Početni iznos nagrada, a ne često krivo nazivane ‘plaćom’, svim svećenicima je isti i njime se jamči ‘dostojan život’. Na taj iznos dodjeljuje se promjenjivi bodovni saldo, a koji se određuje na razini pojedine crkvene pokrajine prema točno određenim kriterijima.

Iz župne blagajne u koju se slijevaju svi prihodi, izdvaja se nagrada za svećenike. Ako je župa siromašna, biskupija nadoknađuje razliku iz spomenutog fonda. Dakle, svećenici se ne uzdržavaju od državnih sredstava, nego od prihoda župe.

Zdravstveno osiguranje

Doprinos za zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje svećenika koji nisu u radnom odnosu pokriva biskupija. Pitanje godišnjih odmora riješeno je u Zakoniku kanonskog prava prema kojemu svaki svećenik ima pravo na mjesec dana odmora, neprekidno ili uz prekide.

- Nažalost, praksa je da su svećenici i godišnji odmor gotovo nespojivi pojmovi. Dva su razloga za to. Prvi i opći razlog kod većine jest da je gotovo nemoguće naći zamjenu za vrijeme izbivanja iz župe, a drugi razlog, kod dijela svećenika, je u neshvaćanju potrebe dnevnog, tjednog, pa i godišnjeg odmora. Zato se svećenici danas brzo “troše” kao i novinari. Nama je ovdje cijelo ljeto “opterećeno” blagdanima - kazao nam je don Anđelko Kaćunko, dodavši kako je ipak uspio zahvaljujući župniku “uloviti” gotovo dva tjedna odmora.

Prema Zakoniku, kada svećenik napuni 75 godina, biskup ga može povući sa službe u mirovinu.Za razliku od laika, koji zahvaljujući državnoj skrbi tek u mirovini počinju pravu životnu borbu za opstanak, biskupija se brine da svećenici mirno, ali i aktivno provode svoje staračke dane.

- U biskupijama postoje svećenički domovi u kojima se nastoji da svećenici imaju normalne uvjete i određene prihode - mirovine. Iako u mirovini, oni koji su pokretni, svaki dan služe misu, imaju i kapelu u domu, ali pomažu i mlađim župnicima. Dolaze im u župe ispovijedati, te na ispomoć kada su blagdani - kazao nam je umirovljeni svećenik i dugogodišnji novinar don Živko Kustić.

Na upit o cjelokupnoj ocjeni socijalnih prava svećenika, don Anđelko nam je kazao:

- Ovisno kako se gleda. Budući da je svećenikova služba cjeloživotno služenje i žrtva za druge, trebao bi na kraju imati pristojan tretman kako ne bi imao osjećaj da je odbačen kao potrošena krpa. Ipak, smatram da su svećenici tu u dobrom prosjeku uzme li se u obzir opće stanje u državi i činjenica da smo mi uglavnom navikli na skromnost i na ne veliko odskakanje od većine u društvu.

Redovnice kod obitelji

U redovničkim zajednicama socijalna prava su drukčije riješena. Kako neslužbeno doznajemo, u franjevačkom redu iz kućne blagajne, za one koji nisu u radnom odnosu, pokriva se pitanje zdravstvenog osiguranja. Mirovina nema, a broj godišnjih dana se kreće oko tri tjedna.

Stvar je dogovora unutar kuće kako će se raspodijeliti. Kada braća dođu u određene godine i više nisu u stanju služiti, prebacuju se u veće zajednice, gdje im se može pružiti stalna kućna njega. Redovnice, zavisno od kuće do kuće, imaju slična socijalna prava, samo one zbog izuzetno malih novčanih sredstava na raspolaganju, godišnje odmore provode kod svojih obitelji.