Službeni simptomi klasičnog akutnog napada porfirije mogu uključivati bolove u trbuhu ili druge bolove, tjeskobu/paniku, mučninu, zatvor, ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, smušenost i poteškoće s disanjem. Nažalost, neki liječnici kao odlučujući faktor koriste učestalost pritužbi na bolove u trbuhu. To je vrlo pogrešno i strahovito opasno. Objasnit ću zašto.

Najčešći oblik neuroloških porfirija zove se akutna intermitentna porfirija (AIP). Jedan poznati medicinski stručnjak za taj češći oblik porfirije primijetio je da «kada osobu kojoj je ranije bila pogrešno dijagnosticirana histerija pronađu mrtvu od respiratornog kolapsa, potvrđuje se točna dijagnoza akutne intermitentne porfirije.» U prijevodu: mnoge osobe s prividnom «teškom anksioznošću» ili drugim «mentalnim» bolestima imaju postavljenu pogrešnu dijagnozu – možda, dijelom, zbog toga što mnoge od njih ne trpe bolove u trbuhu kada imaju napade porfirije. Prevelikom broju zdravstvenih radnika napad porfirije često izgleda poput napada anksioznosti.

Kaže se da je najbolji tretman za porfiriju prevencija. Preporučljiva je prehrana bogata ugljikohidratima – do 70 posto, s čestim obrocima. Treba jesti složene ugljikohidrate i imati pri ruci glukozu u tabletama ili prahu za slučaj napada, nešto što rade hipoglikemičari. Dobro bi bilo napraviti test tolerancije na glukozu od pet ili šest sati. Takozvana reaktivna hipoglikemija može biti skrivena porfirija, barem kod nekih ljudi. Ako vam razina šećera u krvi brzo padne, često do razine niže od one pri postu u razdoblju između dva i četiri sata, to je mogući znak porfirije, a ne (samo) reaktivne hipoglikemije.

Prevencija uključuje izbjegavanje faktora koji potiču bolest. Svaka osoba ima drukčije faktore. Oni mogu uključivati stres, kemikalije iz okoliša (dim, mirisi, boje, benzin, dizel, sredstva za čišćenje ili druge kemikalije), EMP, prehrambene faktore (kao što je spomenuto gore), infekcije, lijekove i anestetike.
Iskoristite sve ovdje spomenute znakove kako biste odlučili trebate li se testirati na porfiriju. Imate li slabu toleranciju na kofein, alkohol, određene namirnice (uključujući agrume, rajčicu, začine), mononatrijev glutamat, stres, lijekove, vitaminske ili mineralne dodatke, Sunčevu svjetlost, vrućinu, kemikalije iz okoliša ili EMP? Ima li u vašoj obitelji takozvanih mentalnih bolesti? Morate li jesti svaka dva do tri sata kako biste izbjegli napad «hipoglikemije»? Je li vam urin tamniji kad se osjećate bolesno? To su mogući znakovi. Netolerancija na prehranu protiv kandide ili na prehranu Atkinsovog tipa može upućivati na porfiriju kao osnovni uzrok, jer skriveni porfiričar mora jesti mnogo ugljikohidrata kako bi izbjegao ili ublažio napade. Ponekad to dovodi do ozbiljne pretilosti, jer skriveni porfiričar nauči liječiti svoje tegobe golemim količinama ugljikohidrata.

Stres je često jedan od najvećih poticaja za napade (skrivene) porfirije. Razlog bi mogao biti sljedeći. Stres vodi do povišenih razina adrenalnih hormona. Njih obrađuju citokrom P450 enzimi; drugim riječima, adrenalni hormoni pozitivno reguliraju enzime. Kod porfiričara se tada stvaraju suvišni porfirini i osoba se osjeća vrlo bolesno i vrlo tjeskobno. Može očajnički željeti napraviti bilo što kako bi izbjegla bilo kakav stres.

Ako se čini da stres također potiče i jaku glad to bi mogao biti još jedan znak skrivene porfirije ili čira. U stvari, postoji veza između čireva i stvaranja želučane kiseline. Nedavno je otkriveno da prestanak jedenja potiče želudac na stvaranje bjelančevine PGC-1 alfa. Ona potiče stvaranje hema, što dovodi do viška porfirina kod (skrivenog) porfiričara. Utvrđeno je da lijek za čir cimetidin zaustavlja akutni napad porfirije kod nekih porfiričara, koji ga toleriraju zahvaljujući neutralizaciji PGC-1 alfa bjelančevina.

Tako neke, ili mnoge, kronične bolesti i/ili bolesti okoliša mogu imati porfiriju na «drugoj strani medalje». I dalje će biti mnogo patnji sve dok obje strane medalje ne budu priznale postojanje one druge strane.

Neki ljudi s poremećajima nadbubrežnih žlijezda ili štitnjače koji se teško kontroliraju mogli bi imati skrivenu porfiriju, opet zbog toga što hormone tih žlijezda obrađuju citokrom P450 enzimi. Slično tome, žene koje kažu da su se trajno razboljele ili postale «alergične» nakon što su uzimale kontracepcijske pilule, ili inače boluju od teškog PMS-a, mogle bi imati skrivenu porfiriju.

Među holističke tretmane koji mogu pomoći kod porfirije spadaju: utvrđivanje i eliminiranje faktora koji potiču napade, uključujući skriveno izlaganje teškim metalima, kao i bujanje crijevnih mikroorganizama; sigurni dodaci prehrani; smanjenje stresa i uravnoteženje energije. Korisni dodaci prehrani mogu uključivati smirujuću aminokiselinu/neurotransmiter GABA, liposomalni glutation i magnezij. Ispravljanje drugih nedostataka, ako su prisutni, također može pomoći. Ponekad oboljela osoba  također ima piroluriju, hemoglobinski poremećaj koji bi mogao biti povezan s porfirijom, i kod kojeg bi moglo biti korisno uzimanje dodatnog cinka, vitamina B6, biotina i ulja noćurka. Kod ljudi s tim problemima moguće je da količine dodataka prehrani i učestalost njihovog uzimanja trebaju biti bitno drukčije od uobičajenih. Dodatke prehrani – poput namirnica – može biti potrebno izmjenjivati i uzimati u manjim količinama. U najgorem slučaju, može biti potrebno izbjegavati sve ili većinu dodataka prehrani.
Izmjenjivanje namirnica ovdje može biti ključno. Često postoji teška ovisnost o hrani. Kada se svakodnevno jedu iste namirnice, ili svakodnevno uzimaju isti dodaci prehrani, to uzrokuje aktivaciju ili pozitivnu regulaciju relevantnih citokrom P450 enzima,. što može dovesti do oslobađanja velikih količina porfirina. Sjetite se, van Gogh je vjerojatno bio ovisan o svom apsintu koji ga je tjerao u ludilo. Ali to se skrivenim porfiričarima može događati s bilo kojom namirnicom. Često su najbolesniji ljudi oni koji jedu samo tri do pet namirnica svaki dan. Viđao sam tešku ovisnost o govedini, pšenici, krumpirima, cikli, mrkvi, kavi, koli, šećeru, mliječnim proizvodima i drugim namirnicama. Prehrana s ciklusom izmjenjivanja od pet dana pomaže u prekidanju začaranog kruga ovisnosti i ublažava reakcije na namirnice.

Napade je također moguće ublažiti odlaskom u hladnu, tamnu, tihu sobu u kojoj nema elektromagnetskih polja. Potrebno je u velikoj mjeri smanjiti stimulaciju jer može postojati rasplamsavanje. Rasplamsavanje se javlja kada su dijelovi mozga pretjerano podraženi. To se često poklapa s pretjeranom podražljivošću osjetila: vida, sluha, njuha, dodira, okusa. Kada dođe do rasplamsavanja potrebno je drastično smanjiti osjetilne podražaje. Terapija kisikom također može biti od koristi. Ako se javlja rumenilo, pomaže na lice ili glavu stavljati obloge s ohlađenim gelom. Naučiti kontrolirati disanje kako bi se zaustavila skrivena hiperventilacija može biti od velike pomoći. Otkrio sam da neki porfiričari imaju vrlo niske razine ugljičnog dioksida u krvi. Zato, radite ili Buteykove metode plitkog disanja i zadržavanja daha ako je moguće, ili kao alternativu spore, duge izdisaje. Ali moguće je da sam otkrio dublju razinu u vezi s Buteykovim disanjem i hipokapnijom (niskim razinama ugljičnog diokisda). Nedostatak enzima ovisnog o glutationu (2,3-difosfoglicerata) zapravo može uzrokovati hipokapniju. Metaboliti porfirina iscrpljuju glutation u tijelu. Zato porfirija ili druge metaboličke bolesti, ako su prisutne, mogu uzrokovati potrebu za Buteykovim disanjem – što bi trebali znati i astmatičari. Među druge metode koje pritom mogu biti od koristi su manipulacija trigger-točkama, kineziološko uravnoteženje i uravnoteženje vagusnog živca.

Dok se ne ostvari liječenje genskom terapijom izbjegavanje faktora koji potiču napad – određenih namirnica, kemikalija iz okoliša, EMP-a, stresa, nepotrebnih lijekova, teških metala, pesticida, plijesni i infekcija – od presudne je važnosti.

U borbi protiv sklonosti porfiriji pomažu ekološka prehrana, konzumiranje manjih količina mesa i masti i primjena autorovih jedinstvenih novih kinezioloških testova i tehnika uravnoteženja energije (povezanih s neravnotežom koju porfirija u tijelu stvara). Moje metode također se mogu koristiti za otkrivanje namirnica ili dodataka prehrani na koje bi osoba mogla imati porfirijsku reakciju.

Testiranje na porfiriju

Dokumentirano je da su laboratorijski testovi na porfiriju ponekad ili netočni ili nisu u korelaciji s intenzitetom simptoma, posebno kod AIP-a, koji bi mogao biti povezan s kroničnim bolestima ili bolestima okoliša. Kao što njegov naziv govori, taj potencijalno težak oblik porfirije može se pokazati na testiranju samo kada bolesnik ima jak napad, kao u slučaju reakcije na lijekove. Čak i tada, članci otkrivaju da su testovi ponekad i dalje bili normalni. Teškoće se javljaju zato što (1) porfirinski spojevi reagiraju sa svjetlošću; (2) «normalne» vrijednosti mogu uključivati mnoge porfiričare; (3) potpuno testiranje krvi, urina i stolice rijetko se obavlja; i (4) potpuno testiranje enzima i porfirinskih spojeva također se rijetko obavlja. Sada su dostupni novi genetski testovi.

Slično tome, testiranje citokrom P450 enzima na defekte ili nedostatak sada je također dostupno; ali u SAD-u je neka od tih testiranja nedavno obustavila Uprava za hranu i lijekove: čini se da ne želi da ljudi znaju. Želite li obaviti testiranje krvi ili urina na porfirine, pronađite laboratorij koji ne daje tumačenja od Velikog brata, tvrdeći da su razine iznad normalnih u redu, osim ako nisu nekoliko puta više od gornje granice normalnog. Kad bi vaša razina šećera u krvi prilikom posta bila «samo» 50 posto viša od gornje granice normalnog, mislite li da bi vaš liječnik rekao: «Ma, zaboravite to»? Posjetite laboratorij koji će dopustiti vašem liječniku da interpretira rezultate i, štoviše, pronađite liječnika koji će si odvojiti vremena da nauči nešto o porfiriji, po mogućnosti iz nepristranih izvora.

Predložio sam jedan mogući odgovor na problem testiranja. To je pitanje propusnosti krvno-moždane barijere (KMB). Ako postoji propusnost KMB-a, čak i male količine porfirina mogu dospjeti u mozak i uzrokovati teške simptome. Međutim, ako je KMB trenutno nepropustan koliko je god to moguće, veće količine porfirina koji kruže tijelom možda neće stići u mozak.

Nedavna istraživanja pokazuju da mnogo toga može uzrokovati propusnost KMB-a: skrivene srčane mane, stres, vrućina, alergije, nedostaci hranjivih tvari, toksini i drugi faktori. Iznio sam hipotezu da ako je prisutna česta srčana mana otvoreni foramen ovale (PFO) – koji bi mogla imati čak svaka treća osoba – to može dovesti do propusnosti KMB-a i time do osjetljivosti ili netolerancije čak i na male količine suvišnih porfirina. PFO je atrijski septalni defekt. To je rupa ili tunel između dvije gornje komore srca koje se ne zatvore pravilno kod jedne trećine čovječanstva. PFO je povezan s izazivanjem migrena (posebno ako je prisutna aura) i moždanim udarima.

Genetika, izloženost toksinima i sile na vlasti

Zašto samo neki ljudi postanu kronično bolesni i/ili alergični nakon izlaganja živi, plijesnima, pesticidima i drugim toksinima, ili pak od kandide, bujanja drugih mikroorganizama ili infekcije? Čini se da pitanje porfirije to dobro objašnjava. Ako osoba ima skriveni genetski nedostatak svaki dodatni toksin u sustavu može ih gurnuti preko granice i time su oni u stanju pojačane porfirije u kojem su i bolesniji i osjetljiviji («alergični») na druge stvari. Dva liječnika demonstrirala su vezu između bujanja mikroorganizama i kronične porfirije kod njihovih pacijenata s artritisom. Za mnoge je utvrđeno da imaju kroničnu infekciju bakterijom Chlamydia pneumoniae, a kod mnogih je također bilo vidljivo da su zbog toga oboljeli od jednog oblika porfirije. Teški metali, plijesni, pesticidi ili kemikalije također mogu trajno oštetiti DNK, ostavljajući ljude u trajno povišenom stanju porfirije – i/ili bolesnima od VKO-a, OEMP-a, alergija na hranu i nekih «novih» kroničnih bolesti.

Kao što je mudar čitatelj mogao pretpostaviti, postoji posebna politička sfera u vezi s pitanjem koliko točno ljudi stvarno obolijeva od kroničnog oblika porfirije nakon izlaganja toksinima. Kad je stručnjak za porfiriju William Morton, dr. med., vidio da mnogi pacijenti boluju od VKO-a i porfirije i zatim pomogao stotinama njih da dobiju invalidske povlastice, ukinuta mu je dozvola za rad. (On je odlučio da se neće boriti protiv svog medicinskog povjerenstva za ocjenjivanje u Oregonu i prestao je primati pacijente.)

Protiv pitanja kronične porfirije s pratećom kroničnom bolesti i/ili bolesti okoliša nastalom zbog izlaganja toksinima energično i podmuklo bore se sile na vlasti (SNV). Sjetite se da je trebalo proći više od 70 godina da postane opće prihvaćeno da je azbest kancerogen. Kroz to vrijeme brojni znanstvenici i liječnici pod kontrolom industrije kleli su se da nije. Budući da mnogi različiti tipovi toksina mogu dovesti do kronične porfirije i kronične bolesti i/ili bolesti okoliša, razumljivo je da se svi SNV-i udružuju kako bi se borili na toj posljednjoj crti obrane. U stvari, SNV još uvijek ne žele čak ni priznati VKO kao legitimnu bolest. Neki još uvijek tvrde da se od vrlo malih razina ksenobiotika nitko ne može razboljeti, da je ta bolest samo psihološka, i da, što god ona bila, nije oblik porfirije. Sve to usprkos nedavnom znanstvenom otkriću da dijelovi na bilijun uzrokuju bolesti kod drugih sisavaca i da kronično izlaganje toksinima dokazano uzrokuje kroničnu porfiriju.

Kad su dr. Downey, dr. Morton i brojni drugi liječnici i bona fide znanstvenici objavili članke 1990-ih pokazavši da između 70 posto i 90 posto osoba s VKO-om ima neki oblik porfirije, SNV je uzvratio smislivši tvrdnje da znak bolesti nisu samo abnormalno visoke razine porfirina, nego da se moraju izmjeriti neke proizvoljno određene, mnogo više abnormalne razine porfirina prije nego što se nekome može dijagnosticirati porfirija ili dopustiti da ju koristi kao osnovu za invalidske povlastice. I to usprkos čimbenicima poput onih koje sam gore iznio – točnije, da ako postoji propusnost KMB-a viši postotak porfirina može dospjeti u mozak.

Zbog činjenice da ljudi vjerojatno imaju druga skrivena medicinska stanja stvorio sam terminologiju koja to uzima u obzir. Analogno dijabetesu tipa II, nazvao sam to stanje porfirija tipa II, s brojnim potklasifikacijama ovisno o drugim medicinskim stanjima koja se kod osobe utvrde. Ti drugi faktori mogu biti u interakciji i uzrokovati da bilo koja abnormalno visoka razina porfirina izaziva jače simptome nego što bi inače možda bilo slučaj. Ta druga stanja uključuju više od jednog tipa porfirije (među osam), piroluriju, bolest mastocita, propusnost KMB-a, bolesti pluća (astmu, kroničnu opstruktivnu bolest pluća, reaktivnu bolest dišnih putova) i bolesti srca (PFO, prolaps mitralne valvule i druga stanja).
Ako ste u prilici testirajte se na porfiriju i sva druga relevantna stanja navedena u ovom članku, ako to već niste napravili. Mnogi ljudi imaju skrivenu astmu, reakcije na hranu, apneju u spavanju, hijatalnu herniju/poremećaj vagusnog živca, defektne citokrom P450 enzime ili njihove nedovoljne razine i druge probleme za koje ima pomoći.

Ovo je doba u kojem kada se utvrdi i najmanje povećanje razine kolesterola SNV će se obrušiti na pacijenta i pokušati mu nametnuti doživotno uzimanje lijekova (koji često uzrokuje daleko teže probleme od onih koje bi lijek trebao liječiti), ali kad se utvrdi teška ili kronična bolest kroz povišene razine porfirina u krvi ili urinu, očajnički se traže svakakvi izgovori kako bi se pacijentu poručilo: «To je zapravo u redu; zaboravite to». Čini se da je razlika u tome što kroničnu porfiriju uzrokuje izloženost otrovima, a netko ne želi da ljudi saznaju do čega bi to moglo dovesti kod čak do 20 posto čovječanstva! Ako imate kroničnu bolest i/ili bolest okoliša na vama je da se s tim nosite. Borite se protiv trovanja okoliša, a time i čovječanstva. I, pronađu li vam abnormalne razine porfirina, borite se protiv tvrdnji da to ništa ne znači.

Za mnoge ljude s kroničnim bolestima i/ili bolestima okoliša porfirija može biti neka vrsta «zadnjeg dijela slagalice». Ona također može objasniti mnoge reakcije na hranu kada pacijentu njegov liječnik kaže: «Obavio sam sve te testove na alergije i nisam našao nikakav dokaz alergijske reakcije». Testovi alergije na hranu negativni su zato što se ne radi o alergijskoj reakciji (antitijelima), nego o metaboličkoj porfirijskoj reakciji koja uključuje citokrom P450 enzime. Na porfirijski dio slagalice trebali bi se testirati ljudi koji boluju od VKO-a, OEMP-a, «univerzalne» alergije na hranu, kroničnog umora, fibromijalgije, mijalgičnog encefalomijelitisa, Alzheimerove bolesti, hipoglikemije, autizma, sindroma Zaljevskog rata, bolesti spasilaca 11. rujna, astme, čireva, «mentalnih bolesti» (anksioznosti, panike, depresije, shizofrenije) i drugih bolesti kako se veze budu otkrivale u budućnosti.

Sa znanjem o tom mogućem «posljednjem dijelu slagalice» – porfiriji, nerijetkoj bolesti – za kronične bolesti ili bolesti okoliša, život koji ćete spasiti, poboljšati ili produljiti mogao bi biti upravo vaš.

O autoru:

Dr. Steven Rochlitz, izvorno je bio profesor fizike, ali zdravstveni problemi natjerali su ga da promjeni karijeru. Napisao je devet knjiga, od toga šest o alternativnoj medicini. Tijekom posljednjih 30 godina koncentrirao se na otkrivanje temeljnih uzroka kroničnih bolesti i bolesti okoliša. Od 1984. održava seminare diljem svijeta, uključujući Australiju, Novi Zeland, Europu i Amerike. Vratio se iz mirovine kako bi napisao svoju najnoviju knjigu Porphyria: The Ultimate Cause of Common, Chronic, & Environmental Illnesses (Porfirija: Temeljni uzrok čestih, kroničnih bolesti i bolesti okoliša). Dodatna istraživanja dostupna su na http://www.wellatlast.com. Dr. Rochlitza može se kontaktirati e-mailom na info@wellatlast.