Datum objave:
14.12.2010 09:55
Autor: Nenad Jarić Dauenhauer
Naime, Zemlja ovih dana prolazi kroz oblak sitnih čestica prašine koje u atmosferi ostavljaju sjajne tragove što ih nazivamo zvijezdama padalicama. Njihova brojnost raste od prvih dana prosinca, a maksimum nastupa 13. i 14.
Tijekom tih noći, osobito od ponoći do zore, moguće je vidjeti i do stotinu sjajnih, sporih meteora kako paraju nebo. Astronomi ističu da zbog ovoga spektakla vrijedi djecu ostaviti budnima do ponoći.
Meteori iz obitelji Geminida, prividno izlaze iz zviježđa Blizanaca (Gemini), po kojemu su i dobili ime. Iako se uglavnom smatra da potječu iz tijela 3200 Phaeton, njihovo je podrijetlo i dan danas svojevrstan misterij.
Misterij podrijetla Geminida
Prvi Geminidi pojavili su se sredinom 19. stoljeća. U početku su bili rijetki – moglo ih se vidjeti tek 10 – 20 na sat. No od tada potok neprekidno buja tako da je danas najspektakularniji u godini. Kada su se posljednji put pojavili na nebu bez Mjeseca promatrači su ih zabilježili i do 110 na sat.
Od kada su prvi put zabilježeni 1862. astronomi nastoje pronaći njihov matični komet. Naime, većina meteora nastaje od komadića koji otpadaju s jezgara kometa za njihova prolaska pored Sunca. Otpale čestice zajedno s kometom kruže oko Sunca u obliku izduženog oblaka. Kada Zemlja uđe u oblak, one izgaraju u atmosferi i ostavljaju blještave tragove.
1983. NASA-in Infracrveni astronomski satelit otkrio je neobično tijelo nazvano 3200 Phaeton koje se zajedno s Geminidima kreće oko Sunca. Međutim, stručnjake je iznenadila činjenica da on nije komet već asteroid. Naime, teško je objasniti kako čestice prašine nastaju iz kamenitih asteroida. Prema prvoj teoriji koju su predstavili znanstvenici, komadići se odlamaju u sudarima Phaetona s drugim asteroidima. No kasnija istraživanja pokazala su da čestice Geminida ne nastaju u asteroidnom pojasu već naprotiv, kada se Phaeton nalazi bliže Suncu. Planetarni znanstvenici David Jewitt i Jing Li sa sveučilišta UCLA predstavili su stoga teoriju prema kojoj Phaethon izbacuje prašinu nastalu u raspadanju površinskog stijenja izazvanog intenzivnom toplinom Sunca. No i ta teorija ima svoje nedostatke pa se potraga za rješenjem misterija Geminida nastavlja.
Geminidi izgaraju na visinama od 80-140 km pri brzini od 35 km/s. Veći dijelovi mogu dospjeti i do Zemlje, a u tom slučaju kažemo da je na planet pao meteorit. Naime, meteroidi su čestice koje se kreću u orbiti oko Sunca. Kada izgore u atmosferi Zemlje nazivamo ih meteorima, odnosno zvijezdama padalicama. No kada prežive prolaz kroz atmosferu i udare u tlo, zovemo ih meteoritima.
Nekoliko savjeta za promatranje
Tijekom tih noći, osobito od ponoći do zore, moguće je vidjeti i do stotinu sjajnih, sporih meteora kako paraju nebo. Astronomi ističu da zbog ovoga spektakla vrijedi djecu ostaviti budnima do ponoći.
Meteori iz obitelji Geminida, prividno izlaze iz zviježđa Blizanaca (Gemini), po kojemu su i dobili ime. Iako se uglavnom smatra da potječu iz tijela 3200 Phaeton, njihovo je podrijetlo i dan danas svojevrstan misterij.
Misterij podrijetla Geminida
Prvi Geminidi pojavili su se sredinom 19. stoljeća. U početku su bili rijetki – moglo ih se vidjeti tek 10 – 20 na sat. No od tada potok neprekidno buja tako da je danas najspektakularniji u godini. Kada su se posljednji put pojavili na nebu bez Mjeseca promatrači su ih zabilježili i do 110 na sat.
Od kada su prvi put zabilježeni 1862. astronomi nastoje pronaći njihov matični komet. Naime, većina meteora nastaje od komadića koji otpadaju s jezgara kometa za njihova prolaska pored Sunca. Otpale čestice zajedno s kometom kruže oko Sunca u obliku izduženog oblaka. Kada Zemlja uđe u oblak, one izgaraju u atmosferi i ostavljaju blještave tragove.
1983. NASA-in Infracrveni astronomski satelit otkrio je neobično tijelo nazvano 3200 Phaeton koje se zajedno s Geminidima kreće oko Sunca. Međutim, stručnjake je iznenadila činjenica da on nije komet već asteroid. Naime, teško je objasniti kako čestice prašine nastaju iz kamenitih asteroida. Prema prvoj teoriji koju su predstavili znanstvenici, komadići se odlamaju u sudarima Phaetona s drugim asteroidima. No kasnija istraživanja pokazala su da čestice Geminida ne nastaju u asteroidnom pojasu već naprotiv, kada se Phaeton nalazi bliže Suncu. Planetarni znanstvenici David Jewitt i Jing Li sa sveučilišta UCLA predstavili su stoga teoriju prema kojoj Phaethon izbacuje prašinu nastalu u raspadanju površinskog stijenja izazvanog intenzivnom toplinom Sunca. No i ta teorija ima svoje nedostatke pa se potraga za rješenjem misterija Geminida nastavlja.
Geminidi izgaraju na visinama od 80-140 km pri brzini od 35 km/s. Veći dijelovi mogu dospjeti i do Zemlje, a u tom slučaju kažemo da je na planet pao meteorit. Naime, meteroidi su čestice koje se kreću u orbiti oko Sunca. Kada izgore u atmosferi Zemlje nazivamo ih meteorima, odnosno zvijezdama padalicama. No kada prežive prolaz kroz atmosferu i udare u tlo, zovemo ih meteoritima.
Nekoliko savjeta za promatranje
Najbolje vrijeme za promatranje bit će između ponoći i zore, kada Mjesec bude nisko, a zviježđe Blizanaca visoko na nebu. Pretežno vedro vrijeme u Hrvatskoj pogodovat će promatranju. Odjenite se toplo (jer noći su vrlo hladne) i zaputite do rubova grada u kojima je manje svjetlosnog zagađenja. Najbolje je započeti promatranje oko ponoći. Pronađite kraj u kojem je horizont najniži i uživajte.
irida
bglavac
