Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?

Subota, 19 Prosinac 2009 01:14

U povodu ovogodišnjeg Dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju　 oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj.

'Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava...' Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom'

Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi. Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?

Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj su kumovali i mediji, potrebno je pogledati tko to kontrolira naše medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako kako to čine.

Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same temelje naše mlade demokracije u Hrvatskoj?

Njemački WAZ većinski vlasnik EPH

Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je 50 posto. Manjinski vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić ima 25 posto, a Miroslav Kutle 25 posto. Kutle je nedavno za otkup svoga udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić mu nudi 25. Još se ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku novinarsku karijeru. Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik 'Poleta', glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske.

Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja 'hrvatskih' novina i publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva oko 60 posto ukupnog medijskog prostora u RH.

Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list.

Među WAZ ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Playboy, Tena i Vita.

Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br. 192 tadašnjih engleskih okupacionih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP). Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999. godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:- 'Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice'.

Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također uspostavio i vlastitu novinsku agenciju – EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a s obzirom da imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i knjige i DVDe iz vlastite proizvodnje.

U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu.

Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZu i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti.

Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik beogradske Politike i Sportskog žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i distributerske firme Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.

Austrijska Styria

Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria Medien AG, ali za razliku od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu, tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski Styria izravni je većinski vlasnik svojih izdanja.

Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list, 24sata, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal www.njuskalo.hr

Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći broj revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda modemagazin.

Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također postala jedna od najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i godišnje objavljuje preko 40 naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje izdavačko poduzeće Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300 različitih izdanja, pretežno popularnih romana.

Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih tiskara u Hrvatskoj, koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.

Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg Lista, a u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak izdavači sljedećih publikacija na srpskom jeziku: Mens Health, Cosmopolitan, Gala Style, Elle, National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik Dnevnika i publikacije Žurnal 24.

Aleksandar Vučinić i George Soroš

Vlasništvo riječkog Novog Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH i Styria Medien AG.

Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim su financijerima George Soroš i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.

Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi (Slovačka, Bugarska, Mađarska) te bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.

MDLF je osnovan 1995. godine, a suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990. do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92. Osim Saše Vučinića, za MDLF također rade Elena Popović i Sava Tatić.

MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune, a od 1. 5. 2002. godine je čak postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno dopušteno da propadne kada je ocijenjeno da više nije potreban.

U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se pojavio riječki poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da odkupi 70 posto dionica Novog Lista, čija je tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28 milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali svojih 14 posto a također i pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak dioničara koji su imali malo veće pakete dionica. Ježič je pregovarao i sa MDLF-om, ali nije jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice prodao, a ako jest, ne zna se da li samo dionice Novog Lista ili i Glasa Slavonije.

Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog poduzetnika, 'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i formalni kupac Novog Lista. Ono što se pak ne ističe, jest podatak da je od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska tvrtka Adriaoil registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna. Ako je dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi vlasnik Novog Lista talijansko poduzeće iz Milana - ili izravno, ili u partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om. Možda bi ipak Novi List, u interesu javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.

Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali među krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.

TV postaje RTL i Nova TV

Vrlo zanimljivi su i vlasnici 'hrvatskih' nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.

Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTLa? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTLa njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u Guterslohu. Ono pojeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Manjinski vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto dionica dok je većinski vlasnik također njemačka obitelj Bertelsmann koja posjeduje 76,9 posto dionica, koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.

Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna organizacija i politički think-tank čiji temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama - te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i kako izgleda, Europsku Uniju.

Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.

U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe, nastavlja svoje pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske televizije Avala. U Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik Europske komisije Jacques Santer.

Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7. godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patrijota i aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu, a bio je i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.

Ulazak Turaka na medijsko tržište

No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.

Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme Jugoslavije, postao prvi privatni list u Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog sadržaja nego je samo objavljivao oglase, također je prešao u strano vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004. godine ušao u 'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od 2000. godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo sastojalo se od izravne prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM koji je već tada imao preko 500 oglasnika diljem svijeta 2005. godine reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi Oglasnik postaje dio novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na Londonskoj burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi Oglasnik prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan Yayin Holding plaća čak 500 milijuna dolara za 67.3 posto TMEa.

No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim Plavog Oglasnika, također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr, oglasnik.hr i nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje. Šuška se da je Ninoslav Pavić ovih dana zbog toga diskretno bio u Turskoj i razgovarao s vlasnikom Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor Butković. No, postoji i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio Miroslava Kutlu.

　

Pukanićev Nacional nije bio Pukanićev

Jedna od manjih medijskih grupacija koja je sve donedavno bila u većinskom hrvatskom vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL je najpoznatija po svom tjedniku Nacional, koji često služi kao propagandni organ Stipe Mesića i udbaša oko njega, ali NCL Grupa također izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.

Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski vlasnik. Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je novcem VCP kupio NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene poslovne odnose pa je Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u čiji je predstavnik Gabriel Dielacher postao predsjednik Nadzornog odbora NCL Grupe. Nakon što je prodao većinski udjel svoje NCL Grupe, Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine ubijen u bombaškom atentatu u dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima.

Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr koji je bio u vlasništvu Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je nedavno prodan poduzetniku Muji Selimoviću.

　

Medijski vlasnici krše hrvatske zakone

Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija i niskotiražni režimski dnevnik Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima.

Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz Melbournea.

Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.

Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito - ne čine.

Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital? Koji su njihovi pravi interesi?

Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:

• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.

• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.

• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.

• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.

Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.

Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim medijima. Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.

Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.

U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama - koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.

Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.

Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.

Marjan Bošnjak