Otok je kopno manje od kontinenta, a veće od hridi koje je uvijek okruženo morem, vodom jezera ili rijeke. Evo, imamo definiciju otoka i sad kad god ugledamo komad kopna okruženog morem sa svih strana, znat ćemo da je riječ o otoku. Nedostaje li more s koje strane, onda nije otok, već poluotok.

A ni jedan otok nije otok sam za sebe, rekli bismo u parafrazi poznatog citata Johnea Donnea. Svaki je dio države, a država je kako kaže enciklopedijska natuknica: politička zajednica ljudi organizirana na nekom teritoriju pod suverenom vlašću; suveren i neovisan entitet sposoban ulaziti u odnose s drugim takvim entitetima, a koji ima međunarodnu pravnu osobnost; aparat sile koji jamči sigurnost političke zajednice i svih njezinih članova. Bitni elementi države jesu: stalno stanovništvo (državljani), određen teritorij i suverena vlast.
Državnu vlast obavljaju državni organi, koje obično određuje ustav države. Države po političkom uređenju mogu biti jedinstvene (unitarne) i složene (federativne), po obliku vladavine monarhije i republike, a po vrsti političkog režima demokratske i autokratske.

Suverena vlast se temelji na četiri stupa vlasti (zakonodavna, sudska, izvršna i monetarna), nedostaje li ijedan stup, nema govora o suverenosti. Odnosno ima govora o ”modernoj suverenosti” – pojam kojeg koriste u opisu članica EU koje su kao prepustili dio svoje suverenosti na tijela EU.

Ako Europa odnese grudu suverenosti, onda suverenosti nema.

Ako nema zapovjedništva nad vojskom, ako nema tijela sa zakonodavnim ovlastima, ako nema vlastite valute, onda nije riječ o državi, nego o Hrvatskoj u EU.

Kao što znamo, zahvaljujući reklamnoj kampanji hrvatske Vlade koju je platila 25 milijuna kuna, od 1. siječnja (ne od 3. siječnja kao što bi se dalo zaključiti) je Hrvatska članica euro zone i Schengena. U istom danu se odrekla svojih vanjskih granica te ih prestala čuvati, kako bi čuvala vanjske granice EU te tako postala svojevrsna Vojna Krajina EU, kao nekad te s odrekla vlastite valute u korist valute koju kreira Europska središnja banka.

Ovo jest zadnja u nizu promjena valute, ali iz povijesti znamo da promjena valute nije kraj svijeta. U zadnjih stotinu godina bilo je barem sedam promjena. Ako zanemarimo promjenu jugoslavenskog dinara u hrvatski dinar i hladnjače prepune YU dinara kojima su se otkupljivale njemačke marke po Bosni i Hercegovini te tako pomogle stasanju kasnijeg tajkunskog sloja, najsvježija promjena valute je ona iz hrvatskog dinara u hrvatske kune.

Iako obje valute nose prefiks ”hrvatski”, kuna nikad nije stvarno bila hrvatska, ali je uvijek imala potencijal to postati. Za razliku od suverenog hrvatskog dinara kojim je HNB mogla financirati deficit državnog proračuna, hrvatska kuna to nikad nije smjela pa je od 1994. godine zapravo Hrvatska izgubila moć stvaranja svog novca.

No, kako je tadašnja hrvatska vlast izvela zamjenu valute? Najprije je proglasila tečaj, za tisuću dinara jedna kuna, a onda je otiskala dovoljno kuna za otkup dinara. Ukupno je otiskala 50 milijarda kuna gotovine. To je bila prva i zadnja primarna emisija kuna iz HNB.

Kune su dalje nastavile kreirati komercijalne banke po uhodanom obrascu stvaranja novca ni iz čega. Ex nihilo, rekao bi guverner Vujčić.

S vremenom je količina gotovine u optjecaju padala, kako je raslo poslovanje karticama pa je tako pri kraju prošle godine u optjecaju bilo gotovine u iznosu od 34 milijarde kuna. Na računima građana je bilo 267 milijarda kuna.

Kako je ECB izvršila otkup kuna? Naime, valjalo je 1. siječnja 2023. imati dovoljno eura za otkup kuna. Nismo uspjeli nigdje pronaći vijest da je ECB nanovo kreirala najmanje 4,5 milijarda eura u gotovini i najmanje 35,5 milijarda eura elektronskog novca za potrebe otkupa kuna. Vijest nije bilo moguće pronaći zato što je nije ni bilo. Naime, ECB nije kreirala ni jedan jedini euro za otkup kuna.

A kako su onda banke ipak zamijenile kune eurima?

Objasnit će nam to trećerazredni lik iz HNB: Za potrebe predopskrbe tijekom 2022. i opskrbe u 2023. Hrvatska narodna banka POSUDILA je 346 milijuna komada euronovčanica serije Europa od jedne središnje banke, članice europodručja.

Dakle, sva vrijednost u kunama koju je predstavljala gotovina je 1. siječnja 2023. poništena! Nije zamijenjena. Svi euri koji se nalaze u Hrvatskoj su posuđeni! I to uz naknadu. Evo opet lika iz HNB da to pojasni:

Ukupno će Hrvatska za izradu kovanica i posudbu novčanica trebati oko 881 milijun kuna. “Ove godine ćemo za potrebe izrade kovanica trebati oko 346 milijuna kuna, dok ćemo sljedeće godine trebati oko 270 milijuna kuna i 2024. godine kada vraćamo novčanice koje ćemo posuditi – 265 milijuna kuna”

Kompletna zamjena kuna posuđenima eurima zasad nas košta 117 milijuna eura. Što će se događati nakon 2024. kad se posuđene novčanice vrate našem kreditoru, ne znamo. Ono što sigurno znamo jest da je Hrvatska 1. 1. 2023. zadužila najmanje 4,5 milijarde eura u novčanicama.

Novčanice su dakle u najmu. A vrijednost koju su predstavljale kune su poništene.

To je moderni suverenitet Hrvatske.

Zato ne pitaj kome zvono zvoni, ni kome je odzvonilo ili da razjasnimo do kraja: ako svi euri predstavljaju vrijednost primjerice 100, a sve kune vrijednost 5, onda je EU morala donijeti tih 5 za zamjenu kuna jer povećava vrijednost.

No, EU ne donosi ništa, a sva vrijednost koju su predstavljale kune je poništena. Otprilike onako kako su u HNB negdje prije Božića poklanjali ukrasne kuglice za bor ispunjene izrezanim novčanicama kuna.

Izvor: www.logično.com