Tek je naknadno poruka na Facebooku koje su ostavile ranije kobne večeri bila protumačena kao najava suicida. Pretpostavlja se da je neposredan povod za utapanje u Dravi bila nesretna ljubav jedne od maturantica, dok je druga otišla s njom u smrt iz solidarnosti.

Samoubojstva mladih događaju se svuda u svijetu i najčešće izazivaju iznenađenje i čuđenje. Prošle je godine, primjerice, Melbourne uzdrmalo dvostruko samoubojstvo 16-godišnjih srednjoškolki, koje su pronađene u Nacionalnom parku Dandenong Ranges. I australski su se psiholozi, kao i običan svijet, zgražali nad tužnim događajem, pitajući se zašto nitko nije prepoznao da djevojke pate i da se spremaju oduzeti sebi život.

Premda zemljovidno udaljeni, i u varaždinskom i u melburnškom slučaju pojavila se teorija da su djevojke možda bile sljedbenice ema, (sub)kulturnog pokreta koji okuplja ranjivu i osjetljivu mladež. Emo je postao meta optužbi nekih stručnjaka za širenje lošeg utjecaja među svojim poklonicima čak do te mjere da ga optužuju za izazivanje želje za smrću.

Pesimizam i krivnja
Hajka na emo podsjeća na onu pokrenutu između dva svjetska rata protiv glasovite mađarske pjesme “Tužna je nedjelja”, uz čije su se sjetne zvukove i patničke stihove navodno mnogi ubili. U 18. i 19. stoljeću smrtonosni se utjecaj pripisivao Goetheovim “Patnjama mladog Werthera” i kasnijoj romantičnoj literaturi na koju je taj roman utjecao.

Što se tiče varaždinskih maturantica, čini se da je njihova jedina povezanost s emom bila simpatija prema glazbenim bandovima koji pripadaju emovskom žanru, poput teen-zvijezda Tokio Hotela. Emo nije službena organizacija koja bi vodila evidenciju svojih članova, tako da je teško utvrditi u kojoj joj je mjeri netko privržen i koji ga aspekt ovog pokreta privlači. Jer, kao i drugi (sub)kulturni pokreti, emo može biti stil odijevanja, glazbeni ili filmski ukus, životna filozofija ili prolazni hir.

Bilo kako god, pokretu emo uglavnom je svojstveno privlačenje osjetljive, potištene i tjeskobne mladeži - ili one koja želi ostavljati takav dojam. S emom su povezana stanja duha tuge, očaja, pesimizma, stidljivosti i krivnje. Pobornici ema smatraju da bliskost sa supatnicima pomaže tužnim i ranjivim mladim ljudima da se ne osjećaju izolirano i beznadno te da sebi u međusobnom druženju pružaju podršku.

S druge strane, sociolozi i psiholozi smatraju da dio emo pripadnika namjerno usvaja patnički imidž i glumi depresiju da bi se bolje uklopili u društvo ostalih emotivaca. Neki strahuju i da u okruženju gdje prevladavaju namrštena lica i pesimizam oni koji stvarno trpe od depresije ili tjeskobe mogu doživjeti pogoršanje stanja. Iako postoje sumnje da je ozračje koje vlada u zajednicama emovaca odgovorno za neka samoubojstva, nema dokaza da bi pripadnost ovoj kulturi poticala na oduzimanje vlastitog života. Samoubojstva su se oduvijek događala, a događaju se i u sredinama gdje nikad nisu ni čuli za emo.

Crna kosa, odjeća, napadna šminka
Emo je rođen osamdesetih u Washingtonu kao glazbeni stil, a izrastao je iz svog današnjeg velikog neprijatelja, punka. Podsjetimo, punk (britanski, prije svega) je nastao sredinom sedamdesetih u Velikoj Britaniji u redovima mladeži iz radničkih obitelji, razočarane zbog rasta nezaposlenosti, svjetskog nasilja i zbog konzervativnosti svojih roditelja.
Početkom osamdesetih dio se punkera izdvojio iz pokreta, krenuvši osobnijim i emocionalnijim putem. Pojava i komercijalni uspjeh prvih emo-bandova kao što su Weezer i Jimmy Eat World odveli su taj žanr daleko od punka. U novom stoljeću emo se glazba približila popu zahvaljujući grupama Dashboard Confessional, Brand New i My Chemical Romance. Tako se glazbeni i društveni stil koji vuče korijene iz bijede, razaranja i pobune promijenio i prilagodio potrošačkoj kulturi. (Pored glazbe, uz emo se veže i film, i obratno, a možda i ponajbolji primjer svakako je “Sumrak” saga. Ovdje su doduše u igri vampiri, ali romantični i nježni, barem glavni lik, baš po mjeri emo teenagera; op.u.)

Moda koja prati emere vrlo je zanimljiva. Njeni sljedbenici nose naglašenu šminku i ležernu odjeću. Modni detalji emera uključuju narukvice, značke, uske hlače i majice. Kosa im je najvažniji znak raspoznavanja i obično je crna, kratka i pokriva dio lica. Jedan od emoticona na Skypeu, popularnom programu za trenutnu razmjenu poruka, predstavlja emera kako miče crnu kosu s lica. Osebujan imidž upotpunjuje raznolik repertoar piercinga.
Dok je u većini sredina dopušteno pripadati kulturi ema u bilo kojoj mjeri i na bilo koji način, unatoč povremenim optužbama zbog navodnog lošeg utjecaja na mladež, u Meksiku i Rusiji vrlo je opasno biti emer.
U Meksiku se posljednjih godina razvio pokret anti-emo, čiji sljedbenici verbalno i fizički napadaju emere. Protivnici ema zamjeraju emerima da se "odijevaju kao homoseksualci", što na konzervativne Meksikance djeluje kao crvena krpa na bika. Napadači na emere optužuju svoje žrtve i da su "glumci i simulanti koji samo žele privlačiti tuđu pažnju".

Sve žešći napadi punkera i metalaca
Tako su pokrenuti brojni anti-emo internetski portali koji pozivaju na napade i ubijanje pripadnika ema. Prije dvije godine u Queretaru se okupilo 800 huligana iz grada i okolice s isključivom namjerom napadanja na one koji po odjeći i šminki sliče emerima. Samo tjedan dana kasnije, emere su napali punkeri i metalci. Kad se sami emeri prkosno okupljaju u javnosti da afirmiraju svoja prava, mora ih štititi policija.

Meksiko nije jedino poprište borbe protiv ema. Ruska vlada sprema zakon kojim bi se zabranilo nošenje odjeće u stilu ema i s njime srodnog gotha u obrazovnim i vladinim ustanovama. Crna odjeća, zakovice, obojena kosa i pramenovi koji padaju preko lica tako će biti nasilno "prognani" s brojnih javnih mjesta u Rusiji uz obrazloženje da su opasni.

Zakonodavci smatraju da se radi o "opasnom tinejdžerskom trendu" koji potiče depresiju i samoubojstva. Sličan se zakon priprema u Srbiji. Zanimljivo je da punkerska i skinheadska ikonografija nikad nisu bile zabranjene, iako su punkeri, rockeri i još više skinheadsi, za razliku od emera, agresivni i destruktivni. Čini se da je najveći "grijeh" emera iskreno prikazivane svojih slabosti, jer u svijetu u kojemu vlada nasilje najgore prolaze osjetljivi i ranjivi.

Ozren PODNAR