"Tema prošlih života je kontroverzna za mnoge ljude, s obzirom na to da se toga sami ne sjećamo. Je li regresija u prošle živote tome dokaz, mnogi bi isto tako smatrali upitnim. Zaustavila bih se na tome da tehnika pomaže, te da je njena terapijska vrijednost velika. U mnogim situacijama ona može u dva sata zamijeniti godine psihoterapije. Naravno, svaki je slučaj jedinstven, ali bilo bi divno kad bi i službena psihologija i psihijatrija češće posegnula za ovim vrijednim alatom.
Jedan od glavnih motivatora za pisanje ove knjige bilo je i moje iskustvo regresije, koje je bilo daleko od ugodnog. Kasnije sam se bacila na proučavnje oskudne literature na tu temu, i mnoge su mi se tehnike činile nepraktičnima i nedostatnima.

Kada osoba prolazi kroz regresiju, ona je vrlo ranjiva. Suočava se sa najdubljim skrivenim strahovima, nepoznatim stranama ličnosti, te mnogim bolnim iskustvima. Takav izložen i osjetljiv položaj zahtijeva maksimalnu sigurnost okoline i stručnost terapeuta. Puno puta to nije slučaj, jer se ljudi znaju međusobno regresirati iz čiste radoznalosti, a ne znaju što učiniti ako stvari zapnu. Regresivnih tehnika ima mnogo. Razlikuju se unutar iste grupe po metodi, međutim, najvažnija je podjela na hipnotičku i nehipnotičku regresiju. Kad radimo nehipnotičku metodu osoba je budna, ima mogućnost racionalnog razlučivanja, doduše malo smanjenu i može se u svakom trenutku ustati iz kreveta i otići. Međutim, to je jedan procijep, kao pred san, kada smo još budni, a pred očima nam dolaze slike. U regresiji vodimo te slike i one se uobličavaju u jednu priču. Ipak, unatoč budnom stanju, emocije mogu biti jake, te je zbog toga stručnost terapeuta od presudne važnosti. Ove snažne emocije, te duboki uvidi u vlastiti smisao života i životni put, najvažnija je dobrobit regresije u prošle živote. Emocionalno proživljavanje, te "iskustvo" prošlih života ono je po čemu je nehipnotička regresija mnogo terapijski vrijednija od hipnotičke, a također i metode gdje netko drugi vidi vaše živote umjesto vas. Ako samo dopremo do sjećanja kao informacije (a ne doživljaja), to nikada neće aktivirati pozitivnu promjenu ličnosti kao kada su uključena emotivna sjećanja.

Ljudi se često pitaju koliko je to stvar mašte pojedinca. U regresijama nikada ne vidite ono što biste si u budnom stanju poželjeli. To su vrlo prosječni životi, osim rijetkih izuzetaka, te sa mnogim bolnim i tužnim završetcima, kojih se najradije ne biste željeli sjećati. Svaka regresija je iznenađenje i za klijenta i za terapeuta. To je iskustvo koje onaj koji ga nije doživio ne može zamisliti, baš kao ni slijepac boje. Zbog toga je regresija nešto što kvalitativno duboko obogaćuje život osobe, bez obzira na njezinu dob. Kada to prođe starija osoba, u sedamdesetima, ona misli da ne može saznati ništa novo o sebi, što bi njoj bilo nepoznato. Međutim, u regresiji se otvara novi svijet, na čuđenje osobe koja to priča.

Rezultat je taj da imate proširenu sliku sebe i svijeta. Sve dobiva novi smisao, saznajete svoju životnu svrhu i svoj put. Ne bojite se više smrti, prestajete biti ovisni o mnogim "životnim sigurnostima". Rješavate svoje kronične strahove, fobije, prestajete privlačiti negativne događaje koji se ponavljaju. To se može kretati od novčanih prilika do ljubavi i zdravlja. Dobivate konce života u svoje ruke, jer sada bolje razumijete sam Život. To dovodi do povećanog osjećaja sigurnosti, samopouzdanja i uživanja u životu."

© Sva prava pridržana; Izvadak iz knjige Put u prošle živote; Zrinka Jančić

http://www.grombol.com/Znanja-i-tehnike-P-Z/Regresija/Sto-je-nehipnoticka-regresija-u-prosle-zivote.html