Ruku na srce, sve su dijete i knjige o njima na svoj način nesnosne. Od nas traže da pazimo na svaki zalogaj i jedemo neku zapravo neprirodnu hranu - mlijeko, jogurt i sir s nula masnoća, kruh bez brašna, glavno jelo bez priloga... Sve nas usmjeravaju prema pravim vrijednostima: purećem bijelom mesu i povrću kuhanom na pari.
Nedavno se u američkim knjižarama pojavila posve drugačija knjiga Anne Mendelson - “Mlijeko”. Knjiga veliča punomasno mlijeko, jogurt, sir, slatko vrhnje. Razlozi su brojni. Mnoge od njih A. Mendelson navodi u svojoj silno angažiranoj knjizi. Mlijeko je, kaže, dugo bilo žrtva lošeg marketinga, baš poput jaja ili crvenog mesa. Ne samo da se govorilo o tome da je to napitak za mladunčad - i to životinjsku (kad nije majčino), pa nema potrebe da ga pije odrastao čovjek, već se šezdesetih godina pojavilo na listi namirnica za odstrel, pod sumnjom da su zasićene masti iz mlijeka i mliječnih proizvoda glavni krivci za bolesti krvožilnog sustava.
I za one na dijeti
Postupno, punomasno mlijeko počelo je nestajati iz dućana, a zamijenile su ga bljedunjave vodice. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Europi i Americi unos punomasnog mlijeka drastično opada. Zaboravlja se da cijeli narodi u Africi, Aziji i na Bliskom istoku, poznati po konzumiranju mlijeka i/ili kokosova ulja, također bogatog zasićenim mastima, osim što ne pate od poremećaja težine, nisu nikada ni čuli za srčane bolesti.
Devedesetih se događa obrat. Počinje se nanovo razmatrati problem zasićenih masti: pokazalo se da masti u mlijeku i mesu nemaju gotovo nikakve veze s krvnim tlakom i masnoćama u krvi. Zanimljivo, no statistički točno: kako je unos punomasnog mlijeka opadao, broj srčanih bolesti, dijabetesa i pretilosti u Americi je rastao. Konačno su priznali: navodno zdravi margarin bez životinjskih masnoća mnogo je nezdraviji od maslaca. Mnogi proizvodi, naglašeno “nemasni” i “bez kalorija” pokazali su se opasnima, za razliku od prirodnih mliječnih masti. Ali, šteta je već učinjena: milijuni su mlijeko počeli doživljavati kao neprijatelja. Tek odnedavno pojavljuju se knjige o dijeti u kojima se stidljivo pojavljuju mliječni proizvodi. Umjesto “što se ne smije jesti”, postavlja se pitanje “što jesti” i kako se kvalitetno hraniti.
Mlijeko koje danas pijemo, kaže Anne Mendelson, ako ga uopće pijemo, jer mnogo se pisalo o raznim vrstama alergija i netolerancija na laktozu, gotovo da nema nikakve veze s kravom. Daleko je to od farmi na kojima se muzlo i pilo svježe mlijeko. I premda je takvo mlijeko u nehigijenskim uvjetima moglo skriviti razne bolesti, među njima i tuberkulozu, ono ipak nije ništa opasnije od sirovih oštriga, tartar bifteka, sashimija i slične hrane koja se i dalje masovno jede.
Kako napraviti sir
I dok se Hrvatska može pohvaliti da u njoj netko i dalje konzumira pravi sir i vrhnje, pa i svježe mlijeko i putar, u Americi su stvari malo kompliciranije. Ne bi li svoje čitatelje naučila što je mlijeko, A. Mendhelson piše uvod knjige o povijesti te namirnice (od Mezopotamije do 19. stoljeća - kada ulazi u masovnu upotrebu), a potom nadahnuta poglavlja posvećuje redom - mlijeku, putru i slatkom vrhnju, kiselom vrhnju, jogurtu i siru.
Knjiga želi skupiti malu, ali vjernu vojsku onih koji će se nanovo vratiti tradicionalnim vrijednostima, pa tako i pijenju mlijeka. Možda tome duguje svoj katkad ekstatičan ton. Kako se nikad nisam srela s kuharicom koja nudi recepte za domaći putar i domaći sir, kao i domaći jogurt (malo su poduži i prilično zeznuti), uživala sam barem u hvalospjevima tim bijelim bogovima koji me podsjećaju na djetinjstvo, kada je bakina kuhinja stalno mirisala na toplo mlijeko.
Kako su Indija, Turska, Grčka, Bosna, Izrael, Perzija i Afganistan pradomovine mlijeka, ne čudi što se tu našlo i mnogo egzotičnih recepata - od kojih su nama mnogi, poput kajmaka i kefira, dobro poznati. Svim je receptima zajedničko da su putrasti i kremasti, da na prvi pogled djeluju nekako zabranjeno, jer tko bi sad, nakon što se osvijestio, trpao u sebe nešto tako masno i slasno. Uz to, oni su poput Proustovih madlenica, čini nam se da smo jednom davno, prije veta na mlijeko i pomodnih dijeta, u njima već uživali. Izabrala sam neke jednostavne.
Nedavno se u američkim knjižarama pojavila posve drugačija knjiga Anne Mendelson - “Mlijeko”. Knjiga veliča punomasno mlijeko, jogurt, sir, slatko vrhnje. Razlozi su brojni. Mnoge od njih A. Mendelson navodi u svojoj silno angažiranoj knjizi. Mlijeko je, kaže, dugo bilo žrtva lošeg marketinga, baš poput jaja ili crvenog mesa. Ne samo da se govorilo o tome da je to napitak za mladunčad - i to životinjsku (kad nije majčino), pa nema potrebe da ga pije odrastao čovjek, već se šezdesetih godina pojavilo na listi namirnica za odstrel, pod sumnjom da su zasićene masti iz mlijeka i mliječnih proizvoda glavni krivci za bolesti krvožilnog sustava.
I za one na dijeti
Postupno, punomasno mlijeko počelo je nestajati iz dućana, a zamijenile su ga bljedunjave vodice. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Europi i Americi unos punomasnog mlijeka drastično opada. Zaboravlja se da cijeli narodi u Africi, Aziji i na Bliskom istoku, poznati po konzumiranju mlijeka i/ili kokosova ulja, također bogatog zasićenim mastima, osim što ne pate od poremećaja težine, nisu nikada ni čuli za srčane bolesti. Devedesetih se događa obrat. Počinje se nanovo razmatrati problem zasićenih masti: pokazalo se da masti u mlijeku i mesu nemaju gotovo nikakve veze s krvnim tlakom i masnoćama u krvi. Zanimljivo, no statistički točno: kako je unos punomasnog mlijeka opadao, broj srčanih bolesti, dijabetesa i pretilosti u Americi je rastao. Konačno su priznali: navodno zdravi margarin bez životinjskih masnoća mnogo je nezdraviji od maslaca. Mnogi proizvodi, naglašeno “nemasni” i “bez kalorija” pokazali su se opasnima, za razliku od prirodnih mliječnih masti. Ali, šteta je već učinjena: milijuni su mlijeko počeli doživljavati kao neprijatelja. Tek odnedavno pojavljuju se knjige o dijeti u kojima se stidljivo pojavljuju mliječni proizvodi. Umjesto “što se ne smije jesti”, postavlja se pitanje “što jesti” i kako se kvalitetno hraniti.
Mlijeko koje danas pijemo, kaže Anne Mendelson, ako ga uopće pijemo, jer mnogo se pisalo o raznim vrstama alergija i netolerancija na laktozu, gotovo da nema nikakve veze s kravom. Daleko je to od farmi na kojima se muzlo i pilo svježe mlijeko. I premda je takvo mlijeko u nehigijenskim uvjetima moglo skriviti razne bolesti, među njima i tuberkulozu, ono ipak nije ništa opasnije od sirovih oštriga, tartar bifteka, sashimija i slične hrane koja se i dalje masovno jede.
Kako napraviti sir
I dok se Hrvatska može pohvaliti da u njoj netko i dalje konzumira pravi sir i vrhnje, pa i svježe mlijeko i putar, u Americi su stvari malo kompliciranije. Ne bi li svoje čitatelje naučila što je mlijeko, A. Mendhelson piše uvod knjige o povijesti te namirnice (od Mezopotamije do 19. stoljeća - kada ulazi u masovnu upotrebu), a potom nadahnuta poglavlja posvećuje redom - mlijeku, putru i slatkom vrhnju, kiselom vrhnju, jogurtu i siru.
 |
 |
 |
 |
Knjiga želi skupiti malu, ali vjernu vojsku onih koji će se nanovo vratiti tradicionalnim vrijednostima, pa tako i pijenju mlijeka. Možda tome duguje svoj katkad ekstatičan ton. Kako se nikad nisam srela s kuharicom koja nudi recepte za domaći putar i domaći sir, kao i domaći jogurt (malo su poduži i prilično zeznuti), uživala sam barem u hvalospjevima tim bijelim bogovima koji me podsjećaju na djetinjstvo, kada je bakina kuhinja stalno mirisala na toplo mlijeko.
Kako su Indija, Turska, Grčka, Bosna, Izrael, Perzija i Afganistan pradomovine mlijeka, ne čudi što se tu našlo i mnogo egzotičnih recepata - od kojih su nama mnogi, poput kajmaka i kefira, dobro poznati. Svim je receptima zajedničko da su putrasti i kremasti, da na prvi pogled djeluju nekako zabranjeno, jer tko bi sad, nakon što se osvijestio, trpao u sebe nešto tako masno i slasno. Uz to, oni su poput Proustovih madlenica, čini nam se da smo jednom davno, prije veta na mlijeko i pomodnih dijeta, u njima već uživali. Izabrala sam neke jednostavne.
Jesti rijetko, ali bez grižnje savjesti!Mliječni krumpir4 velika krumpira, 2 manja luka, 3 žlice brašna, 10 dag dimljene šunke (ako želite), 1 žlica soli, malo mljevenog crnog papra, sitno narezani peršin (ako želite), 3 do 4 žlice putra, 1 i pol čaša mlijeka, ili koliko je potrebno, po mogućnosti nehomogeniziranog  Ugrijte pećnicu na 200 stupnjeva. Ogulite krumpir i luk i narežite ih na vrlo tanke ploške. Premažite putrom pliću posudu za pečenje i po dnu složite ploške krumpira. Pospite s malo brašna. Rasporedite po tome malo luka i šunke: začinite solju, paprom, peršinom i komadićima putra. Dodajte drugi sloj krumpira, začinite ga i nastavite tako sve dok ne iskoristite sav krumpir. Potom zalijte mlijekom, tako da ih dijelom, ali ne sasvim, pokrijete. Pecite pokriveno aluminijskom folijom 40 ili 45 minuta. Potom maknite foliju i pecite još 35 ili 40 minuta, sve dok mlijeko gotovo ne nestane. Neka odstoji 5 ili 10 minuta prije serviranja. Riža na mlijeku 2/3 čaše riže srednjeg zrna, 1 i pol čaša vode, 4 čaše mlijeka, pola čaše šećera, žličica soli, mahuna vanilije, naribana kora polovice limuna (u dugačkim trakama) Stavite vodu i rižu u lonac, neka prokuhaju i zatim kuhajte polupokriveno na vrlo niskoj temperaturi 15 minuta. Ne brinite se ako voda sasvim ne nestane. Dodajte mlijeko i ostale sastojke, promiješajte da se šećer rastopi. Neka opet zakuha i kipi na laganoj vatri 45-50 minuta. Stalno miješajte. Nakon otprilike 15 minuta izvadite mahunu vanilije, razrežite je po dužini i vratite u mlijeko u koje ste prethodno ubacili njezine sjemenke. U idućih 15 do 20 minuta mlijeko će se zgusnuti. Nastavite žestoko miješati. Puding je gotov kada je sasvim kremaste teksture. Uklonite mahunu vanilije i limunovu koru. Puding se može jesti vruć, ali bolji je kad se malo ohladi. Špinat na način Madame Saint-Ange Pola kilograma špinata, 6 žlica putra, 2 žlice brašna, 7/8 čaše slatkog vrhnja, Sol, Papar, Indijski oraščić, Prstohvat šećera  Stavite žlicu putra u dublju tavu srednje veličine, dodajte špinat i miješajte na visokoj temperaturi oko 4-5 minuta. Maknite s vatre. Začinite solju, šećerom, naribanim oraščićem. Pospite brašnom, dobro promiješajte te vratite na vatru još 2 minute. Potom polako dodajte vrhnje i maknite s vatre. Vratite na vatru, neka zakipi, neprekidno miješajte. Maknite s vatre. Pokrijte i neka se lagano kuha na najblažoj vatri od 20 minuta do pola sata. Neposredno prije serviranja dodajte preostali putar, narezan na komadiće. Pojesti odmah. Madame Saint-Ange savjetuje da se špinat na tanjuru ukrasi krutonima s putrom ili se pospe sa 5-6 žlica vrućeg vrhnja, začinjenog s malo soli. Vruća čokolada Uzmite šalicu punomasnog mlijeka i pomiješajte ga sa žlicom slatkog vrhnja. Uzmite 10 dag omiljene čokolade, mliječne ili tamne. Razlomite čokoladu u sitne komade i stavite je u malenu tavu s nekoliko žlica vode i malo šećera (ako je gorka). Ulijte mlijeko u drugu malu tavu. Obje tave grijte na laganoj vatri, pazite da mlijeko ne zakipi. Izmiksajte rastopljenu čokoladu i vodu. Kad nastane glatka gusta tekućina, postupno je ulijte u vrelo mlijeko i opet dobro izmiksajte. Miksajući, dovedite je do točke ključanja, a zatim ulijte u šalice za vruću čokoladu. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
