Umjetnost Sadašnjeg Trenutka: U Šest Koraka do Življenja u Trenutku

Živimo u doba rastresenosti. Pa ipak, jedan od najvećih životnih paradoksa je da vaša najsvjetlija budućnost ovisi o vašoj sposobnosti da obratite pažnju na ono što se događa upravo sada.

Autor: Jay Dixit


Vi Niste vaše Misli

   Život se odvija u sadašnjosti. A koliko samo često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipamo dragocjene sekunde našeg života kad brinemo o budućnosti i razmišljamo o tome što je bilo u prošlosti. "Živimo u svijetu koji uvelike doprinosi našoj mentalnoj razjedinjenosti, raspršenju, neusklađenosti sa svijetom", kaže budistički učenjak B. Alan Wallace. Uvijek smo nečim zauzeti, i dopuštamo si premalo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.
    Kada smo na poslu, sanjarimo o tome da smo na odmoru; na odmoru, brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Zamaramo se opsesivnim sjećanjima iz prošlosti ili se uzrujavamo s onim što će se dogoditi, ili neće, u budućnosti. Ne cijenimo sadašnjost jer naši "majmunski umovi", kako ih zovu budisti, skaču od jedne misli na drugu - kao majmuni koji se vješaju od stabla do stabla.
    Većina ljudi ne razmišlja svjesno. Umjesto toga, misli kontroliraju nas. "Uobičajene misli prolaze kroz naš um kao zaglušujući slap", piše Jon Kabat-Zinn, biomedicinski znanstvenik koji je uveo pojam meditacije u mainstream medicinu. U cilju da zadobijemo više kontrole nad našim umovima i našim životima, da pronađemo taj osjećaj ravnoteže koji nam izmiče, moramo na trenutak iskoračiti iz bujice, napraviti stanku, i, kako kaže Kabat-Zinn, "odmoriti se u tišini - prestati činiti i usredotočiti se na samo bivanje. "
    Trebamo živjeti više u ovom trenutku. Življenje u trenutku – pomnost - je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete. Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.
    Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak. Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.
   Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom. Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.
   Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.
   "Svatko se slaže da je važno živjeti u trenutku, ali problem je kako", kaže Ellen Langer, psihologinja na Harvardu i autorica knjige 'Mindlessness'. "Kad ljudi nisu u trenutku, oni nisu tamo da bi znali da oni nisu tamo." Da bi se prevazišao ovaj refleks smetenosti i probudilo iskustvo sadašnjosti potrebna je ustrajnost i vježba.

    Živjeti u trenutku uključuje dubok paradoks: ne možete se služiti njegovim prednostima. To je zato što očekivanje nagrade pokreće razmišljanje orijentirano prema budućnosti, koje ruši cijeli proces. Umjesto toga, samo treba vjerovati da će nagrade doći. Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti - i u korijenu svakog je paradoks. Ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete. Evo i nekoliko trikova koji bi vam u tome mogli pomoći.


1: Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj (ne-samosvijest).

    Nikad se nisam osjećao ugodno na plesnom podiju. Moj pokreti mi se čine čudni. Čini mi se da me ljudi osuđuju. Ja nikad ne znam što bih učinio s rukama. Želim se opustiti, ali ne mogu, jer znam da sam izgledam smiješno.
   "Otpustite se, nitko vas ne promatra," ljudi uvijek kažu. "Svatko je previše zauzet brinući se o sebi." Pa zašto onda uvijek sljedećeg dana ismijavaju moje plesne korake?
    Plesni svijet ima izraz za ljude poput mene: "apsolutni početnik." To je razlog zašto je moja učiteljica plesa, Jessica Hayden, vlasnica plesnog studija Shockra na Manhattanu, počela učenje tako da me je posjela na klupu i pustila da mi stopala lupkaju ritam po podu, dok je Jay-Z svirao u pozadini. Proveli smo ostatak sata radeći "izolacije"- pokrečući samo naša ramena, rebra, ili bokove - gradeći "svijest o tijelu."
    Ali čak i važnije nego svijest o tijelu, kaže J. Hayden, je svjesnost sadašnjeg trenutka. "Budite baš ovdje baš sada!" govorila bi ona. "Samo se opustite i prepustite ovom trenutku."

    To je prvi paradoks života u trenutku: Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim – trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati - fokusiranje na vašu zabrinutost teži povećanju tjeskobe. "Kada kažem, 'budite ovdje sa mnom sada', ne mislim da mislima odlutate ili da previše mozgate o tome - umjesto toga, slijedite moje energije, moje kretanje", kaže Hayden. "Fokusirajte se manje na to što se događa u vašem umu i više na ono što se događa u sobi, manje na vaše mentalno brbljanje, a više na sebe kao dio nečega". Da bi se bilo najviše nalik sebi, trebalo mi je da se usredotočim na stvari izvan sebe, poput glazbe ili ljudi oko mene.
    'Pomnost zamagljuje granicu između sebe i drugih', objašnjava Michael Kernis, psiholog na Sveučilištu Georgia. "Kad su pomni, veća je vjerojatno da će se ljudi doživjeti kao dio čovječanstva, kao dio većeg svemira." To je razlog zašto vrlo pomni ljudi, kao naprimjer budistički redovnici govore o bivanju "jednoga sa svime".
    Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i potcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno, objašnjavaju Richard Ryan i K.W. Brown sa Sveučilišta Rochester. Kad se usredotočite na svoje neposredno iskustvo bez da mu pridajete samopuzdanje, neugodni događaji kao što je društveno odbacivanje - ili ismijavanje vašeg plesa od strane vaših tzv. prijatelja izgledaju manje opasni.
    Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. "Biti prisutan u sadašnjosti oduzima nešto od tog samovrednovanja i gubljenja u vlastitom umu – a um je mjesto gdje pravimo krive procjene koje nam kasnije dođu glave", kaže Stephen Schueller, psiholog na pensilvanijskom Sveučilištu. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo (o)pustiti.


2: Da biste izbjegli brinuti se o budućnosti, usredotočite se na sadašnjost (savoring).

    U svojim memoarima 'Eat, Pray, Love' Elizabeth Gilbert piše o prijateljici koja, kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: "Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!" "Potrebne su sve moje snage uvjeravanja", piše Gilbert, "da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje."
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->

    Često smo na takav način zarobljeni u mislima o budućnosti ili prošlosti da zaboravljamo iskusiti, a kamoli uživati, u onome što se događa upravo sada. Pijući kavu mislimo: "Nije dobra kao ona od prošlog tjedna" Kad jedemo keks mislimo: "Nadam se da mi neće ponestati keksa."
    Umjesto toga, uživajte u onome što radite u sadašnjem trenutku - ono što psiholozi nazivaju savoring (eng. uživanje u okusu hrane; uživanje u trenutnom osjećaju-prim.prev.)."To može biti jedenje omiljene hrane, tuširanje, ili izležavanje na suncu. 'Možete uživati u trenutku kada uživate u glazbi", objašnjava Sonja Lyubomirsky, psiholog na kalifornijskom sveučilištu Riverside i autorica knjige 'The How of Hapiness'. "Obično to uključuje vaša osjetila."

    Kada su ispitanici u Schuellerovoj studiji uzeli nekoliko minuta svaki dan da aktivno uživaju u nečemu što su obično radili 'na brzinu' – jedenje obroka, pijenje čaja, pješačenje do autobusne stanice - počeli su doživljavati više radosti, sreće, i ostalih pozitivnih emocija, a manje depresivnih simptoma.

   Zašto življenje u trenutku ne čini ljude sretnijima - ne samo u trenutku kad se čokolada rastapa na našem jeziku – već dugotrajno? Zato jer se većina negativnih misli odnosi na prošlost ili budućnost. Kao što je Mark Twain rekao, "Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila." Posebna karakteristika depresije i anksioznosti je iščekivanje nesreće - briga o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Zabrinutost, u svojoj osnovi, znači razmišljanje o budućnosti, no ako podignete sebe u svjesnost sadašnjeg trenutka, brige se tope.
   Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti. I opet, ako se usredotočite na sadašnjost, preispitivanje prestaje. Proces savoring-a vas tjera u sadašnjost, tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje.


3: Ako želite budućnost sa svojim značajnim drugima, uselite se u sadašnjost (dišite).

   Živjeti svjesno uz naglašenu budnost ima snažan utjecaj na međuljudske odnose. Pomnost zapravo zaštićuje ljude od agresivnih impulsa, kažu Whitney Heppner i Michael Kernis na Sveučilištu Georgia. U studiji koju su proveli, svakoj promatranoj osobi bilo je rečeno da su drugi ispitanici formirali grupu – u kojoj su glasovali o tome da li bi joj se promatrana osoba mogla pridružiti. Pet minuta kasnije, eksperimentator je objavio rezultate – ili je ispitanik dobio najmanji broj glasova i bio odbijen ili je bio prihvaćen. Prije samog testiranja, polovica ispitanika je  podvrgnuta vježbi u pomnosti u kojoj je svaki polako jeo grožđicu, uživajući polako u njenom okusu i obliku i fokusiranju na svaki osjećaj jedenja grožđice.
   Kasnije, u sklopu onoga što su mislili da je odvojeni eksperiment, ispitanici su imali priliku iskazati bolnu eksploziju vikanja prema drugoj osobi. Među ispitanicima koji nisu jeli grožđice, oni kojima je bilo rečeno da ih je odbila grupa postali su agresivni prema drugima, iskazujući duge i bolne uzvike, bez provokacija. Načeti društvenim odbacivanjem, istresli su se na druge ljude.
   No, onima koji su jeli grožđice, nije bilo važno da li su bili odbijeni ili prihvaćeni. Bili su smireni i opirali su se nanošenju bola drugima, baš poput onih koji su bili prihvaćeni od grupe.

   Kako vas bivanje u trenutku čini manje agresivna? "Pomnost smanjuje angažman ega", objašnjava Kernis. "Tako je manje vjerojatno da će ljudi povezati svoje samopoštovanje s događajima i više vjerojatno da će se događaji vidjeti u pravoj, trenutnoj vrijednosti." Pomnost također tjera ljude da se osjećaju više povezani s drugim ljudima – to je taj empatični osjećaj "jednog sa svemirom."
   Pomnost potiče svijest o tome kako se interpretira i reagira na ono što se događa u vašem umu. To povećava razmak između emocionalnog impulsa i reakcije, čime ćete moći učiniti ono što budisti zovu prepoznavanje iskre koja prethodi plamenu. Fokusiranje na sadašnjost ponovno uključuje vaš um tako da možete odgovoriti promišljeno, a ne automatski. Umjesto izletavanja u srdžbi, povlačenja u strahu, ili bezumnog ugađanja prolaznoj žudnji, dobivate priliku reći za sebe: "Ovo je emocija koju osjećam. Kako bih trebao odgovoriti?"
   Pomnost povećava samokontrolu; kad vas ne smetaju prijetnje na vaše samopoštovanje, bolje ste u mogućnosti regulirati svoje ponašanje. To je druga ironija: Više prebivanja u vlastitom umu ima snažan učinak na vaše interakcije s drugim ljudima.

   Naravno, kad 'zaiskri' u odnosima s vašim značajnim drugima, nije baš praktično iskrasti se van i uživati u grožđicama. No, postoji jednostavna vježba koju možete raditi bilo gdje, bilo kada - vježba koja potiče pomnost: Disanje. Ne postoji bolji način da se dovedete u sadašnji trenutak nego da se usredotočite na svoje disanje. Time što stavljate vašu svjesnost u ono što se događa upravo sada, sami sebe gurate u sadašnji trenutak. Usredotočenost na dah je za mnoge omiljeni način okretanju prema sadašnjosti - ne zato jer dah ima nekakve čarobne moći, već zato što je uvijek tu uz vas.


4: Da bi iskoristili vrijeme na najbolji način, izgubite osjećaj prolaza vremena (flow).

   Možda najpotpuniji način života u trenutku je stanje potpune obuzetosti nečim koje psiholozi nazivaju flow (eng. protok, tok, tijek, prim.prev.). Flow se događa kada ste tako zadubljeni u određenu aktivnost da gubite pojam o svemu što se događa oko vas. Flow utjelovljuje prividni paradoks: Kako možete živjeti u trenutku, ako niste ni svjesni trenutka? Dubina angažmana vas snažno upija, držeći pozornost tako usredotočenu da nikakvo ometanje ne može prodrijeti. Toliko snažno se usredotočujete  na ono što radite da niste svjesni prolaska vremena. Sati prolaze, a da vi to uopće ne primjećujete.

   Flow je teško dostižno stanje. Kao i kod zaljubljenosti ili spavanja, ne možete samo tako ući u njega - sve što možete učiniti je postaviti pozornicu, stvorivši optimalne uvjete da se ono dogodi.
   Prvi uvjet za flow je postaviti cilj koji je izazov, ali ne i neostvariv - nešto zbog čega morate rasporediti svoje resurse i namučiti se da bi to postigli. Zadatak bi trebao biti usklađen s vašim mogućnostima – ne tako težak da osjetite stres, ali niti tako jednostavan da ćete vam biti dosadno. Kada ste u protoku (flow-u), svi cilindri vašeg motora rade da bi odgovorili na izazov.
  Da biste postavili pozornicu za flow, ciljevi trebaju biti jasno definirani, tako da ćete uvijek znati svoj sljedeći korak. "To može biti sviranje sljedećeg takta glazbe u notnom zapisu, ili nalaženje sljedećeg uporišta ako alpinist, ili okretanje sljedeće stranice, ako čitamo dobar roman", kaže Mihaly Csikszentmihalyi, psiholog koji je prvi definirao koncept flow-a. "U isto vrijeme, vi na neki način predviđate."
   Isto tako, treba postaviti zadatak na takav način da primite izravne i neposredne povratne informacije; sa svojim očitim uspjesima i neuspjesima, vi neprimjetno možete prilagoditi svoje ponašanje. Penjač na planini odmah zna da li ima siguran oslonac; pijanist odmah zna kada je odsvirao pogrešnu notu.

   Što se više sužuje vaša pažnja, vaša samosvijest isparava. Osjećate se kao da se vaša svijest stapa s aktivnošću koju obavljate. Možete osjetiti osjećaj osobnog majstorstva nad situacijom, a aktivnost je sama po sebi nagrađena jer, iako je zadatak težak, osjećamo kao da djelujemo bez ikakvog napora.


5: Ako vas nešto vas muči, posvetiti se tome je bolje, nego to zanemarivati (prihvaćanje).

   Svi imamo teškoće u našim životima, bilo da je u pitanju bivša ljubav do koje nam je još stalo, buka pneumatske bušilice s ulice, ili iznenadni val tjeskobe netom prije govora kojeg trebamo održati. Ako im dozvolimo, uzroci iritacija nas odvraćaju od uživanja u životu. Paradoksalno, očigledno rješenje problema - fokusiranje na problem u cilju borbe protiv njega, te nadvladanje problema - često čini još gore, tvrdi Stephen Hayes, psiholog na Sveučilištu u Nevadi.

   Kad ga suočimo s boli, um posjeduje prirodnu sklonost da je izbjegne - odupirajući se neugodnim mislima, osjećajima i senzacijama. Kad se suočimo s gubitkom ljubavi, na primjer, borimo se s osjećajima 'slomljenog srca'. Kako bivamo starijima, grozničavo radimo na tome da povratimo našu mladost. Kada sjedimo u zubarskoj stolici čekajući bolno vađenje zuba, želimo biti bilo gdje nego tamo. No u mnogim slučajevima, negativni osjećaji i situacije ne mogu se izbjeći – odupirati im se samo povećava bol.
   Problem je što nemamo samo primarne emocije, nego i sekundarne - emocije o drugim emocijama. Nađemo se u stresnoj situaciji, a zatim mislimo, "Voljela bih da nisam toliko pod stresom." Primarna emocija je stres zbog opterećenja na poslu. Sekundarna emocija je osjećaj, "Mrzim što sam pod stresom."
   Ne mora biti tako. Rješenje je prihvaćanje - pustiti osjećaju neka bude tu. To jest, biti otvoren načinu na koji stvari jesu u svakom trenutku - ne pokušavajući manipulirati ili promijeniti iskustvo, bez da ga osuđujemo, zadržavamo, ili odbacujemo. Sadašnji trenutak može biti samo takav kakav je. Težnja da ga promijenimo samo frustrira i iscrpljuje. Prihvaćanje vas oslobađa ove nepotrebne dodatne patnje.
   Pretpostavimo da ste upravo prekinuli s vašom djevojkom ili mladićem, slomljena ste srca, preplavljuju vas osjećaji tuge i čežnje. Možete se pokušati boriti protiv tih osjećaja, otprilike govoreći: "Mrzim što se ovako osjećam; moram se nekako riješiti ovih osjećaja." No, fokusirajući se na bol - tužni ste zbog toga što ste tužni - samo produžujete svoju tugu. Činite si uslugu prihvaćajući svoje osjećaje, ako umjesto toga kažete sebi: "Upravo sam doživio prekid. Osjećaji gubitka su normalni i prirodni. U redu je da se osjećam ovako."

   Prihvaćanje neugodnih osjećaja ne znači da nemate ciljeve za budućnost. To samo znači da ćete prihvatiti da su neke stvari izvan vaše kontrole. Tuga, stres, bol ili ljutnja postoje, bez obzira sviđalo se to vama ili ne. Bolje je prihvatiti osjećaje takve kakvi jesu.
   Prihvaćanje isto tako ne znači da vam se mora sviđati ono što se događa. "Prihvaćanje sadašnjeg trenutka nema nikakve veze s rezignacijom", piše Kabat-Zinn. "Prihvaćanje vam ne govori što treba učiniti. Što se događa sljedeće, što izaberete učiniti; to mora doći iz vašeg razumijevanja ovog trenutka."
   Ako osjećate tjeskobu, na primjer, možete prihvatiti osjećaj, označiti ga kao tjeskobu - tada obratite pozornost na nešto drugo umjesto toga. Možete promatrati svoje misli, percepcije i emocije koje prolaze kroz vaš um ne bivajući uvučeni u njih. Misli su samo misli. Ne morate im vjerovati i ne morate raditi ono što vam one kažu.


6: Znaj da ne znaš (angažman).

   Vjerojatno ste doživjeli iskustvo vožnje autocestom prilikom koje odjednom shvatite da ste bez svjesnog sjećanja o prethodnih 15 minuta vožnje. Možda ste čak i propustili svoj izlaz. Vi ste jednostavno 'odlutali'; bili ste negdje drugdje i, kao da ste se iznenada probudili za volanom. Ili vam se možda to događa kada čitate knjigu: "Znam da sam pročitao ovu stranicu, ali nemam pojma što je pisalo."

   Ovi 'autopilot' trenuci su ono što Ellen Langer s Harvardskog Sveučilišta zove bez-svjesnost (eng. izraz mindlessness je novoizmišljena riječ; u slobodnom prijevodu neprisutnost uma, ne-umnost, ne-pomnost, ne-svjesnost, op.prev.) - vrijeme kad ste toliko zadubljeni u svoje misli da niste svjesni svojeg sadašnjeg iskustva. Kao rezultat toga, život prolazi kraj vas bez da ste toga svjesni. Najbolji način da se izbjegnu takva pomračenja svijesti, kaže Langer, je razviti naviku primjećivanja uvijek novih stvari - u kojoj god situaciji se nalazili. Taj proces stvara angažman u sadašnjem trenutku i otvara niz drugih pogodnosti. Uočavanje novih stvari nepogrešivo vas postavlja u ovdje i sada.

   Postajemo bezsvjesni, Langer objašnjava, jer jednom kad mislimo da znamo nešto, prestajemo obraćati pozornost na to. Prolazimo svoj put na posao svakog jutra kao zamagljen jer smo istim putem prošli stotinu puta prije. Ali ako pogledamo svijet sa svježim očima, vidimo da je svaki put skoro sve drugačije  - svjetla na zgradama, lica ljudi, čak i naše senzacije i osjećaji koje doživljavamo na putu. Primjećivanje novih stvari obogaćuje svaki trenutak sa novom, svježom kakvoćom. Ovo se ponekad naziva "početnički um."
   Stjecanjem navike uočavanja novih stvari, kaže Langer, mi prepoznajemo da se svijet zapravo stalno mijenja. Mi u stvari ne znamo kakav će okus imati današnji espresso ili kako će se današnji put na posao promijeniti - ili barem nismo sigurni u to.

   Orkestar glazbenika koji dobije zadatak da svoju glazbu ovaj put izvede na drukčiji način ne samo da uživa u svojoj izvedbi, nego publika zapravo preferira ovakve izvedbe. "Kada smo u ovom trenutku, čineći ga novim, to ostavlja otisak u glazbi koju sviramo, u djelima koje pišemo, u umjetnosti koju stvaramo, u svemu što radimo", kaže Langer. "Jednom kad shvatite da ne znate stvari koje ste oduvijek uzimali zdravo za gotovo, izaći ćete van iz svoje kuće potpuno drugačije. Tada to postaje avantura u primjećivanju - što više primjećujete, to više vidite." I osjećate više uzbuđenja.


Nemojte Samo Nešto Raditi, Sjednite Tamo

    Za živjeti potpuno pomnjiv život potrebno je mnogo truda. Ali sama pomnost je lagana. "Ljudi si postave za cilj biti pomni sljedećih 20 minuta ili dva tjedna, pa onda misle da je pomnost teška zato jer imaju krivi kriterij," kaže Jay Winner, kalifornijski obiteljski liječnik i autor knjige 'Take the Stress Out of Your Life'. "Ispravan kriterij je samo ovaj trenutak."

   Pomnost je jedina namjerna, sustavna aktivnost kojom se ne pokušava unaprijediti samog sebe ili nekamo stići, objašnjava Kabat-Zinn. To je jednostavno metoda shvaćanja toga gdje već jeste. Ovo rezimira jedna karikatura iz New Yorkera: Dva redovnika sjede jedan uz drugoga, meditirajući. Mlađi upitno pogleda starijeg, na što ovaj odgovara: "Ništa se više neće dogoditi. To je to."

   Možete postati svjesni svakog trenutka samo obraćajući pozornost na svoje neposredno iskustvo. Možete to učiniti upravo sada. Što se događa ovog trenutka? Mislite o sebi kao vječnom svjedoku, i samo promatrajte trenutak. Što vidite, čujete, mirišete? Nije bitno kakav je osjećaj - ugodan ili neugodan, dobar ili loš – samo budite s njim jer je to ono što je sada, ne osuđujte ga. A ako primjetite da vaš um odluta, vratite ga natrag. Dovoljno je reći za sebe: "Sad. Sad. Sad."

   Evo najosnovnijeg paradoksa od svih: pomnost nije cilj, jer ciljevi su u budućnosti, ali morate postaviti namjeru obraćanja pozornosti na ono što se događa u sadašnjem trenutku. Dok čitate riječi tiskane na ovoj stranici, dok vaše oči razlikuju crne znakove na bijelom papiru, dok osjećate gravitaciju koja vas drži na planetu, probudite se. Postanite svjesni da ste živi. I dišite. Dok udišete svoj sljedeći dah, usredotočite se na podizanje vašeg abdomena prilikom udaha, pa strujanju topline kroz svoje nosnice prilikom izdaha. Ako ste svjesni tog osjećaja upravo sada, dok ovo čitate, živite u trenutku. Ništa se više neće dogoditi. To nije cilj, odredište. To je to. Već ste tamo.

Prevedeno sa:

http://www.psychologytoday.com/articles/index.php?term=20081027-000001&page=1

www.logos.mojblog.hr