Jato divljih gusaka leti u obliku slova „V“. Mašući krilima svaka ptica stvara uzgon i tako pomaže ptici koja leti iza nje. Dok guske lete zajedno, domet letenja je 71% veći nego kada jedna ptica leti sama.

=> LJUDI KOJI IMAJU ISTI CILJ I SMISAO ZA ZAJEDNICU MOGU MNOGO LAKŠE I BRŽE DOSPJETI TAMO KAMO SU SE UPUTILI UPRAVO ZATO ŠTO JEDNI DRUGIMA PRUŽAJU PODRŠKU I POVJERENJE.

 

Kada divlja guska napusti formaciju, odmah osjeti težinu i otpor pa se brzo vraća natrag kako bi se koristila prednostima uzgona ptice ispred sebe.

=> IMAMO LI BAREM TOLIKO RAZBORA KOLIKO GA IMAJU GUSKE, OSTAT ĆEMO U FORMACIJI S ONIMA KOJI IDU U ONOM SMJERU U KOJEM I MI ŽELIMO IĆI I PRIHVATIT ĆEMO NJIHOVU POMOĆ KAO ŠTO ĆEMO JE I SAMI PRUŽITI.

 

Kad se guska na čelu jata umori, vraća se na bilo mjesto u formaciji, a druga guska preuzima čelno mjesto.

=> PRIHVATIMO ČINJENICU PREMA KOJOJ ĆE SVATKO DOĆI NA RED DA RADI TEŽAK POSAO  I DA VOĐENJE MORAMO DIJELITI MEĐUSOBNO – JER KOD LJUDI, KAO I KOD GUSAKA, POSTOJI MEĐUOVISNOST.

 

Guska koja leti na začelju povremeno se glasa kako bi ohrabrila one sprijeda da održe konstantu brzinu.

=> BUDIMO SIGURNI DA JE NAŠE GLASANJE IZ POSLJEDNJIH REDOVA OHRABRUJUĆE, A  NE NEKAKVO DRUKČIJE.

 

Ako se neka guska iz formacije razboli, ozlijedi ili bude pogođena, druge dvije guske će izići iz te formacije i slijediti je kako bi joj pomogle i zaštitile je. One ostaju s njom sve dok ona nije sposobna ponovno poletjeti ili dok ne ugine. Tek se tada daju na put, lete same ili se priključuju drugoj formaciji.

=> IMAMO LI BAREM TOLIKO RAZBORA KOLIKO GA IMAJU I GUSKE, I MI ĆEMO – KAD SMO U NEVOLJI – OSTATI JEDNI UZ DRUGE, KAO ŠTO UVIJEK OSTAJEMO KAD NAM JE LAKO I LIJEPO.

 

Robert McNeish, 1972.