"Neizbježan dio božićne ikonografije jest zvijezda koja sja na nebu iznad štalice u koju se sklonila Sveta obitelj. Priča o ovoj zvijezdi poznata nam je iz Evanđelja po Mateju i o njoj nemamo drugih izvora. Matej kaže kako su u vrijeme kralja Heroda sa istoka u Jeruzalem došli magi i najavljivali kako su vidjeli da izlazi zvijezda novoga kralja Židova te su mu se došli pokloniti. To je silno uplašilo kralja Heroda. Kad su napustili Jeruzalem, zvijezda je išla pred njima, da bi se na kraju zaustavila nad mjestom gdje se rodio Isus.
Mnogo toga u ovoj lijepoj božićnoj priči ostaje nejasno. Tko su bili magi ili mudraci koji su došli sa istoka? Zašto ih se Herod, tiranin koji je željeznom rukom vladao Judejom, uplašio, a nije ih zatvorio kada su najavljivali dolazak novoga kralja? I, više od svega, koja je zvijezda sjala na nebu iznad Betlehema najavljujući Isusovo rođenje? Možemo li otkriti povijesni temelj božićne priče?
Magi su, prema klasičnim izvorima, bili aristokratska svećenička kasta u staroj Perziji, nasljednici kaldejskih mudraca drevne Babilonije, koji su razvili začuđujuće naprednu astronomsku znanost. Magi su, kao mudraci i čudotvorci, izazivali strahopoštovanje u svim zemljama od Sredozemlja do Inda. Kasnije su činili jedno od dva Vijeća Partskog kraljevstva (Perzije), koje je započelo dugu borbu s Rimljanima za kontrolu nad manjim državama Bliskog istoka.
Judeja, strateški smještena na trgovačkim putovima između istoka i zapada, bila je prostor osobitog zanimanja i Partije i Rima. Godine 39. pr. n. e. partska vojska opljačkala je Jeruzalem i protjerala mladog i ambicioznog Heroda koji se ne vlast vratio tri godine kasnije, uz pomoć velike rimske vojske, ali je održavao diplomatske odnose i s Partima. Promatrana u ovim okvirima, neobična priča o tri mudraca koju navodi Matej ima jasan povijesni smisao. Magi, koji su došli sa istoka - iz Partije - mogli su biti izvrsni špijuni Partskog carstva. Religija maga, zoroastrizam, uživala je određeni stupanj poštovanja kod Židova, pa su magi, za razliku od svećenika većine drugih religija, bili dobrodošli u Judeji. Magi su u samom Herodovu kraljevstvu, vjerojatno u vrijeme primirja između Rima i Partije, javno govorili kako traže novog kralja Židova pravdajući to tvrdnjom da su u čisto znanstvenoj misiji, kako bi potvrdili astronomske znakove koje su zamijetili. Očito je zašto se Herod uplašio.
Ali, zvijezda je veći problem. Ona se, čini se, pojavljuje dvaput – prvi put kao znak magima u njihovoj zemlji, a potom kao oznaka nad Betlehemom na kraju njihovog puta. Dakle, očito je da se tu ne radi o običnoj zvijezdi, jer se one ne kreću, niti mogu pokazivati na neko određeno mjesto. Jedino bi se komet mogao uklopiti u sve detalje ove priče jer se on, putujući oko Sunca, može pojaviti dva puta, kreće se nebom, a ovisno o točki gledanja može »stajati« na nebu i repom pokazivati na neko mjesto.
Iako se to može činiti logičnim, Isus se nije rodio 25. prosinca 1. godine prije nove ere. Prema činjenicama koje se navode u evanđeljima, godine 7. do 4. pr. n. e. (prije Krista) tradicionalno se smatraju vjerojatnim godinama njegova rođenja. Nažalost, za teoriju kometa, ni jedan grčki, rimski ili babilonski zapis tijekom ovih godina ne spominje pojavu nekog kometa.
Rješenje ove zagonetke možda je pronašao dr. Nikos Kokkinos koji je predložio potpuno novu kronologiju Kristova života. Njegova rasprava nastoji dokazati kako Krist nije bio razapet kao mladić, u svojim tridesetima, već u dobi od gotovo pedeset godina. Ovaj stav temelji na navodima Evanđelja po Ivanu i na nizu povijesnih činjenica koje izvanjski podupiru ovakvo tumačenje Evanđelja. Prema ovoj teoriji Krist se rodio 12. godine pr. n. e.
Ova godina odgovara i teoriji o kometu. Naime, godine 12. - 11. pr. n. e. na nebu se pojavio Halleyjev komet, čija je pojava sa strahom zamijećena posvuda oko Sredozemnog mora. Jedan suvremeni opis kaže kako je komet »visio« nad Rimom. Sljedeću pojavu u sedamdesetšestogodišnjem ciklusu ovog kometa zabilježio je židovski povjesničar Josip, opisujući ga kao divovski mač na nebu koji zlokobno visi nad Jeruzalemom. Prihvatimo li ovakvu kronologiju Kristova života, tajna betlehemske zvijezde je riješena.
Halleyjev komet spektakularno se pojavio na nebu 1301. godine, kada ga je vidio slikar Giotto di Bondone. Nakon toga nastala je njegova čuvena slika »Poklonstvo maga«, gdje je Halleyjev komet precizno prikazan na nebu iznad štalice. Možda je Giotto, ovako slikajući betlehemsku zvijezdu, nesvjesno prikazao upravo onu koja je sjala na nebu iznad skromne štalice u noći Isusova rođenja." (Tihomir Tonković).
http://www.vjesnik.com/html/2003/12/21/Clanak.asp?r=sss&c=7