Upoznajte najmlađu osobu na Zemlji koja je napravila nuklearnu fuziju!

By Juba on 21/02/2012

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Io9 i Popsci

Taylor Wilson je napravio svoju prvu bombu kada je imao deset godina. Četiri godine kasnije on je postao 32 osoba na Zemlji koja je napravila operabilni reaktor za nuklearnu fuziju (Proces spajanja – fuzije – atomske jezgre iz dvije ili više atomskih jezgri u jednu težu, ovo se obično događa s oslobađanjem velike količine energije, fuzija je proces koji napaja zvijezde. Op. Ur.).

„Rekao bih da se netko kao Taylor rodi jednom u generaciji,“ izjavila Kristina Johnson, koja je srela Taylora kada ja radio za Zamjenika Ministra Energetike SAD-a. „On nije samo pametan dječak već je i cool i artikuliran. Mislim da je on najnevjerojatnije dijete koje sam ikada srela.“

Nakon što je pročitao Taylorov nevjerojatan profil, s tim se složio i Tom Clynes spisatelj popularne znanosti – iako bi epitet „pametan“ za Taylora mogao značiti omalovažavanje stoljeća.

Clynes smatra kako je Taylor nevjerojatno impresivan ako ne čak i savršeni genije.

Evo izvoda njegovog opisa Taylora:

„Propulzija“ kazao je devetogodišnji Taylor dok se šetao Svemirskim i Raketnim centrom u Jauntsvilleu u Alabami. „Samo želim vidjet dijelove raketne propulzije.“

Mlada žena je vodila grupu oko replike rakete Satrun V u prirodnoj veličini, takva vrsta raketa je odvela posade Apolla na Mjesec. Dok su prolazili kroz ispušnik rakete, Kenneth Willson je gledao svog oduševljenog sina, smatrao je kako mu je pao teret s pleća jer će nezasitan apetit njegova sina za znanjem u narednih par minuta napajati netko drugi.

Taylor s ocem, majkom i bratom.

Tada je Taylor digao ruku, ne da bi postavio pitanje već da bi dao odgovor. On zna koje gorivo služi za pokretanje ovih raketa. I želi to svima reći, kako je brzina povezana s potiskom, u kom je omjeru gorivo pomiješano i kako se stvara dinamika potiska rakete. Vodič ne može vjerovati svojim ušima i pomače se korak nazad prepuštajući govornicu deveto godišnjem dječaku, koji govori na način koji priliči kakvom doktoru znanosti, inteligentno, razgovijetno i veselo.

Dok je žena vodič otrčala po direktora centra kako bi mu pokazala tog dječaka Kenneth osjeća kako mu se teret ponovno svalio na ramena. On još uvije ne shavaća da njegovo nevjerojatno dijete voli „sasvim jednostavne“ stvari kao što je raketna znanost.

Taylor u laboratoriji garaži.

Ovo je bilo prije nego li je Taylor garažu svojih roditelja pretvorio u misteriozni laboratorij pun kamenja, metala i tekućina nevjerojatne moći. Prije toga je samo dobovao trenutke savršene epifanije o novim načinima kako može koristiti neke neutrone da bi riješio neke od najvećih nepoznanica današnjice: rak i nuklearni terorizam. Na koncu je izgradio reaktor za nuklearnu fuziju u kojoj se atomi plazme spajaju na temperaturi 500 milijuna stupnjeva, tako je kao 14-godišnjak postao najmlađa osoba na planeti koja je napravila nuklearnu fuziju.

Ovaj vitki dječak zablista kada počne govoriti o stvarima koje ga interesiraju i tada uopće ne nalikuje na dječaka. On većinu dana provodi razgovarajući o stvarima koje pravi, analizira sve što je napravio i što će napraviti, bez daha priča o nuklearnoj energiji kao da je to kakvo evanđelje. O svemu priča od teorije big banga do uvjerenja kako nas čeka nuklearni sukob među mnogim nacijama o razaranju i nuklearnoj zimi. Sve ga nuklearno interesira, od fizije i fuzije, Einsteina i Oppenheimera, Černobila i Fukušime, materije i anti-materije.

„Kako se to dogodilo?“ Kenneth i njegova žena Tiffany, su sebi postavili ovo pitanje mnoge pute. Kenneth radi u punionici Coca Cole, voli se skijati i igrati nogomet u slobodno vrijeme. Tiffany je instruktor yoge. „Nitko od nas ne zna ništa o znanosti,“ rekao je Kenneth.

Od početka je bilo jasno da će teško pratiti njihova starijeg sina i da će ga biti teško zadržati na zemlji. Isprva se zainteresirao za konstrukcije. Još kao četverogodišnjak, nije se želio igrati s igračkama već je upravljao prometom u ulici, kako ne bi bilo gužve na cesti. Za peti rođendan htio je napraviti dizalicu za gradnju kuća. No kada su mu takvu roditelji kupili u prodavaonici igračaka on je to smatrao provokacijom. „Ne vikao je, želim pravu dizalicu.“

Zahvaljujući očevom prijatelju koji je vlasnik građevinske tvrtke za rođendan su u vrtu montirali pravu građevinsku dizalicu od šest tona. Djeca s rođendanske zabave su se izmijenila za upravljačem dizalice, ostavljajući susjedstvo u čudu.

Nakon toga je Taylor počeo sastavljati i neke jako opasne stvari, roditelji su se bojali više od njega jer nisu znali da njihovo dijete zna o razornim moćima takvih naprava i sigurnosti vezano za njihovu konstrukciju i rastavljanje više od samih roditelja.

Kao 10-godišnjak, Taylor je memorizirao periodičnu tablicu kemijskih elemenata, zajedno s njihovom atomskom masom, rednim brojevima i temperaturi taljenja. Na dan zahvalanosti zatražio je uzorak krvi od cijele šire i uže rodbine kako ni od svih usporedio genetičke markere i kako bi napravio neke komparativne genetičke eksperimente. Laboratoriju je napravio u bakinoj garaži.

Slijedeće ljeto je pozvao sve u vrt obiteljske kuće kao bi im demostrirao rad svoje jednostavne „bombe“ nakon što je pred predstavljenom publikom okinuo bombu, nad njihim vrtom se napravila prava dimna gljiva koja je nalikovala dimnoj gljivi koja nastaje nakon eksplozije atomskih bombi, iako je ova bomba bila napravljena od kalij nitrata uzbunila je cijelo šire susjedstvo dok su prestravljeni ljudi istrčavali uz kuća.

Taylor ima jednu od najskupljih i najvećih privatnih zbirki radioaktivnih materijala koje je sam skupio po prirodi.

Za jedanaesti rođendan Taylor je od bake dobio knjigu „A Million“ od Kena Silversteina, o dječaku koji je pokušao napraviti svakakve izume, u dvorišnoj šupi. Taylor je bio toliko oduševljen pričom da se nakon toga počeo iznimno interesirati za najteže elemente iz periodične tablice kemijskih elemenata, smatrajući radioaktivnost izazovom koji mora naučiti. Nakon svega prije nego li je napravio svoj prvi reaktor za nuklearnu fuziju, rekao je slijedeće: „Pogreška dječaka u knjizi koju mi je dala bila je ta da je on samo pokušavao napraviti sve te stvari, ja sam s druge strane sasvim siguran da ja mogu napraviti što odlučim napraviti.“

Taylor je kao 12-godišnjak krenuo na Sveučilište Davidson, a u laboratoriji Phaneuf je dobio svoje vlastito mjesto za ekserimentiranje, na sveučilištu prati više od dvadeset predmeta povezanih s tehničkim znanostima, tada je i došao na ideju o fuzijskom reaktoru.

Taylor će svakome rado nacrtati i predstaviti nacrt njegovog reaktora za nuklearnu fuziju.

Malo prije 14 rođendana je u svoju novo-konstruiranu mašinu stavio gorivo od deuterija, kada je pokrenuo, zabilježio je pojavu neutrona, i tako je ostvario svoje obećanje da će napraviti fuzijski reaktor.

Nakon toga je stvorio uređaj za otkrivanje bombi koje je predstavio Ministarstvu Domovinske sigurnosti, osoblje ministarstva je jednostavno rečeno ostalo bez teksta jer je Taylorov izum bio puno jednostavniji za izgradnju, jeftiniji i daleko učinkovitiji od bilo kojeg modela detektora bombi do sada poznatog.

Kada je predstavljao svoj reaktor od nehrđajućeg čelika za nuklearnu fuziju u laboratoriji Phaneuf, Taylor je prisutnima jednostavno rekao: „Evo ga rođenje zvijezde.“

http://matrixworld-hr.com/2012/02/21/upoznajte-najmladu-osobu-na-zemlji-koja-je-napravila-nuklearnu-fuziju/#more-10548