Unutrašnjost dubrovačke Katedrale godine 1950.

dum Pavo Poša (1900.–1980.)

Unutrašnjost stolne crkve Gospe Velike prostorno se sastoji od prezbiterija, središnje glavne lađe, južne i sjeverne pobočne lađe i poprečne lađe.

Prezbiterij je odijeljen od glavne lađe elegantno izrađenom mramornom kolonadom. Ploština prezbiterija iznosi 92 m^{2. Iz prezbiterija se s južne (desne) strane ulazi u Relikvijarij, a sa sjeverne (vis-a-vis) nalazi se ulaz u sakristiju.}

U sredini prezbiterija glavni je oltar. Menza počiva na trostepeničnom mramornom podiju, a ima oblik trapeza.

Iznad menze uzdiže se mramorni tabernakul, krasno i precizno izrađen. Vrata su mu obložena srebrnim reljefom Isusa, Dobrog pastira s izgubljenom ovčicom o vratu. S jedne i s druge strane tabernakula protežu se po tri mramorne stepenice za svijećnjak i ostali oltarni ukras.

Iza glavnog oltara je elegantni kor sav od orahova drva s 22 sjedišta. Na strani Evanđelja [južno] svršava s biskupskim tronom koji je u doba Republike bio kneževo prijestolje. Drvo za kor darovao je biskup Jedrlinić, a izradio ga je mađarski umjetnik Danijel Szabo godine 1867. Stajao je 1900 forinta.

U sredini nad korom diže se neorenesansni mramorni spomenik, podignut godine 1913., u podobi oltara s trokutnim zabati kojega podupiru četiri korintska stupa. U sredini ovog spomenika nalazi se velika uljana slika na platnu Uznesenje blažene Djevice Marije, lijevo gore arkanđeo Gabrijel, desno gore Gospa izriče anđelu: Neka mi bude, lijevo dolje sv. Vlaho i sv. Lazar, a desno dolje sv. Nikola i sv. Benedikt.

Središnja glavna lađa proteže se od glavnih vrata crkve do kolonade prezbiterija. Duga je 26,6 m, a široka 8,4 m. Zaprema 223 m2 slobodna prostora. Oslanja se na osam čvrstih pilova s kapitelima što u atičkom, što u korintskom slogu, a poviše kapitela unaokolo krune je velika korniža s prozorima i svodom. Po tri pila na svakoj strani kvadratnog su oblika s rasječenim uglovima, a u promjeru mjere 1,3 m. Dva pila, najbliža prezbiteriju, po jedan na svakoj strani, istoga su oblika, ali gotovo dvostruka opsega; promjer im u kvadratu iznosi 2,2 x 2,2 m. Na ovim dvjema pilovima oslanja se istočna polovina kupole dok se njezina zapadna polovina oslanja na uglovima zidova sakristije i relikvijara, tamo gdje mramorna kolonada dijeli glavnu lađu od prezbiterija.

Uz jugozapadni pilon koji podupire kupolu, oslanja se propovjedaonica. Čitava je od orahova drva. Predstavlja osobitu preciznost rezbarske plastike i vrijedno ostvarenje neorenesanoga kiparstva u Dubrovniku. Djelo je korčulanskog kipara Marina Radice. Postavljena je godine 1897. na poticaj biskupa Josipa Marčelića i ondašnjega katedralnog crkovinara, uglednoga dubrovačkog građanina dr. Ernesta Katića starijeg, hrvatskog podnačelnika grada Dubrovnika od srpnja 1898. do smrti 1905.

Propovjedaonicu lijevom rukom „podupire“ anđeo visok 130 cm. Do podija propovjedaonice, na visinu od 250 cm, vodi 11 skalina visokih po 23 cm. Brana propovjedaonice unaokolo sastoji se od šest ploha, dok prostor ostalih dvaju ploha osmerokutnog oblika zaprema prilaz na propovjedaonicu i strana pilona na kojem je ista oslonjena. U plohama (90x44 cm) urezane su niše: u tri su izrađeni simboli Isusove muke, a u tri en face: sv. Augustin, sv. Petar i sv. Ivan Zlatousti u sjedećem stavu. Brana je s vanjske strane visoka 130 cm, a s unutarnje 90 cm. U pozadini podija uz pilon se uzdiže pozadinski „stup“ propovjedaonice visok 280 cm, na kojem je urezan grb blagopokojnog biskupa Marčelića.

Nad propovjedaonicom lebdi krasna orahova nebnica istoga osmerokutnog oblika kao što je propovjedaonica. Na nebnici en face nalazi se među dvjema školjkastim ukrasima ženski lik u sjedećem stavu s križem (alegorija vjere, 63x31 cm). Na donjoj strani nebnice izrezbaren je reljef golubice Duha Svetoga. Čitava propovjedaonica visoka je s kipom vjere na nebnici usve 5,8 metara.

Za propovjedaonicu je isplaćeno Marinu Radici 2.230 fiorina.

Južna pobočna lađa duga je 26,6 m, a široka 3,7 m. Zaprema 98 m2 slobodna prostora. U ovoj lađi u pravcu južnoga zida crkve nalaze se od zida Relikvijara do zida fasade crkve:

1. oltar sv. Ivana Nepomuka

2. prostor uzlaza i izlaza kroz južna pobočna vrata crkve

3. kapela s oltarom blažene Gospe od Porata

4. kapela s oltarom bokokotorskih mučenika sv. Petra, Lovrijenca i Andrije, na kojem je u novije doba postavljen kip Srca Isusova, a na pobočnim zidovima lijevo kip sv. Ane, a desno sv. Katarine Aleksandrijske, oba kipara Radice.

5. kapela s krstionicom.

Sjeverna pobočna lađa proteže se od fasadnoga zida crkve do zida Sakristije, a istih je dimenzija kao južna (duga 26,6 m, široka 3,7 m, površine 98 m2). U ovoj lađi redaju se oltari i kapele u posvemašnoj simetričnosti s onima južne pobočne lađe:

1. oltar sv. Bernarda

2. prostor uzlaza i izlaza kroz sjeverna pobočna vrata crkve

3. kapela s oltarom svetoga Križa

4. kapela s oltarom Marijina Navještenja na kojem je u novije doba postavljen kip sv. Terezije Maloga Isusa koju puk uvelike štuje

5. „kapela“ sa spomenkrižem.

U zadnjem prostoru sjeverne pobočne lađe koja zaprema 16 m2, a vis-a-vis je baptisteriju, nalazi se veliki spomenkriž. Podignut je u Spasiteljevu čast na početku XX. stoljeća. Na križ je natpis: CHRISTUS DEUS HOMO MCM. VIVIT REGNAT IMPERAT MCMI. [Krist Bogočovjek 1900. Neka živi, neka kraljuje, neka vlada! 1901.].

Križ se oslanja na lijepom postamentu između dva krupna kandelabra. Čitav spomenik je od mramora, a izrađen je po nacrtu domaćeg risača prof. Balda Kosića. Za spomenkriž isplaćeno je Pavlu Biliniću iz Splita 4.680 kruna. Pred spomenikom je mramorna ograda s gvozdenim vratima.

rektor dubrovačke Katedrale 1950. do 1965.

S ove su propovjedaonice redovito propovijedali biskupi Josip Marčelić, Vlaho Barbić, Josip Marija Carević, Pavao Butorac i Ivo Gugić, a to je 3. veljače 1941. učinio i bl. Alojzije Stepinac. Promemorijom Komisije za uređenje Svetišta od 28. svibnja 1986. bio je predviđen povratak propovjedaonice, ali do danas nije ostvaren.

^{www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf}