Preneseno sa: aktivisti.info

Svi znaju da stvari u svijetu stoje loše. Nije sve baš sjajno. Problemi su bezbrojni: ekonomija, naše slobode, naša sreća, naš kvalitet života − patimo u svim aspektima života, i dok se nadamo boljoj budućnosti, osjećamo da će stvari koje su izvan naše kontrole biti samo gore. Nalazimo se u neodoljivoj situaciji, osjećamo da postoji nešto što možemo uraditi, ali ne znamo šta! Kad god se neko nađe u ovoj situaciji, na red dolazi pitanje ‘Šta da uradimo povodom toga?’

Da li da izađemo na ulice? Da li da protestujemo i štrajkujemo? Ljudi ne znaju šta da učine, pa jednostavno ne urade ništa ili potraže bijeg iz svega. Pridruže se nekoj političkoj stranci, ili postanu religiozni, ili počnu piti ili uzimati droge. Pokušaju da zarade novac i traže izlaz putem rada, ili traže izlaz uživajući u hrani ili seksu.

Ljudi mogu da krenu raznim putevima, ali ono što je svim tim putevima zajedničko je: izbjegavanje.

Kada neko kaže: ‘Šta da uradimo povodom toga’, on/ona traži izlaz. Traže spasitelja da dođe i izbavi ih od svega ili žele da nađu neki daleki svijet, gdje će pobjeći od svega. To je potpuno normalno i sasvim razumno. Nema ništa pogrešno u tome da se ljudi tako osjećaju, i sam se tako osjećam i nisam iznad toga.

Problem u kojem se nalazimo nije posljedica naših odluka. Još jednom: problem u kojem se nalazimo nije posljedica naših odluka. Povijest je puna klaonica i ubistva; tiranija i teokratsko tlačenje je ustaljeni obrazac. Svi smo rođeni u noćnoj mori i tek sada se budimo i postajemo svjesni koliko je ona zastrašujuća i sveobuhvatna. U potrazi smo za izlazom, ali nema ga, nadamo se da ćemo se jedan dan probuditi i vidjeti da je sve bio samo loš san. To je razlog zbog kojeg nije neuobičajeno čuti pitanje ‘Šta da uradimo povodom toga?’

Mnogo je ljudi koji tvrde da su pronašli izlaz.

Kažu: To je ekonomski sistem!,
kažu: To je vlada!,
kažu: To je religija!.

Nijedna od ovih stvari nije u korijenu problema. Kako to znam? Jer nijedna od ovih stvari nije stvarna. Istorijom su dominirala ova tri sistema, a šta je zajedničko svima njima…?

Svi ovi sistemi zasnovani su na vjeri.

Ekonomija zapravo nije nauka, cijeli sistem temelji se na vjeri. Ako niko ne bi vjerovao u vrijednost novca koji posjedujemo mi ili bilo ko drugi, on ne bi ništa ni vrijedio. Da li vam je sada jasnije? To je sistem vjere, utemeljen na vjeri i ničemu više. Mnogi ljudi ovo razumiju; ono što većina ne razumije je da je ista stvar sa vladom. Ne postoji nešto kao što je ‘vlada’. Vlada je ideja − da citiram riječi Džordža Buša starijeg o novom svjetskom poretku: To je velika ideja. Ljudi misle da je vlada nešto stvarno, vide ogromne zgrade, stubove i kipove i osjećaju to kao zasebnu cjelinu koja vlada stvarima. To je iluzija. I ovdje dolazimo do korijena problema.

Dopustite mi da vas upoznam sa riječi koje gotovo da i nema u našim rječnicima. Riječ je hipostatizacija.

-       hipostatizacija: tretiranje ili uvažavanje (koncepta, ideje, itd.) kao vidljive tvari ili stvarnosti, (porijeklo: 1820-30 pne; grč. hypostat(ós))

Ta riječ tačno opisuje problem koji je u korijenu svih ostalih problema koje ljudi vjeruju da imaju. Živimo u sistemu zasnovanom na vjeri, živimo u sistemu vjerovanja, smatramo da je stvaran i vidljiv, ali nije, mi ga samo uvažavamo kao takvog.

Baš kao što bi i moć novca prestala da postoji da ljudi ne vjeruju u njega, tako bi i moć vlade prestala postojati kad niko ne bi vjerovao u nju. A ja tvrdim da je znanje o kojem pričam nepostojeći entitet, koji ne postoji izvan ljudskog uma.

Vidite, kada ovo shvatite, problem nije šta da uradimo povodom toga, problem je zašto su ljudima trebale hiljade godina da shvate ovu temeljnu životnu činjenicu? Zašto ljudi vjeruju u ove gluposti i dopuštaju da one upravljaju njihovim životima?

Zato što je u korijenu svega osnovna ljudska priroda i najosnovniji i sveobuhvatan ljudski problem − izbjegavanje očiglednog. Svako zna šta nije u redu sa njim i sa svijetom, problemi nisu komplikovani, ali ljudi izbjegavaju jednostavna rješenja koja su im pred nosom. Ne žele da se suoče sa istinom, ne žele odgovornost koju ona podrazumijeva, boje se života i istinskog  življena.

To je pravi problem sa svijetom, očigledan je i stoji nam ispred nosa. Kada pogledamo bebu ili dijete, oni su slobodni, oni ne prepoznaju lažni sistem vjerovanja i lažni sistem kontrole, za koje mi, ‘civilizovani’ odrasli ljudi, vjerujemo da su normalni i realni, oni prepoznaju život i svoje osjećaje, svoju dušu, svoj duh, stvari koje su bit života.

Ljudi su uvjereni da su ono u šta vjeruju, pa kažu:

„Ja sam hrišćanin“,
„Ja sam demokrat“,
„Ja sam filozof“,
„Ja sam prodavac“.

Ne. To je ono u šta vjerujete. Ono što ste uistinu vi vaš je duh, vi ste vaš um, vaša duša, vi ste vaši osjećaji, vi ste vaše čežnje, vaše nade i snovi. Vi ste duh koji ste imali kao dijete i duh koji vidite u razdraganom štenetu u parku.

Prevarom ste uvučeni u hipostatizaciju toliko mnogo uvjerenja do tačke u kojoj zaista mislite da su ta uvjerenja ono što ste vi. Vi niste sazdani od vaših uvjerenja, morate da se probudite, to je jedina stvar koja sprečava da budete zaista slobodni. Svatko treba to da shvati, da prestane da vjeruje u sistem i da shvati da sistem ne postoji. Prestanite vjerovati i počnite živjeti!

Jednom kad shvatite sve ovo, nameće se pitanje kako povratiti život? Kada zaista pogledate život možete vidjeti kako je svaki život spontanog porijekla, događa se sam po sebi. Ne treba ništa da se ‘uradi’, treba samo ‘biti’. Potrebno je rekonstruisati pojam ‘biti svoj’ da doslovno znači ‘biti’ svoj. Danas to više znači ‘raditi’ po svome, npr. možete biti najbolji advokat ili prodavač ili poslovni čovjek obavljanjem (radom) mnogo posla!

Vratiti život, to je proces, proces u kojem se vraćate u dodir sa duhom i spontanošću koja je u vama i počnete oslobađati svoje potisnute osjećaje i izražaje. Ako ste bili mrtvi iznutra, potisnuli ste svu svoju spontanost, ako ste živi iznutra, izrazićete sve svoje spontane osjećaje i biti ono što jeste u doslovnom smislu! To je u isto vrijeme i zabavno i oslobađajuće, a kao rezultat toga dobro ćete se osjećati i oslobodićete sebe i svijet! Ne brinite ako se to ne dogodi odjednom, trebale su godine za ispranje mozga i potiskivanje vašeg duha i trebaće vremena da se deprogramirate i osvježite vaš duh, ali sa svakom malom pobjedom vi i svijet bićete sve više slobodni!

Vjerujte tihom unutrašnjem glasu koji vam govori šta da poduzmete. Svoj život držite u svojim rukama i nemojte ga povjeriti nikome, a pogotovo ne vašim izabranim vođama. Budite svoji! Mnogo velikih ljudi ovo vam je reklo. – Wilhelm Reich

Izvor: http://www.informationliberation.com/

Prevod: aktivisti.info