U koštac s prostornim i etičkim problemom

 

Slobodan Vuković*

 

Najprije bih zahvalio gosparu Viđenu koji je u Župnikovo ime pozvao članove Izvršnog odbora Društva arhitekata Dubrovnika, time i predstavnike struke našega Grada.

Mislim da je ovaj skup znakovit, ne samo za ovaj konkretan predmet, jer pokazuje kako bi, s kojom osjetljivošću i s kojim oprezom, ponovno trebalo vrjednovati pristupe zahvatima u ovome prostoru. Ovo je prekrasan primjer kako pristupati intervencijama u Dubrovniku, ne samo kad je u pitanju ovako vrijedan objekt kao Katedrala, nego inače u prostoru, sa svim posljedicama kojih smo svjedoci. Ufam se da ovaj Okrugli stol započinje takvu dobru praksu.

O uređenju Katedrale mogu govoriti i s emocionalnoga i s profesionalnog gledišta. Dijete sam odgojeno na prostoru Bunićeve poljane, rastao sam s ambijentom Gospe Velike. Kao dječak sam dolazio u Sakristiju jer su nas časne često puta zvale da idemo zvoniti još dok su zvona bila s konopima, a mi smo s veseljem trčali. Dobro se sjećam tih dojmova stolne crkve koja je u meni kao dječaku budila tajanstvenost, nešto drugo nego što je bio prostor izvana. Dijalektika unutarnjeg i vanjskog odražavala se i u interijeru koji je stvarao poseban ambijent. U njemu se svjetlost koja je dopirala doživljavala drukčije, a ne kao nešto izvanjsko. Koncentracija svjetlosti s tom opremom sastavni je dio toga dojma koju prenosi i naš puk. Ta je punina nužnost koju bi trebalo očuvati u ovom organskome slijedu.

S druge strane, kao arhitekt, morao bih se založiti da se jednakovrijedno istakne i sloj koji je dao kolega Prtenjak. To je dosta promišljeno rješenje, bez obzira što je bilo niz poteškoća u ostvarenju.

Za organski slijed je jako važna dimenzija intervencije: ako dajemo novi sloj, ne smijemo poništavati sloj iz kojega novi nastaje. Zalažem se za diskretnu superpoziciju, u kojoj se ne poništavaju slojevi koji su bili podloga u dosadašnjem slijedu. To bi trebala biti okosnica promišljanja, i kako zaokružiti sveukupna nastojanja ovog prostornog, ali i etičkog problema, jer odražava višestruki značaj uključenih u promišljanje prostora Katedrale. Tako bi sam zahvat dobio daleko veće bogatstvo nego da ga svodimo samo na jednu od svih ovih rješenja. Želio bih, dakle, da se spoznaje o svim povijesnim slojevima sintetiziraju u sljedeće novo rješenje.

Na Okruglome stolu u Dubrovniku 17. veljače 2012.

arhitekt, rođen 1952. u Mostaru; arch.studio.vukovic@du.t-com.hr

 

 

Naša Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.) 46, str. 89.

 

www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf