Međutim, većina ljudi nije svjesna tog izbora. I velika većina nesvjesno odabire jad. Zašto nismo svjesni izbora i zašto je taj izbor uglavnom takav?
Od malih nogu učimo da jadom nešto dobivamo. Kad dijete plače, majka ga tješi, miluje i tetoši. Ako je bolesno, roditelji titraju oko njega iskazujući brižnost i ljubav. Često boležljiva djeca postaju pravi mali tirani. Svi ih slušaju, ono što oni kažu, postaje zakon. Naprotiv, sretnu i veselu djecu nitko ne sluša. Dječji um izvodi zaključak: ako sam jadan, dobit ću pažnju i ljubav. A pažnja je hrana za ego. Ona daje energiju, čovjek se osjeća važnim – ego raste, čovjek "cvjeta". Ako ne dobivate pažnju, osjećate se kao da vas nema; točnije, ego vam daje osjećaj kao da vas nema.
Postoji još jedan razlog. Kad god ste sretni, razdragani i ushićeni – drugi osjećaju zavist. Njihov se ego osjeća ugroženim vašom srećom. I tako odlučujete prikriti radost, odbaciti sreću jer ne želite stvarati neprijatelje. Društvo podržava jad. Živimo u društvu jadnika. Ako ste i vi jadni, sve je u redu, dio ste mase, uklapate se u društvo, mogu s vama razmjenjivati iskustva o jadu, pričati o jadu bez kraja i konca. Međutim, ako prštite radošću i smijehom, ako svaka vaša pora odiše srećom – zaključit će da s vama nešto nije u redu, možda će vas proglasiti i ludim. I dat će sve od sebe da vas vrate u "normalno" stanje. Naravno da se sve ovo događa na nesvjesnoj razini, no to je razlog više da se poradi na osvješćivanju istoga.
Sretnim ljudima ne možete manipulirati. Jadni, nesretni ljudi su podložni manipulaciji jer je to stanje koje žele nadvladati, unatoč tome što tu odluku nisu donijeli. Ni jednom društvu stoga ne odgovaraju sretni ljudi. Pritisak je velik – može izgledati da je potreban prevelik napor, previše energije da bi se krenulo u borbu s cijelim društvom, s općim shvaćanjem. Međutim, ne treba zaboraviti da je sve opet na kraju – samo stvar naše odluke.
Temeljni životni zakon je zakon uzroka i posljedice. Ispustimo li kamen, past će na zemlju. Bacimo li sjeme, izrast će biljka. Sretnemo li voljenu osobu, bit ćemo radosni. No, postoji još jedan zakon, zakon uma koji tako postaje i životni zakon: stvorimo li posljedicu, pojavit će se i uzrok. Budite radosni i srest ćete voljenu osobu! Naš um teško razlikuje stvarno od nestvarnoga. Zamislite li neki sretan doživljaj, vaše će tijelo reagirati ugodom kao da se to stvarno događa. I suprotno: zamislite li neugodan doživljaj, tjelesne manifestacije će biti iste kao kod stvarnog događanja. Ta tanka granica između stvarnog i nestvarnog u našem umu daje nam izuzetne mogućnosti: da sami kreiramo svoj život.
Ako možete biti sretni samo ako sretnete voljenu osobu, ako postignete određeni cilj, ako postanete bogati, tada ovisite o svemu tome; uzrok se može dogoditi, ali i ne mora. Uzrok je uvijek izvan vas, u okolini, u situacijama. Posljedica je u vama. Ako odaberete posljedicu, uzrok će uslijediti. Odluku o tom izboru donosite svakog jutra nakon buđenja, i ne samo tada, donosite je u svakom trenutku.
Redovito odabirete jad jer je to odavno postala vaša navika, obrazac po kojem funkcionirate. Kad god je izbor pred vama, vaš um bira obrazac po kojem je navikao funkcionirati. Međutim, čim ovo osvijestite, već ste napravili veliki korak. Kad jednom odaberete radost, svaki sljedeći put će biti lakše jer je počelo mijenjanje obrasca.
Možda vam se čini da vi ne birate jad, a ipak vam se događaju loše stvari. U tom slučaju, razmislite malo. Kad idete na ispit, osjećate li tremu? Prije razgovora za posao, osjećate li neugodu? Prije nečega važnog što trebate napraviti, osjećate li strah? Ako osjećate, zašto osjećate? Kako god vi odgovorili, strah uvijek znači u temelju isto: očekivanje nepoželjnog rezultata. Dakle, što ste vi izabrali ako očekujete loš rezultat? Jad! Koliko još ima osjećaja koje niste osvijestili, koliko vaših izbora za koje niti ne znate? Teško je odgovoriti, ali je to izvanredan materijal za proučavanje. Svi ljudi to rade, razlikuju se samo po tome koliko je tko upoznao sebe, koliko je vremena posvetio promatranju svoje nutrine. I koliko tko preuzima život u svoje ruke.
Sad, u ovom trenutku odlučite biti radosni. Bez uvjeta, bez okolnosti, bez opravdanja – samo donesite čvrstu odluku. Nemojte to činiti polovično, s mišlju: "Dobro, pokušat ću, ali ne vjerujem da se tako išta može promijeniti." U tom slučaju zbilja se ništa neće promijeniti, vaš ego se samo još jednom nastojao uvjeriti da su njegovi obrasci u redu. Ako donesete odluku, učinite to cijelim svojim bićem, u potpunosti. Što god radite u potpunosti, to postaje realno. Nije dovoljno osjećati radost – budite radost sama. Pretvorite se u radost. I promatrajte kako se vaš život iz temelja mijenja. Postat će vam jasno zašto su najuspješniji sretni ljudi. Oni nisu sretni zato što su uspješni. Oni su uspješni zato što su sretni.