fr. Drago Kolimb atović*

„Pȃdre, čuvajte ga se! To vam je stara komunjara, zadrti

u povjerenju, znali šapnuti za gospara Iva. Nikad nisam

bio sklon vjerovati takvim šaputanjima jer sam se vodio

onom narodnom mudrošću da ni vrag nije crn kako ga

Da, i u đavlu! Ako ništa drugo, a ono da je i on stvorenje

Božje. A to nije mala stvar! Uglavnom, polazeći s

toga stajališta, nastojao sam se odnositi prema gosparu

Ivu baš kao što se odnosim i prema ostalima, ako ne i

srdačnije. Kad god sam ga susreo, javio bih mu se: „Dobro

jitro, gȍspāru!・, „Dobri dan!・, „Živjeli!・, „Kako ste,

gȍspāru?・.

Bio sam uvjeren da ću na taj način, prije ili kasnije,

a koje je sada zacijelo zapretano, poput žeravice u

pepelu, nekim lošim iskustvom, nekom tragedijom ili razočaranjem

u neko biće od kojega je očekivao samo doNaša

Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45 13

bro. I nisam trebao dugo čekati da doživim prve znakove

„Dom・ u kojem je gospar Ivo bio jedan od štićenika,

posjećivao sam po službenoj dužnosti svake nedjelje,

a često i tijekom tjedna. Sjeo bih na proširenu dijelu

hodnika među štićenice i štićenike, s njima bih pričao o

koječemu, a katkada bismo i zapjevali, već prema raspoloženju.

Za jedna takva posjeta primijetim da nam se približava

i gospar Ivo, ali nekako bojažljivo. Da ga malo

raskuražim, sa svom ću mu srdačnošću:

„Gosparu moj! Kad god vas vidim, sjetim se našega

padra Ćira Duhovića. I on je bio, đȕsto [baš] ko i vi ・ visok,

ko svijeća ravan, dotjeran, prȍpito elèganat [upravo

vitak]! Jednom su ga čak i zapitali: ・Padre Ćiro, kako ste

uspjeli do tȅzijēh gȍdīštā [te dobi] ostat tako drȉt [nepogrbljen]?・

A on će ko s nokta: ・Jer se nijesam nikomu

klȁnjō!・・ Svi prasnu u smijeh, a s njima i gospar Ivo. Od

Kao pučki misionar češće sam morao odlaziti u misije.

Tad me je u Domu mijenjao naš padre Mijo [Horvat,

otkačen, ali možda je baš to bilo presudno da mu se gospar

Ivo približio i djelomično mu otvorio svoju dušu.

„Znate, padre Mijo, mene svi drže ateistom. To nije

uskliknuo: „Velik je Bog!・ jer sam na temelju toga zaključio

da je u duši gospara Iva Bog već na djelu.

ovoga me puta zamijenio padre Mijo. Čini se da je gospar

Ivo to jedva dočekao.

„Padre Mijo・, počeo je bez posebna uvoda, „onu izjavu

od našega prošlog susreta moram djelomično ispraviti.

Otkako su bijeli fratri počeli dolaziti u naš dom, uvjerio

trpat sve u isti koš!・

Samo tri-četiri dana poslije ovoga razgovora gospar

sa svima koji su mogli prisustvovati, kao što to i inače

činim kad netko u Domu umre. U propovijedi sam iznio

bitne točke iz ovoga napisa, kao i svoje duboko uvjerenje

da izjave koje je gospar Ivo rekao pred našim padre

Također sam nadodao:

„Možda je u životu gospara Iva bilo još nešto značajno

zbog čega mu je Bog udijelio tu milost. U svakom slučaju

Bogu sam i na tome od srca zahvalan jer, nažalost,

grješni i potrebiti Božjeg milosrđa, molit ćemo da i našem

Ovaj je prikaz o gosparu Ivu već davno bio dovršen,

kad sam posve neočekivano doznao nekoliko dragocjenih

pojedinosti iz njegova života koje posve razjašnjavaju

zašto je Bog dopustio da pokojni Ivo prije smrti učini

onu svojevrsnu ispovijed. Čujte ih!

Vraćao sam se iz Termoterapije u Mokošici. U njoj

sam prikazao svetu Misu za sve one koji su u tome lječilištu

utemeljenja. U autu, osim vozača i mene, nalazila se ekonoma

iz Doma i jedna štićenica. Razgovor se povede o

Bogu na milosti koju mu je udijelio, prisutna mi štićenica

gotovo upadne u riječ:

„Vi, Padre, očito ne znate što se dogodilo neposredno

poslije njegove smrti!・ I nastavi: „Jedna bolničarka i ja

pošle smo pripremiti pòkōnjīka za ukop. Iz ormara smo

izvadili sve što je bilo potrebno, pa tako i crni vèstīt [odijelo],

našega Doma. ・Ne oblačite ga・, gotovo je zapovjedila,

・jer je oporučno odredio da ga se ukopa u pidžami,

a odijelo i sve što je vrijedno da se podijeli siromasima.・

„Ja znam još jedan dragocjen podatak・, javi se ekonoma.

„Kad se gospar Ivo sa ženom uselio u naš Dom, svoj

s dosta djece. A kad mu je žena umrla, i taj je mali stan

darovao jednoj siromašnoj obitelji.・

Zar je moguće poslije ovoga saznanja ne sjetiti se Kristovih

riječi: „Doista, kažem vam, što god učiniste jednome

od moje najmanje braće, meni učiniste!・ (Matej

25, 40). Na temelju tih riječi gospar Ivo je, očito, samome

podijelio siromasima. Također nam je sad jasno zašto

je dobri Bog dopustio da naš gospar Ivo prije smrti učini

onu ispovijed. A da „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara・,

također je razvidno iz ovoga opisa.

Dominikanac (86) iz Supetra, živio u Dubrovniku (1947.-56.,

se nada da ga milosrdni Sudac ne će odbaciti kad ga pozove.

Dubrovniku 1925. objavio knjigu Put mira Anđela Zacchija.

14 Naša Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45