Iz rata si izašao s nepismenom, ušljivom, bolesnom i prolupanom ruljom. Ono malo pismenih što si imao, a broj si im prepolovio Golim otokom i sličnim pomagalima, upregao si u pravljenje nove Države. Izmišljali ste Ustav, Zakone – cijelo društveno uređenje. Od poljoprivredne i nerazvijene zemlje napravili ste srednje razvijenu. Izgradili tvornice, bolnice, vrtiće, škole, fakultete, poljoprivredne kombinate, hotele, odmarališta, ceste, hidrocentrale, brodogradilišta… onda si umro. Otišo si i narodu ostavio Državu. Bar da si je na nekog prepisao, već ovako oni nisu znali što bi s njom, pa su je razjebali i to u krvi.

O krivcima za rasturanje i krvarenje neću sad govoriti, ali ti želim reći, makar mali dio, što smo mi Hrvati napravili od tvoje ostavštine (da ne kažem stečevine – to je sad moderno). Mračno doba i truli kapitalizam Rusima si rekao: „Ko vas jebe“ još 1948., a 1968. si im priredio dobrodošlicu tenkovima na Dravi, slično i Talijanima 1957.. Mi nikoga ne možemo dočekati tenkovima, ali zato glancamo tenkove i brodove Amerima, gledamo njihove avione kako lete iznad naših glava i vodimo neke njihove ratove. Ulagao si sve snage da ostanemo nesvrstani, da nikom ne damo da nas jebe. Mi smo s dva zaokruživanja ZA izabrali kome ćemo dati guze.

Napravio si Goli otok, tamo si slao one koji su se pjesmom, riječju, djelom ili propustom ogriješili o tvoja učenja. Elita je odmah ukinula Goli otok, kako ne bi slučajno nekom palo na pamet, da ih tamo pošalje što griješe i mišlju i djelom i propustom, za pjesmu više niko ne pita. Zatvarao si direktore koji su krali, neke malo i pendrečio. Više ne pendrečimo nikog, a zatvaramo samo one koji smetaju trenutnoj političkoj garnituri, ostali uglavnom ništa ne znaju, a ne dao ti Bog, u kojeg ti nisi vjerovao, da nazoveš nekog od njih lopovom.

Tvornice, a bilo ih je pun quratz, dao si radnicima. Njih smo oteli i dali Velikim Hrvatima, a oni su pola uništili, a drugu polovicu zadužili više nego vrijede skupa s njihovim gazdama. Niko za njih ne govori da su gubitaši, kao u tvoje vrijeme, već se njih spašava pljačkom zvanom predstečajna nagodba, do neke druge prilike …
Radnike si nazivao avangardom. Oni više ne postoje, dali im ime djelatnici, a kapitalisti ih zovu TROŠAK, iako ni kapitalista više nema, zovu ih poduzetnici. S jednom plaćom je živjela četvoročlana obitelj, imali su godišnji, otplaćivali su kredit, djeca su se školovala, plaćali su režije J. Ne da to više ne mogu, ne znaju ni da li će plaću dobiti, a pogotovo ne znaju da li će više uopće raditi.

Govorilo se da nas pljačka Beograd. Sad je malo gora situacija, preko banaka, trgovačkih lanaca,… pljačkaju nas svi. Firme su imale odmarališta, gdje su odmarali radnici s obiteljima. Odmarališta prodana, obala ograđena, more okupirano, radnici more i planine gledaju na televiziji kad to odabere Đelo Hađiselimović.

Studenti su po završetku faksa, dobivali posao, kadrovski stan, kupovali auto i ženili se. Više se ne žene, ne voze, ne pronalaze posao, a stanove ne dobivaju, više nisu kadrovi, oni su visokoobrazovani višak.

Bile su redukcije struje. Redukcija više nema, a sve više je onih koji ostaju u mraku. Bila je inflacija. Za sada je nema, ali ima kredita u švicarcima. Vozilo se par-nepar, nije bilo goriva. Goriva ima, prodavali ga čak i generali, ali nema ga u rezervoarima automobila. Voze se samo oni koji imaju puno nula u novčaniku.
U šoping se išlo preko grane, nije bilo zapadne robe. Zapadne robe ima u izobilju, ali ako se kupuje, kupuje se uglavnom Kineska, zapad je i dalje predaleko. Šefovi, direktori ili neki drugi rukovodeći kadrovi, uglavnom su morali biti članovi Partije (ja nisam). Sada ni pas čuvar ne može čuvati ni jednu firmu, ako nije član neke od Partija, koje, sazna tek poslije izbora.

Srednjeg sloja (stališa kako bi govorio Francek) bilo je 80%. Postotak isti, siromašnih. Bratstvo i jedinstvo, tekovina, da ne kažem stečevina, koju si ti njegovao zabranjena, osim: svećenicima i popovima, oni se ljube i grle i za Božić i za Vaskrs, te kapitalistima kad se šire u druge banana države, lovi ne smeta bratstvo i jedinstvo, čak je poželjno.

Govorilo se da smo prezaduženi, 23 milijarde na 23 milijuna stanovnika. Odsijecanjem Lijepe naše, odsjekli smo i naš komad duga, 5,5 milijardi na 4,5 milijuna, ali smo uz pomoć nesposobnih Vlada, svaka iduća sve nesposobnija, uspjeli podebljati dug 10 puta, stanovništvo se smanjilo.

Druže Tito ne smijem dalje nabrajati jer će mi reći da sam jugonostalgičar, iako me boli quratz za to. I zato za kraj:

Jebi ga, Druže Tito, rasprodajemo i pljačkamo već više od 20 godina ono što si ti ostavio.

PS. Sreća da nema još puno, pa je nacionalizacija blizu …