Upisao:

magicus

21. siječnja 2013.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

659

PUTA

OD 14.01.2018.

Što je spam?

Oko definicije spama lome se još uvijek mnoga koplja, pogotovo otkad je cijeli slučaj dobio svoju pravnu dimenziju. Spomenimo neke definicije spama (u kontekstu elektroničke pošte):

Što je spam?

Oko definicije spama lome se još uvijek mnoga koplja, pogotovo otkad je cijeli slučaj dobio svoju pravnu dimenziju. Spomenimo neke definicije spama (u kontekstu elektroničke pošte):

Spam je preplavljivanje Interneta (flooding) velikim brojem kopija iste poruke, s ciljem da se poruka dostavi onima koji bi, uz mogućnost izbora, odabrali ne primiti je.
Spam predstavlja svaku email poruku koju korisnik dobije, a koja nema direktne ili indirektne veze s njim.
Pod direktnim vezama podrazumijevaju se osobe, tvrtke i razni pružatelji usluga sa kojima korisnik komunicira, a pod indirektnim vezama mislimo na osobe, tvrtke i pružatelje usluga koje se pozivaju na direktne veze (tj. slučajevi gdje direktne veze mogu potvrditi da su proslijedile email adresu).
Spam je svaka poruka za koju ne postoji razlog da se pojavi u mailboxu

Osim email spama, druga glavna kategorija je usenet spam, odnosno slanje iste poruke na dvadesetak različitih news grupa. Mi ćemo se na ovim stranicama pozabaviti samo spamom u obliku elektroničke pošte.

Kako prepoznati spam?

Debljina - tipičan spam

Već iz same definicije, nakon što se zapitate kako je nešto dospjelo do vašeg poštanskog sandučića, postoji velika vjerojatnost da se radi o spamu.

Prema sadržaju, većinu spama karakterizira komercijalno reklamiranje najrazličitijih mogućih proizvoda, upute za brzo bogaćenje ili ponuda sumnjivih usluga s jedne ili druge strane zakona.

Što se tiče izgleda, spam upada u oči svojim velikim slova u šarenim bojama, mnoštvom uskličnika i krivo napisanim riječima (za izbjegavanje rule-based filtera kakvi se danas najčešće koriste).

Tko šalje spam poruke?

U znatnoj mjeri je prisutan neželjeni email koji šalju nedovoljno upućeni korisnici ne shvaćajući to, kada im se učini da bi na zgodan način mogli izreklamirati nešto čime se bave. Najčešće misle da nema ničeg lošeg u tome što rade i obično je dovoljno skrenuti im pažnju na neki antispam site da ga, nakon par informacija, prestanu slati.

Mnogo veći problem su prije svega ljudi koji u potrazi za načinima lake zarade, a jednu od najboljih metoda nalaze u spamu. Oni su bezobzirni i ne interesira ih ništa osim novca.

Ipak, najgori su oni koji čak niti ne traže zaradu već im ogromno zadovoljstvo predstavlja i samo to što izazivaju zagušivanje mreže i maltretiranje korisnika.

Odakle nabavljaju adrese?

Spammeri do email adresa korisnika dolaze relativno lako. Kao prvo, kolekcije koje sadrže desetke milijuna email adresa mogu se kupiti na nelegalnom tržištu. Uz njih obično kupac dobiva i uputstva kako spamati i programe koji mu to olakšavaju. Email adrese se u ove kolekcije unose posebnim programima koji pregledaju newsgrupe ili web, te jednostavno prepisuju sve adrese koje u njima nađu. Često se kradu i popisi korisnika mailing i uključuju u ove kolekcije.

Nerijetko se postavljaju i "zamke", koje naizgled nude nešto atraktivno, pozivajući korisnike da pošalju email kako bi dobili detaljnije informacije. Omiljene zamke predstavljaju i "Remove me" i "Unsubscribe" gumbi, premda nikada niste ni bili pretplaćeni na toj stranici. Upisivanjem vlastite adrese u takav formular niste napravili ništa, osim što ste nekome rekli da je ta adresa aktivna.

Do ogromnog broja email adresa može se doći i najjednostavnijom pretragom na popularnim Internet pretraživačima.

Zašto tvrtke koriste spam poruke?

Novac

Bez jakih represivnih mjera tvrtke nemaju puno za izgubiti, a mogu dobiti. Veliki broj istraživanja na ovu temu potvrđuje da se barem 1% ljudi koji dobiju spam poruku zainteresira i kupe proizvod ili uslugu. Što više adresa - više prodanih proizvoda ili usluga!

Rezultati jednog istraživanja pokazali su sljedeće:

75% ljudi koji su primili spam poštu nije ju ni pročitalo, nego odmah obrisalo
od 25% onih koji su je pročitali oko 50% je izbrisalo, a oko 50% nije u primanju te poruke vidjelo ništa loše
otprilike 2% je pohvalilo proizvod, a isto toliko poslalo poruku iznerviran što je poruka stigla na njihovu adresu

U zavisnosti od korisnikovog vremena korištenja Interneta, postoji raspodjela ovih rezultata na stranu onih koji su vrlo neiskusni i kratko su na Internetu, kojima ne smeta ovaj vid reklame, prema iskusnijima koji to ne odobravaju i vrlo često šalju odgovore da ne žele primati ovakve poruke. Što je u adresama koje koriste spam tvrtke više korisnika koji su neiskusni, veća je vjerojatnost da će oni pročitati poruku i obrnuto.

Što nije spam?

Jedan od najčešćih uzroka primanja poruka za koje mislimo da su spam, a kasnije se ispostavi da nismo bili u pravu, je zaboravnost. Korisnici različitih usluga Interneta vrlo često se prijavljuju za različite besplatne usluge, i kada poruke ne stignu odmah, ili stižu periodično u dugim razmacima, postoji velika mogućnost da korisnik jednostavno zaboravi da je komunicirao sa tom firmom.

Slijedi još nekoliko stvari koje ne spadaju u spam, makar ih netko tako subjektivno doživljavao (neke od njih preporučljiva su alternativa spamu):

"Opt-In" email marketing - različite tvrtke nude svojim korisnicima mogućnost primanja reklamnih poruka po različitim kategorijama interesa, ako to oni žele. Te tvrtke mogu nuditi drugim tvrtkama uslugu reklamiranja po principu ciljane populacije. Korisnici imaju slobodu odjaviti se s ovih lista kada to zažele.

Email časopisi i URL-minderi - slično kao gore, slanje poruka ciljanoj populaciji nije spam ako se korisnici sami po svojoj želji prijavljuju na listu slanja časopisa ili za notifikaciju o promjeni sadržaja web stranice (URL-minderi).

Usluge slanja vijesti - korisnici mogu odabrati jedno ili više područja koje će pratiti

HTML mail - ako se bilo koja legalna kampanja direktnog marketinga ostvaruje preko pošte koja je u HTML formatu, dobiva se mogućnost koju inače pruža web - banneri i ostali dizajnerski načini animiranja potencijalne mušterije. Za ovu opciju je potreban poseban upit korisniku, jer istraživanja govore da više od 90% Internet populacije koristi plain text u slanju i primanju mail poruka.

Virtualno društvo - kreiranjem news grupe ili mailing liste o tematici koja je bliska djelatnosti tvrtke koja ju osniva, dobiva se mogućnost plasiranja informacija korisnicima koje se ne smatraju spamom.

Korištenje sigova - u email poslovnoj korespodenciji koristi se sig (potpis) - informacija o vlasniku email adrese i njegovoj firmi. Potpis treba biti što kraći i neupadljiviji, a da sadrži sve potrebne informacije. Uz pravilnu uporabu predstavlja vrlo efikasno sredstvo marketinga.

Autoresponderi (Infobotovi) - programi koji automatski odgovaraju na email zahtjev korisnika. U slučaju potrebe odgovora od strane stvarne osobe, potrebno je naznačiti vremenski period do kada će odgovor biti poslan (preporučljivo u roku od 24h).

Besplatne email adrese - pružanjem usluge primanja i slanja besplatne pošte, dobiva se mogućnost prikazivanja različitih reklamnih sadržaja.

Da li je spam legalan?

Možda. Nemoguće je dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje.

Dio problema leži u eksplozivnom rastu Interneta i naglom proboju spama na mreži, što se sve događa prebrzo da bi zakonodavstvo moglo adekvatno reagirati.

U SAD, sve što nije eksplicitno ilegalno je dopušteno. Sve dok sud ne donese drugačiju presudu, ili Kongres ne izglasa zakon, čini se kao da je spam dopušten. Međutim, u nekim pravnim slučajevima aktivnosti slične spamu smatrane su ilegalnima. Npr. ukoliko spam promatramo kao krađu (krađu prostora usluga ili krađu privatnih podataka), tada nam ni ne treba poseban zakon da bismo ga proglasili protuzakonitim. Postoji i slučaj gdje se spammeru sudilo po takozvanom "anti-junk-fax" zakonu, budući da je neovlašteno slanje fakseva regulirano zakonom.

Drugi važan problem je to što velik broj ljudi želi da se vlada miješa u Internet malo koliko god je moguće. Iako sam Internet vuče korijen iz mreže američke vlade, trenutno je on velika kooperativna zajednica tržišno orijentiranih nositelja. Njima je u interesu da sva pravila ponašanja kreiraju sami, bez uplitanja vlade koja bi možda na Internet uvela nefleksibilne zakone.

Treća otežavajuća stvar je međunarodna priroda Interneta. Ako jedna od država izglasa zakone protiv spama, profesionalni spammeri trebat će samo promijeniti svoje prebivalište, a možda i samo pronaći nove servere negdje u inozemstvu, da bi nesmetalo nastavili svoj posao. Sličan primjer dogodio se kada su SAD zabranile telefonske sex linije, koje su nedugo nakon toga preseljene na Karibe.

Je li spam zaštićen zakonima o slobodi govora?

Nije. Sloboda govora omogućava vam pravo da kaže što hoćete ako za to imate razlog; ne osigurava vam način na koji ćete biti saslušani. Bilo koje novine prihvatit će vašu reklamu ukoliko se držite dvaju uvjeta:

reklama ne smije prijeći dozvoljeni prostor
osoba ili firma koja oglašava za plaća naknadu

Spam pada na oba gornja zahtjeva.

Osim toga, postoje mnoge zabrane slobode govora bazirane na zdravom razumu, a pravo na to zadržali su svi važni sudovi. Neprekidni telefonski pozivi smatraju se napastvovanjem i nikome ne pada na pamet zbog takvih stvari dovoditi u pitanje slobodu govora. Jednako tako, nitko vas ne može natjerati da platite poštarinu ako vam netko pošalje spam poštu u papirnatom obliku. Zdrav razum govori nam i da se različito moraju tretirati dijeljenje promotivnih letaka na ulici od dozivanja ljudi u privatnosti njihovih stanova. Takvo trezveno razlučivanje treba jednostavno primijeniti i na Internet.

Da li je blokiranje spama cenzura?

Sloboda na Internetu

Nije. Pod cenzurom se smatra blokiranje informacija na osnovi sadržaja, a spam se ne blokira radi pojedinih rečenica koje sadrži (sadržaj nas najmanje zanima), već radi činjenice da zapravo ne postoji razlog kojim bi ga se opravdalo.

Cenzurom bi se mogao nazvati pokušaj restrikcije bilo kakvog reklamiranja na Internetu. No, natjeravanje spammera da plate reklamiranje svojih proizvoda nije stvar cenzure, već ekonomije, morala i zaštite privatnosti.

Nisu li protivnici spama prikriveni protivnici Internet trgovanja?

Nipošto nisu. Zaštita korisnika od spama čini Internet plodnijim mjestom za trgovinu, a ne suprotno. Korištenje emaila u poslovne svrhe mnogo je jednostavnije kada mailboxi nisu zatrpani.

Internet trgovanje bilo bi mnogo ozbiljnije shvaćeno bez prevaranata i njihovih upitnih proizvoda i usluga kakvi vladaju u današnjem spam svijetu. Dovođenje situacije pod kontrolu uvelo bi red u današnje vrlo kaotično stanje trgovine na Internetu.

Gdje se onda smije reklamirati?

Reklamirati možete na bilo čemu što posjedujete - na vašoj stranici, na mailing listi koju vi vodite i na koju su korisnici dobrovoljno pretplaćeni (što u slučaju spammerskih mailing lista najčešće nisu), ili na news grupi koja pripada vama ili se bavi isključivo tom djelatnošću.

Reklamirati ne smijete kao član tuđih mailing lista bez dopuštenja vlasnika liste, na javnim news grupama, ili koristeći poštanske sandučiće drugih ljudi (jednako kao što vam ne pada na pamet postaviti reklamnu ploču u nečije dvorište).

Kako se (o)braniti?

Protiv spama moguće se boriti na više različitih načina. Dosad se kao najbolje pojedinačno pokazalo Bayesovo filtriranje, ali vjerojatno je najbolje izabrati kombinaciju nekih od dolje predloženih načina i mjera.

Glasna žalba

Žalbe spammerovom Internet Service Provideru

Dobro:	Povećava trošak slanja spama
Loše:	Iziskuje mnogo truda i znanja
Ukratko:	Djelomično rješenje, za stručnjake

Najstarije rješenje za borbu protiv spama. Pritužbe ponekad mogu biti učinkovite, ali u slučaju "normalnih" providera su takvi ishodi i očekivani, pa spammeri već imaju pripremljene nove korisničke račune. U većini slučajeva pružanje Internet usluga je komercijalno, pa prelazak od jednog providera drugom nije isplativ. Što se prije nešto poduzme, trošak pošiljatelja spama je veći.

S druge strane, ovo rješenje je prosječnom korisniku najčešće nedostupno, budući da spam poruke u najvećem broju slučaju imaju izmijenjene headere da bi se prikrila originalna lokacija odakle dolaze. Za točno iščitavanje potrebno je dobro poznavanje strukture headera poruke.

Postoji i alternativna mogućnost. Umjesto žalbe provideru pošiljatelja poruke, moguće je reagirati kod providera koji pruža smještaj stranicama reklamiranog proizvoda. Opet, najčešće se i za ovaj način "potjere" treba dobro pomučiti.

Blackliste mail servera

Dobro:	Blokiranje spama već na serveru
Loše:	Neažurnost i moguća nepouzdanost lista
Ukratko:	Korisno kao prvi filter, za otprilike 50% spama

Mnogo ljudi volonterski održava takozvane crne liste (blacklists), odnosno popise servera (i samih email adresa) koji ili pripadaju spammerima, ili imaju sigurnosne propuste zahvaljujući kojim ih spammeri mogu koristiti. Neki Internet provideri pretplaćuju se na takve liste, kao što i većina antispam programa gradi svoje vlastite liste zabranjenih pošiljatelja email poruka.

Blackliste imaju dvije mane. Prva je to što ne uspijevaju popisati više od otprilike polovine servera s kojih stiže spam. Druga loša stvar je to što su blackliste dobre i pouzdane onoliko koliko su to ljudi koji ih održavaju. Slikovito kazano, neki od njih su kao stražari koji prvo pucaju pa tek onda postavljaju pitanja, što dovodi do toga da upotreba pogrešne blackliste može spriječiti dolazak dozvoljenih (i možda važnih) poruka. Zbog toga je ovaj način koristan sve dok koristimo dovoljno pouzdan popis spam adresa, te uvažamo činjenicu da je to samo prvi korak u zaobilasku spama.

Filtriranje bazirano na signaturama (signature-based)

Dobro:	Rijetko blokiranje dopuštenih poruka
Loše:	Učinkovitost samo oko 50-70%
Ukratko:	Dobar prvi stupanj zaštite

Na ovaj način spam se pronalazi usporedbom dolazećeg emaila s poznatim spam porukama. Symantecov program Brightmail to radi tako da održava velik broj lažnih email adresa, znajući da sve što pristigne na te adrese mora biti spam. Kada takva ista poruka stigne na adresu koju program čuva, bit će profiltrirana i izostavljena.

Da bi se ustanovilo jesu li dvije poruke jednake, ovakvi programi se koriste signaturama koje se pridodjeljuju porukama. To se može učiniti npr. zbrajanjem ASCII ili Unicode vrijednosti svih znakova u poruci, ili nekom drugom metodom hashinga. Loša strana ovog principa provjere je činjenica da dodavanje nekoliko slučajnih linija svakoj kopiji spam poruke mijenja njenu signaturu. Zato kada u spamu ugledate nekakvo "smeće", ono je tu da bi zavaralo programe bazirane na ovom načinu rada. Najteža zadaća takvih filtera danas je da pokušaju odvojiti tih par random linija teksta od ostatka teksta, no kada se otkrije jedan način ubacivanja smeća, spammeri pronađu novi. To je razlog zašto programi bazirani na filtriranju prema signaturama dosada nisu imali veliku učinkovitost.

Bayesovo (statističko) filtriranje

Dobro:	Hvatanje 99% do 99.9% spama, malo lažnih uzbuna
Loše:	Mora se "naučiti"
Ukratko:	Najbolji način zaštite

Bayesovi filteri su najnoviji proizvod antispam tehnologije. Prepoznavanje spama vrše usporedbom riječi - tokena.

Program koji radi na ovom principu kreće od dvije skupine poruka, jedne u kojoj je spam i druge u kojoj su dopuštene poruke. Za svaku riječ u porukama izračunava se vjerojatnost s kojom se ona nalazi u spam kolekciji. Na primjer, riječ "guaranteed" ima vjerojatnost pojavljivanja u spamu od 98%, budući da se pojavljuje najčešće u spamu. U engleskom govornom području riječ "this" tada ima recimo vjerojatnost 43% (pojavljuje se otprilike jednako u spamu i propuštenim porukama), dok riječ "deduce" ima istu takvu vjerojatnost od otprilike 3% jer se u spamu uglavnom ne pojavljuje. Kada stigne nova poruka, program u njoj traži 15-20 riječi čije su vjerojatnosti pojavljivanja ekstremne, bilo u jednom, bilo u drugom pravcu od neutralnih 50%. Na osnovu tih reprezentativnih podataka poruka se ili klasificira kao spam, ili se propušta kao dozvoljena.

Zbog svoje prilagodljivosti korisniku, Bayesovi filteri postižu najviši stupanj zaštite, i što je jednako važno, razvijaju se usporedno s promjenama i novim trendovima u spam svijetu. Može se računati na otprilike 99%-tnu sigurnost, makar neki filteri već dosežu i do 10 puta manje neučinkovitosti od toga. Još jedna značajna prednost je da rijetko krivo tumače ispravan mail kao spam, budući da jednako vrednuju "dokaz nevinosti" i "dokaz krivnje". Malo je vjerojatno da će Bayesov filter protumačiti poruku koja sadrži riječ "sex" kao spam (kao nešto niže opisani filteri na bazi pravila), ako ona zaista ne pripada tamo.

Jedina mana (uvjetno rečeno) ovog načina leži činjenici da je u prvih stotinjak poruka neučinkovit, jer mu je potrebno vrijeme učenja na bazi poznatih poruka. Nakon toga program je tek u mogućnosti pokazati svoju punu snagu.

Filtriranje bazirano na pravilima (heurističko, rule-based)

Dobro:	Lako dostupno (najraširenije), učinkovitost 90-95%
Loše:	statička pravila, često krivo prepoznavanje
Ukratko:	Jednostavan način za serverski nivo

Spam je dobrim dijelom karakterističan u odnosu na ostatak poruka. Pojedine riječi i fraze, mnoštvo uppercase rečenica, velike količine boja, upitnika, te promijenjeni datumi i headeri poruke najčešće su dovoljni za njegovu identifikaciju. Na ovaj način su do prije 2 godine radili svi antispam programi.

Karakteristike različitih programa vrlo su različite, od najneučinkovitijih koji traže nekoliko nepoželjnih riječi (i time često neprepoznaju spam i zabranjuju dopuštene poruke), do sofisticiranih kao npr. Spamassassin, koji uspješno filtriraju i do 95% spama.

Glavna mana filtriranja prema pravilima je mogućnost zabune i pogrešne klasifikacije korisnog i dopuštenog maila koja se penje i na relativno visokih 0.5-1%. Druga loša stvar je to što su pravila statička, odnosno kada spammeri smisle novi trik za zaobići ih, autori programa trebaju napisati nova pravila. Osim toga, budući da su takvi filteri i statičke mete, ne treba previše truda za pronaći način zaobilaska. Postoji i mnogo siteova na kojima možete testirati valjanost vaše poruke po nekom skupu pravila, što samo ide na ruku spammerima i olakšava im posao.

Prednost u odnosu na Bayesove način zaštite i programe je laka instalacija na nivou mail servera, budući da Bayesovi filteri zahtijevaju ljudsko nadgledanje u početku, što je na mail serveru dosta kompliciranije (ali vjerojatno vrijedno toga).

Challenge-Response filtriranje

Dobro:	Velik stupanj učinkovitosti - do 99.9%
Loše:	Neuljudno, zaustavlja ili odgađa dopuštene poruke
Ukratko:	Pogodno za bakice i gunđala

Kada dobijete poruku od nekoga tko vam dotad nije nikada ništa slao, challenge-response filter mu šalje novu poruku u kojoj zahtijeva od pošiljatelja da posjeti neku stranicu i ispuni obrazac prije nego što će prvotna poruka biti isporučena.

Prednost ovakvog načina rada je to što će vrlo malo spama zadovoljiti pred njih stavljen zadatak, a nedostatak je očita nepristojnost i traženje dodatnog tuđeg napora da biste ih čuli. Logična posljedica je da mnogo ispravnog maila neće proći ovaj test, ili će do vas stići kada za to bude prekasno. Naime, postavili ste uvjet da pošiljatelj mora dvaput sjesti za kompjuter i provjeriti svoju poštu prije nego vam može dostaviti neku važnu obavijest. Mnogi se na sve ovo služe argumentom "ako ne žele napraviti to malo posla za mene, tada ih ni ne trebam čuti" koji vrlo često nije na mjestu. Situacija postaje još ružnija ako je razgovor (npr. nekim pitanjem) započela osoba koja koristi ovakav filter. Tada ste prisiljeni na ekstra posao samo zato da bi nekome pomogli, odnosno odgovorili mu na njegovo početno pitanje.

Postoje i tehničke primjedbe na ovakav rad. Što ako spammeri u From polju svojih poruka koriste neku drugu adresu, ili adresu nekoga tko uopće nije kriv ni odgovoran za spam? Što kada se otkrije kako automatski izvršiti postavljeni zadatak postavljen pred spammera? Zašto otežavati situaciju slijepcima i ostalim hendikepiranim osobama? U slučaju da se uspije prijeći preko ovih problema, challenge-response filteri ostali bi i dalje prikladni samo za:

uzak krug korisnika koji dobivaju mail od desetorice različitih osoba i nikog novoga
korištenje u kombinaciji s nekim drugim načinom, npr. Bayesovim filtriranjem, i to samo za one poruke koje nisu prošle Bayesov test

Korištenje samo ovog načina na cjelokupnu dolaznu poštu je kao da stavljate debelu željeznu ogradu oko svoje kuće. Ona će uspjeti zadržavati ljude izvan, ali će i mnogo govoriti o vama samima.

Prijetnja tužbom

Pravna borba

Dobro:	Najopasnija prijetnja spammerima
Loše:	Sve mane zakonodavstva (sporost, rupe u zakonima, ...)
Ukratko:	Moguće izbjeći 80% spama u najboljem slučaju

Primjere za ovaj način zaštite treba potražiti izvan granica Hrvatske, u zemljama u kojima je problem spama među ozbiljnijim tehnološkim i pravnim pitanjima.

U Sjedinjenim Američkim Državama prijetnje tužbom najčešće propadnu zbog rupa u zakonu, ili su od strane spammera ignorirane zbog inertnosti zakonodavstva. No dosta prijetnji tužbom ima efekta, te takvi pokušaji i ne moraju nužno biti gubljenje vremena.

Upravo brzina i prioritet rješavanja takvih tužbi predstavljaju područje najvećeg potencijalnog napretka. Veliki dio država već ima definirane antispam zakone, ali čini se kao da oni jednostavno ne dolaze do primjene. U većini njih spam se kažnjava građanskim, a ne kriminalnim kaznama. Još jedan primjer neadekvatnog zakona može se naći na Floridi, gdje se u građanskim tužbama ide na ruku prodavačima, pa je Florida danas među zakonom nedodirljivim spam centrima SAD-a.

Uz to, najveći propust u zakonu čini se da stvara sama definicija spama. Većina zakona dopušta slanje neželjene poruke onome s kim je spammer bio prije nekako povezan. To je razumno, no što točno znači prijašnja povezanost? Ogroman broj spammera danas (koji sebe nazivaju "oglašivači emailom na bazi dopuštenja") dolaze do adresa kupujući ih od raznih web siteova bez privacy policy-ja. U slučaju prijetnje tužbom spammer će se prozvati "podružnicom" ili "partnerom" gornjeg web sitea, što će biti dovoljno da dokaže svoju prijašnju povezanost s primateljima spama i bude siguran od zakona. Ovu pravnu rupu trebalo bi zatvoriti ispravnim odjeljivanjem spamanja i marketinga. Jedan način je da se strogo gleda odakle je nabavljena email adresa primatelja. U slučaju da je kupljena, skinuta s nekestranice, u chat sobi ili na newsgrupi, ne radi se o prijašnjoj povezanosti! Ako bi se zakonom u svim takvim slučajevima trebalo u subject poruke upisati "ADV", iščezla bi barem polovina spam poruka. Zakonski marketinški oglašivači također ne bi bili nezadovoljni ovakvim ishodom, budući da danas oglašavaju višestruko manje nego spammeri i ne služe se metodama dolaska do tuđih adresa i njihovim zatrpavanjem.

Jačanje antispam zakona dovelo bi i do smanjenja spama iz društvenih i moralnih razloga, budući da bi u neku ruku stigmatiziralo ljude koji ga šalju. Velik broj ljudi bi popustio pod pritiskom iz obitelji, s posla i strahom da bude identificiran kao spammeri, te bi prestali sa slanjem nepoželjnih poruka.

Još jedan način zaštite koji se razmatra je stvaranje do-not-spam liste, poput do-not-call liste koja već postoji u Americi. Najveći problem oko toga bilo bi sigurnosne prirode, jer bi probijanje zaštite dovelo do nepovratne propasti tog projekta.

Tajna email adresa

Dobro:	Ideja je dobra
Loše:	Vrlo neučinkovito
Ukratko:	Najjednostavnije za preporučiti; ne radi

Često se čuju preporuke da email adresu držite tajnom da biste izbjegli spam. U praksi, to je gotovo neizvedivo, jer da biste koristili adresu (slali poruke, a pogotovo primali ih), ona mora biti dostupna ljudima. A i najmanji propust prijatelja, poput slanja elektroničke rođendanske čestitke, može adresu učiniti javnom cijelom webu i svim spammerima ovog svijeta.

Čak i ako nitko ne oda vašu tajnu adresu, spammeri mogu doći do nje služeći se direktnim napadima uz pomoć rječnika na bilo koju postojeću ili nepostojeću adresu unutar domene. U jednom takvom napadu pošalje se poruka na ogroman broj mogućih adresa, i sve adrese s kojih se ne vrati vrlo vjerojatno postoje. U rječniku se mogu nalaziti npr. najčešći prefiksi email adresa unutar domene (info, webmaster, mail i sl.)

Adresa "za smeće"

Dobro:	Izbjegava se dio spama
Loše:	Otežano pregledavanje, neprikladno u nekim slučajevima
Ukratko:	Najjednostavnije za preporučiti; ne radi

Spam možete izbjeći ako dajete neku drugu email adresu ljudima. S više za tu svrhu otvorenih adresa, možete lako brisati ili jednostavno odustajati od onih koje postanu pretrpane spamom. Ovaj način je vjerojatno najbolji kada trebate ostaviti svoju adresu na nekoj stranici, prilikom registracije nekog programa koji ćete upravo isprobati, ili kada podešavate svoj korisnički račun za news grupe.

Loša strana ovakve zaštite je da imate nekoliko adresa na kojima vas od 100 novih poruka čeka 99 ili 100 koje su spremne za brisanje. A upravo ta jedna (ako i postoji) može biti dovoljna da svakih par dana morate baciti pogled na taj korisnički račun. Osim toga, adrese za spam otvaraju se uglavnom na besplatnim serverima gdje su sva normalna korisnička imena već zauzeta. Ukoliko ne posjedujete takvu adresu godinama, vrlo je vjerojatno da će njen oblik biti neprikladan za davanje ozbiljnom poslovnom partneru, barem da biste ga mogli pogledati u oči dok je diktirate. U takvim slučajevima bolje je širiti URL vlastitih stranica, na kojima vas se može kontaktirati.

Program MailWasher

Nakon teoretskog opisa kako rade antispam programi, došao je i red na preporuku jednog predstavnika. Kao "prvi među jednakima" odabran je Firetrustov MailWasher, zbog nekoliko dobrih svojstava:

dobre preporuke na domaćim news grupama i stranim forumima,
MailWasher se ne integrira u mail klijent mijenjajući postavke vaših email korisničkih računa, već se pokreće odvojeno. To je vrlo zahvalno pri mijenjanju postavki vašeg programa za poštu i eventualnoj deinstalaciji programa,
dostupan je i u relativno moćnoj free verziji,
besprijekoran rad.

Bez želje i potrebe za daljnjim reklamiranjem, samo ćemo priložiti osnovni izgled unutar MailWashera uz par riječi, a sve ostale pojedinosti mogu se pronaći na službenim stranicama proizvoda.

Izgled prozora MailWashera

Program se spaja na sve podešene korisničke račune, te dobavlja naslove i početke svih poruka bez da skine cijele poruke na računalo korisnika. Poruke se direktno sa servera mogu obrisati, čime se štedi na prometu i vremenu skidanja tih poruka na klijentsko računalo.

MailWasher posjeduje filtere za učenje, i uz asistenciju korisnika ažurira blacklistu neželjenih pošiljatelja. Nakon nekog vremena sam će biti u stanju klasificirati najveći dio poruka.

Savjeti i preporuke

Tolerancija i sreća

Ljudi su različiti. Ono što netko smatra normalnim, drugome se možda neće svidjeti. Upravo zbog toga moramo voditi računa jedni o drugima, a to znači biti spremni na međusobnu toleranciju, te na odgovornost za ono što radimo. Upravo zbog toga stvorene su određene norme kojih bi se trebalo pridržavati. Pojava spama u zadnjih nekoliko godina samo je pojačala potrebu pridržavanja pravila internetskog bontona.

Email shvatite kao mogućnost slanja poruke namijenjene jednoj osobi, odnosno kao neku vrstu dijaloga. Koristite ga kada trebate prenijeti informacije koje nisu od značaja za veći broj ljudi. Objavljivanje sadržaja maila trećim licima nije dozvoljeno, osim uz suglasnost oba sugovornika. Vlasništvo nad svakom mail porukom je ravnopravno podijeljeno izmedu pošiljatelja i primatelja. Sadržajem se može raspolagati samo uz obostranu suglasnost, osim ako se ne žalite administratoru na sadržaj poruke, kada vam ne treba suglasnost pošiljatelja.

Ako ste dobili dozvolu da mail proslijedite trećim ljudima, ne mijenjajte njegov sadržaj. Prema dogovoru, poruku možete skraćivati, to jest izbacivati nepotrebne dijelove, ali tako da ne narušite značenje prenošenog teksta.

Ne šaljite mail ljudima za svaku sitnicu, pogotovo ne ako vas ti ljudi ne poznaju. To je stvar pristojnosti. Mnogi email koriste za ozbiljne stvari, često i za posao, te im previše nepotrebnih poruka samo smeta. Nije važno da li vi smatrate da trebate poslati neku poruku, već da li će primatelj te poruke to smatrati kad je dobije.

Netražene poruke su nepoželjne. U suštini, smatra se nepoželjnim da bilo kome šaljete mail osim ako vam on to nije direktno ili indirektno odobrio. Direktno vam odobrava tako što vam da svoju adresu i pozove vas da ga kontaktirate preko maila, ili indirektno, kada se njegova mail adresa pojavi na nekom javnom mjestu s očiglednom namjerom da bude upotrebljena u određenu svrhu (i samo u tu svrhu!). Kada se prvi put obraćate ljudima koji vas ne poznaju, obavezno se na početku predstavite i jasno navedite razlog zašto im se obraćate. Uljudno je navesti i način na koji ste došli do email adrese.

Ne šaljite lančana pisma i ne nasjedajte na tuđa čak ni kada djeluju stvarno (razni pozivi na humanitarnu pomoć ili slično).

Potpišite se na kraju poruke. Često mail klijent primatelju ne prikazuje sve podatke iz zaglavlja poruka, tako da on ne mora znati od koga je dobio poruku. Ako se potpišete, komunikacija je mnogo lakša.

Odgovarajte na mail poruke. Ako podrazumijevate da vam se ljudi javljaju mailom zato što imaju dobar razlog, stvar je pristojnosti da im na poruku odgovorite, čak i ako im ne možete pomoći. Odgovorom na poruku dajete do znanja da ste tu poruku primili.

Budite tolerantni. Ne uzimajte zdravo za gotovo sve što pročitate u poruci, a pogotovo ne reagirajte na provokacije. Teškim riječima napisanim u afektu možete samo pogoršati stvari. Takve poruke najbolje ignorirati, barem neko vrijeme nakon primitka.

Neznanje

Ne tražite od ljudi da vam pojašnjavaju banalnosti ili teme za koje postoji obilje raspoložive dokumentacije ili literature na Internetu. Riskirate prilično oštar odgovor da takve informacije sami potražite na Internetu.

Ako netko od vas traži informacije za koje vam je poznato da su dostupne na Internetu, ne morate trošiti vrijeme na objašnjenja. Jednostavno ga uputite na pravo mjesto.

Ne šaljite preduge poruke ni poruke s attachmentima bez prvotnog odobrenja primatelja. Možda mu je nespretno tako preuzeti datoteke ili dobiti informacije, možda to njegov mail server ne dozvoljava, ili mu je jednostavno preskupo skidati veće datoteke mailom na vezi koja mu je dostupna. Često se dešava da će vam slanje biti odobreno, ali na neku drugu korisnikovu mail adresu. U zadnje vrijeme attachmenti su postali ozloglašeno najplodnije sredstvo slanja virusa, pa imajte i to u vidu.

Ne šaljite poruku većem broju ljudi odjednom. Carbon Copy koristite samo ako imate dobar razlog i ako ste se unaprijed dogovorili s korisnicima kojima ćete tako slati poruke. Naime, jedno od važnih pravila Interneta je da vam nije dozvoljeno objavljivati tuđe email adrese bez dozvole vlasnika. Kada šaljete CarbonCopy poruke, popis email adresa svih primatelja bit će vidljiv svakome od njih. Za ovakve namjene preporučljivije je slati Blind Carbon Copy poruke (BCC: polje), kada primatelji ne vide tuđe adrese, štoviše ni ne znaju da ste poruku poslali još nekome.

Ne očekujte da ćete odgovor dobiti odmah. Iako Internet omogućava vrlo brz prijenos pošte, postoje razni objektivni razlozi da vam odgovor ne dođe odmah. Možda primatelj svoj mail čita samo dok je na poslu ili samo dok je kod kuce, ili samo u računalnom centru svog fakulteta, ili je prezauzet ili iz bilo kojeg drugog razloga ne može odgovoriti odmah. Pričekajte dva-tri dana, pa tek tada ponovo pošaljite poruku, ali i to samo ako vam je stvar naročito važna.

Koristite polje za temu poruke (Subject). Njegova namjena je da u par riječi naznačite sadržaj poruke, što mnogo znači kada se nakupi veliki broj poruka pa treba među njima pronaći neku određenu.

Nemojte pisati vašu poruku samo velikim slovima. Velika slova se koriste samo za naslove i u većini slučajeva ljudima se neće svidjeti ako vičete na njih.

Ne koristite znakove koji ne spadaju u ASCII tekst. Hrvatska slova koristite samo ako ste sigurni da će ih primatelj vidjeti kako treba. Još neko vrijeme bit će bolje da ih ne koristite, barem do značajnijeg proboja Unicodea.

Naučite ispravno citirati (quoteati). Prilikom odgovaranja na poštu najčešće je potrebno da citirate dio poruke na koju odgovarate. Ovo je veoma korisno, jer osoba s kojom komunicirate se ne mora prisjećati što je rekla. Netko tko prima stotine poruka dnevno teško će zapamtiti i temu diskusije s vama. No, ako citirate, nemojte pretjerivati: citirajte samo onoliko koliko je dovoljno da se poveže diskusija.

Ograničite broj znakova po liniji teksta na 66 ili na 72 znaka, čime će vaš tekst biti čitljiv na svakoj platformi.

Ako koristite potpis, trudite se da bude kratak. Potpis ne smije prelaziti četiri reda teksta. Sve preko toga smatra se bespotrebnim trošenjem prostora.

Pazite na način na koji se obraćate sugovorniku. S prijateljem se možete ophoditi kako ste i inače navikli. Među kompjuterskim entuzijastima postoji nepisano pravilo da oni međusobno ne persiraju jedni drugima čak i ako se ne poznaju. Ali kada kontaktirate nekog nepoznatog, a potovo u poslovnoj domeni, učtivost je neophodna.

Linkovi