će goleme žrtve, koje se u ovom trenutku čini teško izbjeći, rezultirati novim početkom za čovječanstvo. Teško prihvatljivo rješenje za današnje demaskulinizirane, hedonističke i narcisoidne generacije. Ali čini se da ne postoji drugi način da se probudi iz stanja letargije, da se ponovno maskulinizira, da se društva ponovno nasele na temeljima moralnih vrlina, hijerarhija i časti.

Rat koji trenutno bjesni samo na teritoriju Ukrajine, zaslužio bi poseban članak u kojem bi se istražilo njegovo podrijetlo i implikacije. Do tada, međutim, napominjemo da je ovaj rat koji su iskovali i pokrenuli atlantisti, od strane SAD-a koji utjelovljuje apsolutno zlo, samo karika u dugom povijesnom lancu ofanziva Anglosaksonaca, talasokratske civilizacije na Rusiju kao kontinentalna, telurokratska civilizacija. Cilj je očit: uništenje Rusije kao države, njezina teritorijalna demontaža, denuklearizacija i uklanjanje iz povijesti. 

U ovim uvjetima očito su naše simpatije na strani žrtve agresije, a to je Rusija. Samo što se ne odnose nužno na vodstvo ove države prožete stranim mrežama utjecaja i bez lidera koji bi bio dorastao velikim izazovima današnjeg povijesnog trenutka. Dinamika posljednje tri godine, od uspostave kovidističkog terora, kao i šesnaest mjeseci rata otkrili su pravo lice ruskih vladara. Od poslušnosti globalistima i ovisnosti o oligarhiji koja kontrolira gospodarstvo zemlje do šokantne nesposobnosti suočavanja s velikom krizom poput rata. Plus, masovna prisutnost elemenata neprijateljskih nacionalnom interesu u državnom i propagandnom aparatu, situacija koja bi se mogla okarakterizirati s dva komplementarna pojma: “peta kolona” i “ksenokracija”.

Štoviše, rat se savršeno uklapa u globalističku strategiju koja nastoji isprazniti stanovništvo, opustošiti nacionalne države, uništiti gospodarstvo, osiromašiti mase i izazvati opći kaos, što sve predstavlja preduvjete za uspostavu Novog svjetskog poretka.

Drugim riječima, u novonastalim međunarodnim okolnostima sadašnji međunarodni političko-pravni i ekonomsko-financijski sustav čini se nereformiranim. A moguće presađivanje svijeta na neke nove, pravednije i humanije osnove, postaje moguće tek nakon novog svjetskog rata. Samo je poslijeratni mir mogao preobraziti svijet. Ali to dolazi s teško izbježnim rizikom nestanka svijeta u nuklearnom kolapsu.

U svakom slučaju, čak i bez samouništenja kao posljedice uporabe oružja za masovno uništenje, ova hipertehnološka civilizacija strmoglavo ide prema neizbježnom kolapsu.

U takvim slučajevima mi kršćani kažemo: “Budi volja tvoja, Gospodine!”. Ne zato što smo fatalisti, niti sljedbenici predestinacije. Baš suprotno. Kršćanski optimizam ključ je nepobjedivog karaktera religioznog čovjeka.

Izvor:

https://provjeri.hr/

 Provjeri/technocracy.news