Ernst smatra da argumenti koje iznose dva različita i često neprijateljski nastrojena pristupa komplementarnoj medicini ostavljaju neodgovoreno pitanje – «Ima li od komplementarne medicine više štete ili koristi?».

Komplementarna medicina uključuje između ostalog akupunkturu, homeopatiju, travarstvo i aromaterapiju. Jedna strana u debati tvrdi kako ne postoje znanstveni dokazi koji podržavaju komplementarnu medicinu dok druga strana tvrdi kako se znanstveni dokazi na nju ne mogu primjeniti.

Ernst navodi kako su skeptici osobito dobri u ignoriranju dokaza vezanih uz polje komplementarne medicine. Postoje tisuće kliničkih studija i stotine metastudija, ali nije uobičajeno da klasični časopisi objavljuju pozitivne nalaze o učinkovitosti komplementarne medicine. To dovodi do mišljenja kako ne postoje ozbiljne studije koje ispitiju njenu učinkovitost, dobrobiti ili štetnost.

S druge strane debate stoje zagovornici komplementarne medicine. Kada istraživači dođu do zaključaka koji nisu u skladu s njihovim vjerovanjima, ovi brzo ističu kako nema mjesta znanstvenim istraživanjima u komplementarnoj medicini.

Oni koji u cijeloj priči gube nažalost su pacjenti. Ako slušaju one koji tvrde kako nema dokaza učinkovitosti, neće imati koristi od formi alternativne medicine od kojih bi ih mogli imati. Sljede li one koji tvrde da znanost nije primjenjiva mogli bi se odlučiti na tretmane od kojih će imati više štete nego koristi.

Ernstu je jasno kako interes pacjenata, a ne revnost liječnika, znatiželja znanstvenika ili zanimanje političara dovodi do sve veće važnosti komplementarne medicine. Obzirom da komplementarna medicina nije dostupna pacjentima putem nacionalnih zdravstvenih usluga, pacjenti samo u Velikoj Britaniji na usluge i proizvode kopmlementarne medicine godišnje potroše 1.6 biliona funti, a za njihove učinke nemaju garancije.

Ernst zaključuje kako je promjena nužna, a pozitivna se promjena najlakše postiže počnemo li pružati pouzdane informacije, osobito laicima.