Upute za Nobela: Muškarac u 60-tima, državljanin SAD-a i student Cabrindgea
Piše: Tanja Rudež
Kakvi su, tko su i otkuda dolaze dosadašnji laureati najuglednije, ali i jedne od kontroverznijih nagrada
Najveći kuriozitet ovogodišnjeg Nobelova tjedna su četiri žene i jedan Afroamerikanac, k tome predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu, među dobitnicima nagrade.
Točna predviđanja
Kao i svake godine, pozornost svjetske intelektualne javnosti prvoga tjedna listopada bila je usmjerena na Stockholm, gdje se priopćavaju Nobelovi laureati iz znanosti i književnosti, te Oslo, gdje se najavljuje dobitnik kontroverzne Nobelove nagrade za mir.
Još tjednima prije radile su “kladionice” na kojima se tipovalo za potencijalne laureate iz književnosti, a medijska kuća Thompson Reuters, koja je dosad bila prilično uspješna u “pogađanjima”, objavila je najveće favorite za dobitnike Nobelove nagrade iz znanstvenih disciplina. Ove godine Thompson Reuters pogodio je medicinsku trojku: Elizabeth Blackburn, Carol Greider i Jacka Szostaka.
Jesu li četiri nobelovke u jednoj godini najava nove klime među švedskim akademcima?
Nanesena im je nepravda
Od 1901. godine, kada su dodijeljene prve Nobelove nagrade, do danas najprestižnije svjetsko priznanje dobila su 763 muškarca i samo 40 žena. Nobelov komitet mnogo puta dosad bio je optužen za muški šovinizam, a najpoznatiji su slučajevi Rosalind Franklin i Lise Meitner.
Rosalind Franklin tragična je heroina svjetske znanosti, a imala je ključnu ulogu u otkriću strukture DNK 1953. godine, što je najveće otkriće u biologiji 20. stoljeća. No, Nobelovu nagradu 1962. godine dobili su njezini muški kolege James Watson, Francis Crick i Maurice Wilkins. Franklin je četiri godine prije toga umrla od raka jajnika.
Lise Meitner zajedno s kolegom Ottom Hahnom otkrila je 1938. godine nukelarnu reakciju fisije. No, 1944. godine Nobelovu nagradu za kemiju dobio je Otto Hahn, a Meitner je nepravedno izostavljena. Tijekom svog života Lise Meitner 13 je puta bila nominirana za Nobela, ali joj je prestižno priznanje svaki put izmaknulo.
Točna predviđanja
Kao i svake godine, pozornost svjetske intelektualne javnosti prvoga tjedna listopada bila je usmjerena na Stockholm, gdje se priopćavaju Nobelovi laureati iz znanosti i književnosti, te Oslo, gdje se najavljuje dobitnik kontroverzne Nobelove nagrade za mir.
Još tjednima prije radile su “kladionice” na kojima se tipovalo za potencijalne laureate iz književnosti, a medijska kuća Thompson Reuters, koja je dosad bila prilično uspješna u “pogađanjima”, objavila je najveće favorite za dobitnike Nobelove nagrade iz znanstvenih disciplina. Ove godine Thompson Reuters pogodio je medicinsku trojku: Elizabeth Blackburn, Carol Greider i Jacka Szostaka.
Jesu li četiri nobelovke u jednoj godini najava nove klime među švedskim akademcima?
Nanesena im je nepravda
Od 1901. godine, kada su dodijeljene prve Nobelove nagrade, do danas najprestižnije svjetsko priznanje dobila su 763 muškarca i samo 40 žena. Nobelov komitet mnogo puta dosad bio je optužen za muški šovinizam, a najpoznatiji su slučajevi Rosalind Franklin i Lise Meitner.
Rosalind Franklin tragična je heroina svjetske znanosti, a imala je ključnu ulogu u otkriću strukture DNK 1953. godine, što je najveće otkriće u biologiji 20. stoljeća. No, Nobelovu nagradu 1962. godine dobili su njezini muški kolege James Watson, Francis Crick i Maurice Wilkins. Franklin je četiri godine prije toga umrla od raka jajnika.
Lise Meitner zajedno s kolegom Ottom Hahnom otkrila je 1938. godine nukelarnu reakciju fisije. No, 1944. godine Nobelovu nagradu za kemiju dobio je Otto Hahn, a Meitner je nepravedno izostavljena. Tijekom svog života Lise Meitner 13 je puta bila nominirana za Nobela, ali joj je prestižno priznanje svaki put izmaknulo.
Odnedavno sve više žena
Ako se nekad ozbiljnim švedskim akademicima iz Nobelova komiteta moglo prigovarati da su u svojim odlukama često nepravedni prema ženama, u posljednjih 15 do 20 godina situacija se mijenja. Od 1991. godine do danas Nobelovu nagradu dobilo je 17 žena, gotovo 50 posto ukupnog broja laureatkinja. Ženama je najuspješnija bila upravo 2009. godina, jer četiri ovogodišnje dobitnice čine 10 posto ukupnog broja nobelovki. I ne samo to, prvi put se dogodilo da u jednoj disciplini (medicini) nagradu istodobno dijele dvije žene (Elizabeth Blackburn i Carol Greider).
No, iz analize statističkih podataka o laureatima mogu se iščitati mnoge promjene u svijetu znanosti, ali i u samom Nobelovu komitetu. Kako su prva desetljeća 20. stoljeća bila razdoblje individualističkih istraživanja, Nobelova nagrada odlazila je najčešće u ruke jednog istraživača, a rijetko dva ili tri. Vrlo često laureati su bili ljudi srednje životne dobi, a ponekad i oni jako mladi, kao Lawrence Bragg koji je sa samo 25 godina, 1915. godine, dobio Nobela za fiziku. Tako je, prema nekim statistikama, do sredine 20. stoljeća prosječna starost nobelovaca bila oko 50 godina.
Do Prvog svjetskog rata brojem nagrada prednjačila je Njemačka, a slijedile su je Francuska i Nizozemska. U razdoblju od 1914. do 1945. godine dominirale su Velika Britanija, Danska i Njemačka, a polako se probijala i Amerika.
No, nakon Drugog svjetskog rata Amerika postaje znanstvena velesila u koju se slijevaju najbolji znanstvenici iz cijelog svijeta pa se to počinje odražavati i na Nobelovim nagradama. Amerika je dosad osvojila 316 nagrada iz raznih kategorija, a na znanstvenom području u posljednjih 25 godina njezina je dominacija neprijeporna. Tako je od 1985. godine Nobel za kemiju samo četiri puta otišao izvan SAD-a, dok je iz medicine bilo pet, a iz fizike sedam laureata iz drugih zemalja.
Drukčija staza do otkrića
Tijekom vremena izmijenila se i priroda samih istraživanja. Umjesto slika usamljenih istraživača, poput Marie Curie, koji u tišini svojeg laboratorija dolaze do epohalnih otkrića, u modernoj znanosti sve više prevladava timski rad. Rade u skupinama od deset, dvadeset, pa i više istraživača, a nagradu zatim pokupe “veliki šefovi” laboratorija ili projekata iako često najveći doprinos nekom otkriću daju njihovi suradnici.
Najbolji primjer za to jest slučaj briljantnog hrvatskog znanstvenika Nenada Bana (43), profesora na prestižnom švicarskom Federalnom tehnološkom institutu (ETH), čiji je izvanredni petogodišnji rad utkan u ovogodišnju Nobelovu nagradu za kemiju.
Naime, od 1995. do 2000. godine Nenad Ban bio je postdoktorand na Yaleu i autor triju ključnih radova koja su njegova tadašnjeg šefa Thomasa Steitza dovela do ovogodišnjeg Nobela za kemiju što ga, za otkriće strukture ribosoma, stanične tvornice proteina, dijeli s Adom Yonath i Venkatramnom Ramakrishnanom.
Sve dulje čekaju nagradu
U skladu s praksom nagrađivanja “big bosses” porasla je i prosječna dob laureata, pa je ona sada oko 63 godine. Dok su se u “romantično” doba na početku 20. stoljeća znanstvenici često nagrađivali za vrlo svježa otkrića, posljednjih desetljeća prepoznaju se postignuća iz prošlosti.
Takav je slučaj ovogodišnjih laureata iz fizike Kaoa, Smitha i Boylea, koji su nagrađeni za svoja otkrića iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Iako laureat Willard Boyle ima već 85 godina, nije i nastariji dosadašnji nobelovac jer taj status pripada Leonidu Hurwiczu koji je dobio Nobela sa 90 godina.
Kako se od početka 20. stoljeća znanost promijenila, u skladu s tim potrebno je i reorganizirati sustav dodjele Nobelove nagrade te ga proširiti na nova područja, poručilo je nedavno deset uglednih svjetskih znanstvenika u pismu upućenom Nobelovu komitetu. “Smatramo da nijedna druga znanstvena nagrada ne čini više u priznavanju i promidžbi izvrsnosti niti privlači više pozornosti u javnosti. Nobelove nagrade će, bez sumnje, i dalje biti utjecajne.
No, Nobel nije ni mogao znati o novim znanstvenim disciplinama koje stvaraju rezultate koji naš svijet mijenjaju nabolje”, poručili su u svom pismu ugledni znanstvenici, među kojima i Steven Pinker, David King, Lynn Margulis, E. O. Wilson i Rodney Brooks.
Kada je 1895. godine “trgovac smrti” Alfred Nobel napisao svoju oporuku kojom je bogatstvo stečeno izumom dinamita ostavio onima koji najviše pridonesu dobrobiti čovječanstva, nije mogao predvidjeti prijetnje poput klimatskih promjena ili HIV/AIDS-a.
Nagrade za nova područja?
Deset poznatih svjetskih znanstvenika stoga predlaže Nobelovu komitetu da se uvedu nagrade za javno zdravstvo i zaštitu globalnog okoliša.
Oni, također, ističu nužnost proširenja Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju na doprinose na cjelokupnom području znanosti o životu.
Uostalom, prema sadašnjem sustavu dodjele nagrade, Nobela nikada ne bi dobio Charles Darwin, autor najsnažnije znanstvene ideje u povijesti, jer se njegova teorija evolucije ne može svrstati ni pod medicinu ni pod kemiju, a pogotovo ne pod fiziku i ekonomiju.
Upravo činjenica da je Nobelova nagrada iz ekonomije uvedena pet desetljeća kasnije (1958. godine) jedan je od argumenata da se najprestižnije svjetsko priznanje prilagodi zahtjevima 21. stoljeća. Otvoreno pismo poslano je Michaelu Sohlmanu, izvršnom direktoru Nobelove zaklade.
Tijekom 17 godina, koliko je Sohlman na toj funkciji, dva se puta u Zakladi raspravljalo o mogućim izmjenama sustava dodjele Nobelove nagrade, ali se od toga odustalo.
Sohlman smatra da bi uvođenje novih nagrada iziskivalo mnogo vremena, ali i novca. Naime, svaka od kategorija Nobelovih nagrada vrijedi 1,4 milijuna dolara. Stoga je i odgovor Nobelova odbora odlučno ne nagrađivanju novih područja istraživanja.
| Iz nekih obitelji više je članova dobilo Nobela Najpoznatija obitelj nobelovaca je Curie: otac Pierre, majka Marie i kći Irene Joliot-Curie osvojili su zajedno pet Nobela iz fizike i kemije. Uz supružnike Curie te njihovu kćer Irene i njezina supruga Frederica Joliota, nobelovci su bili i bračni par Gerty i Carl Cori te Alva i Gunnar Myrdal. U šest obitelji može se primijeniti pravilo kakav otac takav sin. To su William i Lawrence Bragg, Niels i Aage Bohr, J. J. i George Thomson, Arthur i Roger Kornberg te Manne i Kai Siegnhan. Nizozemci Jan i Nicholas Tinbergen zasad su jedina dva brata nobelovca. |
| Deset najutjecanijih dobitnika Britanski list Daily Telegraph ovih je dana objavio popis 10 najutjecajnih laureata Nobelove nagrade. 1. Marie Curie: dobitnica Nobela iz fizike 1903. godine, zajedno sa suprugom Pierreom i kolegom A. H. Becquerelom, te iz kemije 1911. godine 2. Martin Luther King: dobitnik Nobelove nagrade za mir 1964. godine za napore u okončavanju rasne diskriminacije nenaslinim metodama 3. Albert Einstein: dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921. godine bio je najpoznatiji znanstvenik 20. stoljeća 4. Francis Crick, James Watson i Marice Wilkins: dobitnici Nobela za medicinu 1962. godine za otkriće strukture DNK, “molekule života” 5. Jean-Paul Sartre: francuski egzistencijalist koji je izazvao veliki skandal kada je 1964. godine odbio primiti Nobela za književnost 6. Sir Alexander Fleming: dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1945. godine slučajno je otkrio penicilin zahvaljujući neredu u svojem laboratoriju 7. Hermann Muller: dobitnik Nobela za medicinu 1946. godine za otkriće učinaka mutacija do kojih dovodi rengensko zračenje 8. Aleksandar Solženjicin: ruski disident koji je 1970. godine osvojio Nobela za književost nakon što je u svojim djelima pisao o strahotama gulaga 9. Međunarodni komitet Crvenog križa: dobitnik Nobela za mir 1963. godine za angažman u Prvom i Drugom svjetskom ratu 10. Sir Clive Granger: dobitnik Nobela za ekonomiju 2003. za metode analize ekonomske statistike |
http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/
clanak/art-2009,10,11,,179180.jl
bglavac
edin.kecanovic
