Mark Boyle

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Hranu, koju je poslužio u napuštenoj zgradi, sastavljenu od ostataka ili viškova, prikupio je u restoranima, supermarketima i voćarnama. Gosti su imali priliku uživati u veganskim jelima od riže, umacima i currijima koje je pripremilo 50-ak dobrovoljaca, a uz jelo su servirana i organska piva koja sam radi.

Diplomirani ekonomist već duže vrijeme živi na rubu društva. Ističe da je umoran od konzumerizma, a vjeruje da je donio najbolju odluku u životu.

Od kako vodi nov način života ovaj tridesetogodišnjak hrani se povrćem koje sam uzgaja, bobicama koje nalazi u prirodi i ostacima hrane te viškom iz restorana i supermarketa. Zubnu pastu radi sam od mješavine na bazi komorača, a kao toalet papir koristi stare novine.

- Ljudi me često pitaju nedostaje li mi moj prijašnji život. Zašto bi mi nedostajali stres, prometna gužva i gomila računa koje treba platiti - kaže on dodajući da se nakon što je iskusio život bez novca više nikada neće vratiti starom životu.

Boyle ipak priznaje da ga je novi način života stajao ljubavne veze jer ga je napustila djevojka koja nije imala razumijevanja za njegovu odluku. No uvjeren je da će upoznati novu koja će prihvatiti njegov nekonzumeristički stil života.

Boyle u svojoj kamp kućici ima solarni laptop na kojem piše blog o preživljavanju bez novca. Dok ga jedni prozivaju i kritiziraju, drugi ga hvale i pružaju mu podršku, a stižu mu i bračne ponude. Napisao je i knjigu o svom novom životnom iskustvu, međutim, kaže kako ne zna što bi s novcem koji bi mu mogla donijeti.

- Što da napravim s tim novcem. Da ga poklonim? Da otvorim račun u banci? Samo razmišljanje o tome za mene je već stresno – kaže britanski 'freeconomist'.

O sličnom pothvatu progovorio je u svojoj knjizi 'Walden, ili život u šumi', američki pisac transcendentalist Henry David Thoreau. Književnik je sredinom 19. stoljeća odlučio sam izgraditi nastambu u šumi nedaleko od Walden Ponda i živjeti u njoj što jednostavnije i neovisnije o društvu. U kolibi je proveo dvije godine i dva mjeseca i potrošio oko 28 dolara.

Nenad Jarić Dauernhauer

www.jutarnji.hr