MIRNA MARKOVIĆ JE NAJ-VOLONTERKA POREŠTINE
To što mogu drugima pomoći daje mi snagu
Piše Vesna MEDVEDEC
Prvi put ove godine porečko Gradsko društvo Crvenog križa, poznato po vrijednim i brojnim volonterima, dodijelilo je u povodu Međunarodnog dana volontera priznanje za najboljeg. Za nešto manje od 200 dobrovoljnih sati rada s korisnicima ovog društva priznanje je pripalo Mirni Marković iz Gradine, volonterki s 23 godine »radnog staža«. Bio je to samo djeličak povoda za kraći prikaz ove vrijedne žene koja tako nesebično već desetljećima strpljivo i samozatajno obilazi, priča, sluša, nabavlja, kuha, kupa, češlja, masira…
- To što mogu drugima pomoći, ohrabruje me i daje mi životnu snagu, meni je tako normalno da uskočim gdje je potrebno. I moji su bili takvi, majka i posebno otac, uvijek spremni nekome pružiti ruku, u takvom sam okruženju i sama odrasla pa mi je bilo sasvim normalno da kao odrasla osoba i sama krenem njihovim stopama, veli Mirna.
- To što mogu drugima pomoći, ohrabruje me i daje mi životnu snagu, meni je tako normalno da uskočim gdje je potrebno. I moji su bili takvi, majka i posebno otac, uvijek spremni nekome pružiti ruku, u takvom sam okruženju i sama odrasla pa mi je bilo sasvim normalno da kao odrasla osoba i sama krenem njihovim stopama, veli Mirna.
Skoro 24 sata na dan tijekom Domovinskog rata
Bogat je itinerar njezinih obveza i dužnosti - s volontiranjem u porečkom Crvenom križu krenula je 1985., a posljednjih 15 godina aktivna je u Programu pomoći u kući za socijalno ugrožene građane. Za vrijeme Domovinskog rata aktivno je sudjelovala u brojnim akcijama solidarnosti - sakupljanju hrane, voća i povrća, podjeli odjeće i obuće, ali i ukrcajima i iskrcajima…
- Sjećam se da smo početkom '90-ih, kada je počeo rat, radili gotovo 24 sata na dan. Trebalo je primiti i zbrinuti tolike prognanike i izbjeglice, nahraniti ih i pomoći im da se snađu. No, nisam samo ja radila, već sve kolegice i aktivistice Crvenog križa, reći će Mirna.
Nakon smirivanja ratnog vihora Mirna se, zajedno s kolegicama, opet vratila mirnodopskim humanitarnim aktivnostima. Uključila se u gradski program zbrinjavanja socijalno ugroženih i punih 15 godina obilazi »svojih« desetak obitelji na širem području Poreštine. Svaku obitelj mjesečno pohodi tri do četiri puta, ovisno o potrebama i trenutnom stanju donese čistu robu i špežu, lijekove, opere suđe i nešto prigrije, namjesti postelju i pomete kuhinju, okupa starca ili staricu, počešlja ih i podšiša nokte, ako je potrebno izmasira… Pa tko bi to sve radio za potpune neznance? I još besplatno?
Sve to, i ne samo to, rade Mirna i njene kolegice volonterke. Jer takvim ljudima, posebno starcima koji žive sami, osim materijalne pomoći ponekad je potrebnija topla riječ, slušanje, razgovor.
- Sjećam se da smo početkom '90-ih, kada je počeo rat, radili gotovo 24 sata na dan. Trebalo je primiti i zbrinuti tolike prognanike i izbjeglice, nahraniti ih i pomoći im da se snađu. No, nisam samo ja radila, već sve kolegice i aktivistice Crvenog križa, reći će Mirna.
Nakon smirivanja ratnog vihora Mirna se, zajedno s kolegicama, opet vratila mirnodopskim humanitarnim aktivnostima. Uključila se u gradski program zbrinjavanja socijalno ugroženih i punih 15 godina obilazi »svojih« desetak obitelji na širem području Poreštine. Svaku obitelj mjesečno pohodi tri do četiri puta, ovisno o potrebama i trenutnom stanju donese čistu robu i špežu, lijekove, opere suđe i nešto prigrije, namjesti postelju i pomete kuhinju, okupa starca ili staricu, počešlja ih i podšiša nokte, ako je potrebno izmasira… Pa tko bi to sve radio za potpune neznance? I još besplatno?
Sve to, i ne samo to, rade Mirna i njene kolegice volonterke. Jer takvim ljudima, posebno starcima koji žive sami, osim materijalne pomoći ponekad je potrebnija topla riječ, slušanje, razgovor.
Potpora obitelji
- Svi oni jedva čekaju da dođem, otprilike znaju u kojim se intervalima pojavljujem kod njih. Ako slučajno ponekad ne mogu doći, odmah me pitaju - di si bila, san te čekala. Jedva čekaju da nešto čuju, što se zbiva, o čemu pričaju ljudi u Poreču, ali i što sam ja radila, gdje sam i kod koga sve bila, priča moja sugovornica.
Dok je još radila, ali i danas u mirovini, za svoj je humanitarni angažman uvijek imala potporu obitelji - supruga Svetislava i kćeri Tamare i Jasmine. Podržavali su je i imali razumijevanja jer Mirna je znala za svoju obitelj dan ranije pripremiti ručak da bi mogla na teren do svojih korisnika koji su je uvijek tako nestrpljivo čekali. Ali i sami su se uključivali u aktualne humanitarne akcije.
Osim aktivnog angažmana na terenu, Mirna ima još obveza i funkcija - osim darivanja dobrote, ona daruje i krv, do sada ju je dala 45 puta, predsjednica je Mjesnog odbora Crvenog križa Gradina te članica Skupštine Crvenog križa Istarske županije. A veli da će stare i nemoćne obilaziti po terenu dokle god bude mogla.
- Za sada sam dobrog zdravlja pa vjerujem da ću još dugo, kaže Mirna. Ja joj to, a još više oni starci koji je već od jutra čekaju na pragu svoje kuće ili na portunu, uistinu želim. A da joj volje neće izostati uopće ne sumnjam, pa i ovaj kraći razgovor poveli smo između dva ukrcaja-iskrcaja u njihov »kangu«, teretno vozilo Crvenog križa u kojem je svih ovih godina, zajedno sa svojim kolegicama, prevezla tone i tone robe i - dobrote.
Dok je još radila, ali i danas u mirovini, za svoj je humanitarni angažman uvijek imala potporu obitelji - supruga Svetislava i kćeri Tamare i Jasmine. Podržavali su je i imali razumijevanja jer Mirna je znala za svoju obitelj dan ranije pripremiti ručak da bi mogla na teren do svojih korisnika koji su je uvijek tako nestrpljivo čekali. Ali i sami su se uključivali u aktualne humanitarne akcije.
Osim aktivnog angažmana na terenu, Mirna ima još obveza i funkcija - osim darivanja dobrote, ona daruje i krv, do sada ju je dala 45 puta, predsjednica je Mjesnog odbora Crvenog križa Gradina te članica Skupštine Crvenog križa Istarske županije. A veli da će stare i nemoćne obilaziti po terenu dokle god bude mogla.
- Za sada sam dobrog zdravlja pa vjerujem da ću još dugo, kaže Mirna. Ja joj to, a još više oni starci koji je već od jutra čekaju na pragu svoje kuće ili na portunu, uistinu želim. A da joj volje neće izostati uopće ne sumnjam, pa i ovaj kraći razgovor poveli smo između dva ukrcaja-iskrcaja u njihov »kangu«, teretno vozilo Crvenog križa u kojem je svih ovih godina, zajedno sa svojim kolegicama, prevezla tone i tone robe i - dobrote.
|
Bez nje Crveni križ ne bi bio ono što je danas Ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Poreč Đurđica Orlić veli za Mirnu: »Ono što mi prvo pada na pamet kada je riječ o Mirni jest da - bez nje Crveni križ ne bi bio ono što je danas. Mirna Marković je osoba na koju se uvijek može računati, voli ljude i nije joj teško ama baš ništa. Iako nema stručnog medicinskog znanja, nije joj teško ništa učiniti kod bolesnih ili onih koji se nisu sposobni sami brinuti o sebi«. www.glasistre.hr |
bglavac
edin.kecanovic
