U ime onih koji spavaju po tuđim sjenicima, gladni,

prozebli i ostavljeni. Davno su prestali željeti sreću, njihova

je sva težnja zaboravit da žive. Na tuđim pragovima

za njih nema kruha, pa danom i noći naprežu mozak,

Molim Ti se u ime onih, što banče noćima uz vino i

svirku. Njihov je život gnjilež ljepota, Tvoje ime spominju

Oprosti im, Gospodine. Oni padaju od vatre nigda utažive

žeđi i zaboravili su na Te.

Molim Ti se u ime svih onih žena koje čast prodaše

za nakit i slast. Njihov je dan jednak noći, grijehom se

ponose i živeći tijelom svaki dan dublje umiru dušom.

Oprosti im, Gospodine. Zaboravile su na Te i čeka ih

bezdan užasne bijede.

Molim Ti se za onu djecu ubogu što lunjaju cestom

prepuštena sebi. Nekome su na teret da bude u kući, netko

al・ već im je proljeće života promrzlo od bijede.

Molim Ti se, Gospodine, u ime onih presićenih siromaha,

koji Te spominju jer su siti. Oni laž zamjenjuju

istinom, i čitav život misle da je Tvoja volja da baš oni

žive u izobilju. Pa Te ustima hvale pokraj krcata svagdanjeg

stola. A kad siromah ište mrvicu njihova suviška,

nadare ga savjetom da pođe drugamo.

teško biti gladan.

I još Ti se molim za sve one kojih ja ne znam, al・ Ti

ih znaš.

Molim Te da nemirnima udijeliš mir, Gospodine mira;

da osvetnicima oduzmeš snagu, Gospodine blagosti;

da klevetnike naoružaš krotkošću, Gospodine ljepote.

hrvatska književnica