U ovoj samotnoj, mirnoj sobi još jučer je sjedila žena koju sam volio.

Na ove meke, ružičaste jastuke svoju lijepu glavu je stavljala, iz ove kristalne čaše je lagano pila vino pomiješano s miomirisima.

Sve to bijaše još jučer, a prošlost je samo san što se ne vraća. Danas je žena koju sam volio otišla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava.

Tragovi prstiju žene koju sam volio još uvijek su vidljivi na mome ogledalu, miris njenog daha još uvijek mi je u odjeći, još uvijek iz kutova moje kuće odjek njenog glasa ne iščezava. Ali ona - žena koju sam volio - otišla je u daleko mjesto što se zove mjestom odlazaka i pokoja. Tragovi njenih prstiju, miris njenog daha i sjena njenog duha u ovoj će sobi ostati sve do jutra, kada ću raskriliti prozore valovima vjetra da odnesu sve što je ostavila ta lijepa čarobnica.

Slika žene koju sam volio još je obješena pored moje postelje, ljubavna pisma koja mi je slala još su u srebrnoj kutiji ukrašenoj draguljima i koraljima, zlatno pramenje kose koje mi je u spomen darovala još je u svili natopljenoj mošusom i tamjanom. Sve će to ostati na svome mjestu do jutra, a kad jutro osvane raskrilit ću prozore vjetrovima da ih odnesu u tamu ništavila, gdje samo nemušti mir obitava.

Žena koju sam volio nalik je ženama koje ste vi, mladići, voljeli. To je čudesno stvorenje koje bogovi sazdaše od golubičije krotkosti, zmijske nepouzdanosti, paunove gordosti, vučje zlobe, od ljepote bijele ruže, strahote mrkle noći, od šake pepela i pregršti morske pjene.

Ženu koju sam volio poznavao sam u djetinjstvu, za njom sam trčkarao po poljima, za odjeću je držao na ulicama.

Poznavao sam je u doba djevojaštva; gledao odraz njenog lica u svetim i drugim knjigama, promatrao linije njenog stasa u oblacima i slušao poj njenoga glasa što se nadmeće sa žuborom potoka.

Poznavao sam je u zrelome dobu, s njom razgovarao, savjete od nje tražio i primicao joj se žaleći se na bol srca, kazujući joj tajne svoje duše.

Sve to bijaše još jučer, a prošlost je samo san što se ne vraća. Danas je ta žena otišla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava.

Život je ime žene koju sam volio.

Jer život je žena, lijepa čarobnica što nam srca očarava, što nam duše mami, što nas obećanjima zatrpava. Ako u tome ustraje, strpljenje u nama ubija, a ako nas usliša, u nama dosadu izaziva.

Život je žena što se kupa u suzama svojih zaljubljenika i što se ukrašava krvlju svojih žrtava.

Život je žena što se odijeva bijelim danima obrubljenim crnim noćima.

Život je žena-preljubnica, ali je prelijepa; tko njenu preljubu nije iskusio, njenu ljepotu je omrznuo.