Nikad više pleme Vrana neće imati punopravnoga ratnog poglavicu, jer nitko neće moći ispuniti treći od četiri uvjeta za taj položaj, koji je Joe Medicine Crow uspio ispuniti 1944., kada je s grupom američkih vojnika oteo konje grupi njemačkih časnika. Naime, taj bitan uvjet je da neprijatelju treba uspješno ukrasti konja i pritom pjevati ratnu pjesmu.

Joe Medicine Crow, rođen 1913. u rezervatu u Montani, u Drugom svjetskom ratu kao izvidnik u 103. pješadijskoj diviziji je prije polaska u borbu tijelo ispod odore mazao propisanim ratničkim bojama svoga plemena, a u postavi kacige imao je zataknuto posvećeno orlovo pero, te se tako u američkoj vojsci borio kao pravi 'Vrana-ratnik'. U uličnim se borbama jednom, zaobilazeći jednu kuću, sudario s njemačkim vojnikom i uspio ga odgurnuti na zemlju te mu istrgnuti pušku iz ruke. Kad su naišli na grupu njemačkih časnika na konjima, ponoćni napad u kojem su im oteli konje predvodio je Joe kao dobar jahač, a dok su na ukradenim konjima jahali natrag, on je, zadovoljan što je sve glatko prošlo, u sebi zapjevao jednu od počasnih pjesama svoga plemena.

Za svoje zasluge u oslobađanju Francuske od Nijemaca Joe Medicine Crow odlikovan je Brončanom zvijezdom i francuskom Legijom časti, ali najveća počast čekala ga je kod kuće. Kad je prepričavao svoje ratne doživljaje, plemenski starješine shvatili su da je on, prvo, golom rukom dotaknuo živog i naoružanog neprijatelja, drugo, oteo neprijatelju oružje, treće, uspješno predvodio grupu ratnika u napadu i četvrto, ukrao neprijatelju konja pjevajući pritom ratnu pjesmu. Tako je ispunio sva četiri uvjeta za punopravnoga ratnog poglavicu plemena Vrane. On je postao zadnji koji će ikad biti ovjenčan tim naslovom, jer u ratovima više nema neprijatelja na konjima koji bi se mogli ukrasti.

A od srijede je Joe Medicine Crow i nositelj najvišeg civilnog američkog odličja, predsjedničke medalje slobode, koju mu je Barack Obama dodijelio za povjesničarske zasluge. Joe je, naime, najveći živući stručnjak za detalje slavne bitke kod Little Big Horna (ili, kako bi američki domoroci rekli, kod Masne Trave), u kojoj je 26. lipnja 1876. poginuo George Armstrong Custer. Detalje te bitke Joe je u djetinjstvu izravno doznao od svoga usvojenog djeda White Man Runs Him, jednog od očevidaca bitke, koji je bio živ do Joeove 16. godine.

White Man Runs Him ("Bijelac Njime Upravlja", Mar-Ita-Thi-Da-Ka-Ruuš, poznat i pod imenom Bijeli Bizon Koji Se Okreće), s 18 godina se dragovoljno prijavio Custeru za izvidnika, kad je 7. konjički krenuo u operaciju protiv Sijuksa i Čejena, tradicionalnih neprijatelja Vrana. Kad su Bijelac Njime Upravlja i drugi izvidnici upozorili Custera da je neprijatelj previše brojan i da bi trebalo sačekati pojačanja, častohlepni i tašti Custer svejedno je naredio napad. Na to su svi pripadnici plemena Vrane počeli skidati odore i stavljati plemensku ratnu opremu. Kad ih je Custer upitao što rade, odgovorili su da će svi izginuti, a oni bi radije poginuli kao 'ratnici-Vrane' nego kao vojnici. Bijesan zbog tog "defetizma", Custer ih je sve otpustio iz službe i najurio, pola sata prije kretanja u borbu, te su oni nakon kraće čarke sa Sijuksima otišli na obližnje brdo i izbliza promatrali cijelu tu slavnu bitku.

Bijelac Njime Upravlja mnogo je puta povjesničarima pričao svoje viđenje bitke i potankosti kojima je osobno nazočio, ali su zapisi s njegovim kazivanjima "gurani pod tepih" da bi se očuvala slika o Custeru kao neustrašivom i plemenitom vojniku, a ne častohlepnom egomanijaku koji je neoprezno srljao u bitku s mnogo jačim neprijateljem.

Tek se zadnjih desetljeća, kad je zainteresiranost za stvarnu povijest postala jača od mita o "Sinu jutarnje zvijezde", obratilo pažnju na svjedočanstvo stvarnog očevica, koje je sačuvano zato što ga je njegov unuk Joe Medicine Crow zapamtio i zapisao. Te knjige, i druga djela o povijesti američkih domorodaca i kulturi u rezervatima koje je taj magistar antropologije napisao, ključni su dokumenti za povjesničare i zbog njih je Joeu dodijeljeno najviše civilno odličje SAD-a. Kad ga je primio, Joe je na trenutak prekršio plemensku tradiciju šutnje i rekao predsjedniku da je "vrlo počašćen" tom medaljom

Izvor: www.vecernji.hr