Nedavno su u medijima kružile dvije vijesti – da su austrijski znanstvenici naučili pse kori­stiti računalo, a japanski ustanovili da majmun bolje pamti od studenta. To je tek par od mnogih sličnih “znanstvenih” istraživanja koja se danas provode, a u kojima se mjeri, uspoređuje i prosuđuje bez valjanih kriterija i stvarne potrebe.

 

Čemu služe ta istraživanja ako je već davno ustanovljeno da kognitivne mogućnosti životinja ne dosižu niti nivo predškolskog djeteta? Mogli bismo isto tako ispitati koliko morska spužva može popiti u odnosu na prosječnog alkoholičara, ali tom spoznajom ne bismo pridonijeli rješavanju alkoholizma u svijetu, niti zaštiti spužava u moru. Takva istraživanja očigledno ne koriste ni životinjama ni ljudima, jer se životinje ne trebaju niti mogu ponašati kao ljudi.

 

Bilo bi puno korisnije kada bi znanstvenici, koristeći istu metodologiju kojom se služe u proučavanju drugih vrsta, ispitali, na primjer, način života svoje vrste.

 

Već površnim promatranjem ustanovili bi dva ­osnovna tipa populacije, primitivniji i razvijeniji, koji se nalaze u međusobnom odnosu u kojem onaj razvi­jeniji dominira nad primitivnijim i izrabljuje ga. Kao posljedicu toga, konstatirali bi nedostatak hrane kod najprimitivnijih zajednica i zagađenje okoliša kod najrazvijenijih. U svakoj bi zajednici također uočili manju skupinu koja parazitira nad ostalima.

 

Za razliku od životinja kod kojih dominacija najsposobnijih pridonosi pozitivnoj selekciji gena u korist opstanka i razvoja vrste, kod ljudi bi konstatirali suprotno. Otkrili bi da se parazitske skupine održavaju i osnažuju koristeći se najgorim kara­kteristikama vrste.

 

Bili bi zadivljeni kognitivnim sposobnostima ljudi, ali bi se počeli pitati zbog čega oni na vlastitu štetu prkose zakonima prirode i mehanizmima njenog funkcionira­nja. Vidjeli bi da vrsta raspolaže bogatim iskustvom iz svoje prošlosti, ali ga rijetko koristi i često ponavlja jedne te iste greške zbog kojih poslije žali. Osim toga, uočili bi da se radi o jedinoj vrsti koja bez ikakve egzistencijalne potrebe muči i ubija druge vrste i nastoji istrijebiti čitave skupine vlastite vrste. Također, zapazili bi i postojanje destruktivnih namjera i prijetnji kod onih skupina koje raspolažu sredstvima za globalno uništenje života na Zemlji…

 

Zbog ovih i mnogih drugih zaključaka do kojih bi znanstvenici došli, proglasili bi ljude veoma ugroženom vrstom koju je potrebno zaštititi od nje same. Možda bi nakon toga osjetili potrebu aktivnije se uključiti u rješavanje stvarnih problema svijeta u kojem žive.

 

NOVA AROPOLA, BROJ 4

 

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=21205240479