...22. ožujak

Poslao sam Upuauta natrag uz kanal do stepenice na 53. metru. Napokon, u trećem pokušaju, robot savladava prepreku i nastavlja put. Sljedećih šest metara kanala pokazuje postepeno poboljšavanje u kvaliteti izrade.

U 11.05, na 59. metru, Upuaut-2 prilazi kamenoj ploči koja blokira kanal!... '

 

Izvadak iz dnevnika Rudolfa Gantenbrinka pisanog tijekom treće "Keopsove misije"

(6.3.-28.3.1993. g.)

 

  

KAKO JE SVE POČELO

 

Fascinaciju njemačkog inženjera Rudolfa Gantenbrinka piramidama potaknuo je jednostavan prijateljev poklon, knjiga Sedam svjetskih čuda. Kao pravog znanstvenika zaintrigirao ga je velik broj tehničkih nepoznanica vezanih uz gradnju Velike (Keopsove) piramide. Potaknut tom činjenicom Gantenbrink započinje svoju opsežnu računalnu analizu egipatskog umijeća gradnje piramida.

Sljedeći prirodan korak bio je posjet visoravni Giza. Grandioznost piramida i mnoštvo tehničkih detalja vidljivih samo oku stručnjaka budi u njemu osjećaj divljenja prema drevnim egipatskim graditeljima.

Odlučan da barem djelomično riješi jednu od tajni piramida, u suradnji s Njemačkim Arheološkim Institutom, kreće u znanstvenu potragu za objašnjenjem tzv. zračnih kanala.

 

ZRAČNI KANALI

 

Njemački znanstvenik je smatrao da su zračni kanali povezani s prvom fazom gradnje Velike piramide podizane u slojevima tijekom mnogo godina. Bio je uvjeren da su oni za Egipćane morali biti vrlo važni, jer moramo se prisjetiti da je gradnja ove iznimno velike kamene strukture sama po sebi nezamislivo zahtjevan poduhvat, a izgradnja poprečnih kanala kroz takvu strukturu prava je graditeljska noćna mora.

Zračni kanali su karakteristični jedino za Veliku piramidu. Jesu li oni putevi uzlaska duše, zračni kanali, zvjezdani kanali ili nešto drugo, nema zadovljavajućeg odgovora na ovo pitanje.

 

PRVA KEOPSOVA MISIJA (ožujak 1992. g.)

 

Napori otkrivanja ove tajne počinju konstruiranjem prvog robota, kasnije poznatog pod imenom Otac Upuautov. Dozvola za istraživanje dobivena je kompromisom – u zamjenu za postavljanje sustava ventilacije u piramidi. Naime valovi posjetitelja držali su vlažnost zraka u piramidi blizu stopostotne, sve je više uništavajući svojim dahom.

No prvi robot se pokazao neuspješnim, jer je bio prevelik – zašao je svega 12 metara u oba donja, sjeverni i južni, kanala.

 

DRUGA KEOPSOVA MISIJA (svibanj 1992.g.)

 

Odlučan da nastavi, Gantenbrink konstruira drugog robota (Upuaut1-1), manjeg od svojeg prethodnika od kojeg je naslijedio video kameru, i oprema ga laserom za mjerenje poprečnih dimenzija kanala.

Novi Upuaut ulazi u gornje kanale kako bi ih istražio u cjelosti. Zbog strmog nagiba južni je kanal bio relativno čist, tako da ga robot uz manje teškoće uspješno savladava, snimajući i mjereći njegovu unutrašnjost.

No, sjeverni kanal zbog manjeg nagiba bio je neprelazna prepreka za malo čudo tehnike, jer su mu se na putu našle tisućljetne naslage pijeska i otpadnog materijala. Uporni istraživači se ne predaju, nego kanal probijaju nasilno čeličnom šipkom s gornjeg kraja. Malom robotu put je sada slobodan i on vrijedno dokumentira i sjeverni uzlaz k nebu. Nakon tisuća godina piramida opet slobodno diše, i to punim plućima zbog ventilacije postavljene u oslobođene kanale.

 

TREĆA KEOPSOVA MISIJA (ožujak 1993. g.)

 

Gantenbrink traži odgovor na ključno pitanje u istraživanju kanala: gdje završavaju donji kanali? Na temelju iskustava iz prethodne misije, on konstruira Upuauta-2, visoko specijaliziranog robota na gusjenicama, teškog šest kilograma i dugog trideset i sedam centimetara. Ovom će robotu pomagati drugi robot, tzv. "Penjač užetom", čija je uloga da smanji opterećenje Upuauta kontrolnim kabelom i da precizno mjeri kut pod kojim se penje kanal.

Smjestivši se u Kraljičinu odaju, Gantenbrink šalje svoje robote u pohod. Nailazi na brojne prepreke: nepredviđeni zavoji i promjene nagiba i dimenzija kanala, osjetljivost video opreme na prašinu te mnoge druge teškoće. Napredovanje u sjevernom donjem kanalu spriječeno je vrlo oštrim zavojem nesavladivim za robota, tako da se napori usmjeravaju na južni donji kanal. Istraživanja protječu u mukotrpnom i često sporom napredovanju kroz kanal, no usprkos svim problemima, Upuaut prodire sve dublje u vapnenačko ždrijelo.

Međutim, robot opet nailazi na ozbiljnu prepreku – šest centimetara visoku stepenicu na 53. metru kanala nastalu urušavanjem jednog kamenog bloka. Za robota visokog svega jedanaest centimetara to je gotovo nepremostiva prepreka. Ipak, nakon složenih preinaka na gusjenicama on je, uz manje teškoće, savladava.

Iznenada nastupa prva promjena u konstrukciji kanala – dosadašnji relativno grubo obrađeni tamniji vapnenački blokovi slabije kvalitete ustupaju mjesto fino obrađenim blokovima od vrlo kvalitetnog svjetlijeg vapnenca. Osim toga tu je i jedan zanimljiv nalaz: komad metala. Međutim, pravo uzbuđenje nastaje kad iz mraka kanala izroni kamena ploča, nijemi čuvar daljnjeg prolaza.

Prepreka je nazvana "vratima", premda bi po svojoj veličini mogla poslužiti tek za prolaz male životinje. Na kamenoj ploči "vrata" uočavaju se dva bakrena klina i dvije bijele kružne oznake na nosačima u kojima je uzbuđeni predstavnik egipatske arheološke zajednice prepoznao pečate starog Egipta. Vrata su zapravo veoma glatka kamena ploča od svijetlog vapnenca čiji donji rub ne priliježe potpuno uz pod kanala već postoji razmak od 5-7 milimetara. Isto tako ploča je šira od samog kanala za oko 5 milimetara, a njen gornji rub ulazi u svod kanala. Iako je pri izradi kanala korištena žbuka, ona nije prisutna na ploči i oko nje.

Što se tiče bakrenih klinova, možemo iznijeti kvalificirano mišljenje engleskog metalurga Hugha Tyrera: klinovi su doista bakreni ili brončani, stupanj korozije je normalan nakon perioda od više tisuća godina, dio lijevog klina odlomio se prirodno pošto je tijekom hladnog kovanja predmeta došlo do mikrofrakture koju je korozija uvećala uzrokujući odlamanje i, na kraju, tragovi udaranja na klinovima upućuju da su uvučeni kroz izbušene rupe u ploči i zatim udarcima čekića savijeni prema dolje pod 90°. Također kružni tragovi gipsa na klinovima i komadići gipsa nađeni niže u kanalu ukazuju na okrugle gipsane pečate, rijetke, ali prisutne u starom Egiptu. Sve ovo upućuje da su vrata pokretna i sada jedino preostaje da ih se pokrene.

I kad je na pomolu bilo moguće spektakularno otkriće, egipatska vlada njemačkom je inženjeru iznenada otkazala gostoprimstvo i on je bio primoran obustaviti svoj projekt. Uzalud traži razumijevanje egipatskih birokratskih struktura i nailazi na zid šutnje. Razočaran napušta Egipat i odlučuje se na samostalno objavljivanje rezultata u tisku, kršeći time stroge egipatske propise o arheološkim nalazima. Pada u nemilost egipatskih vlasti vidljivu kroz odbijanje dozvole za rad sve do današnjeg dana.

No vrijeme istječe jer se čuju glasovi o tajnim iskapanjima koja vode ka Gantenbrinkovim vratima. Hoće li Upuautu biti pružena prilika da otvori vrata ili će i ovu tajnu progutati ljudska pohlepa?

 

_____________

 

1 Upuaut – egipatski bog s glavom vuka ili šakala. Upuaut znači "onaj koji otvara put".

 

Robert Čokor

Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 31

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=2120310518